Pod vodstvom Josipa Broza Tita nadaleko je bilo shvaćeno da je zbijanje šala na njegov račun strogo zabranjeno. Strogost komunizma davala je prednost disciplini, no unatoč tome, neki su se pojedinci ipak usudili zbijati šale na račun vlasti, što je rezultiralo strašnim posljedicama za one koji su se tako ponašali.
Zloglasni Goli otok, otok-zatvor koji je držao političke disidente u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, i dalje je tema intenzivnih rasprava, no njegova prava priroda ostaje pod velom tajne. Motivi koji stoje iza zatvaranja pojedinaca na ovom naizgled pustom otoku varirali su od pukog čina zbijanja šale ili pjevanja pjesme do nesretne okolnosti da ste se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme.
S nepune 22 godine žena Lebl, novinarka iz Beograda židovskog podrijetla, doživjela je nesvakidašnje dvije i pol godine robije na Golom otoku. Angažman u slavnoj pjesmi “Druže Tito ljučice bijele” u čast Josipa Broza doveo ju je do zatočeništva. Unatoč njezinom podrijetlu i osobnoj prošlosti, ograničeno znanje o njoj bilo je dopušteno u to vrijeme zbog strogih propisa. No, 2013. godine list Politika, u kojem je bila zaposlena prije uhićenja, objavio je članak koji rasvjetljava njezinu priču. Uhićenje se dogodilo jedno jutro u redakciji kada je ispričala vic o Josipu Brozu Titu, prenosi Politika.
Žena Lebl je u redakciji ispričala šaljivu anegdotu koju je čula od kolegice. U šali se šaljivo sugeriralo da je Jugoslavija trijumfirala na međunarodnom natjecanju cvijeća uzgojivši ljubičicu od 100 kilograma, koja je poslužila kao znak za popularnu pjesmu “Druže Tito, ljubičice bije, voli te sva mladost”. Međutim, nakon što je podijelila ovaj vic, Ženu Lebl fizički su napale dvije osobe koje su je optužile da je istupila protiv Tita, a da nije navela izvor kontroverzne šale. Zbog toga je najprije odvedena u zatvor UDB-e Glavnjača, potom prebačena u logor Ramski rit, a naposljetku prebačena u Zabel i Grgur na Golom otoku.
Tijekom svog zatočeništva u pet različitih zatvora od travnja 1949. do listopada 1951., izdržala je nemilosrdan pritisak da se odrekne svojih uvjerenja i prizna navodne prijestupe. Zbog toga je izbačena iz “Udruge novinara”. Kad je otišla, njezin brat Saša odmah je primijetio nevjerojatnu sličnost s onima koji su preživjeli Auschwitz. U Beogradu je prema njoj, kao povratnici s Golog otoka, bio izražen nedostatak suosjećanja, osim u krugu uže obitelji. Emigracija u Izrael postala je njezin jedini način bijega. Unatoč brojnim preprekama, uspješno je dobila putovnicu i na kraju proputovala Italiju do Haife.
- U proljeće 1986. dogodio se slučajan susret u Jeruzalemu između Ženija i Danila Kiša. Njihov razgovor dobio je neočekivani smjer kada im se pridružila Eva Nahir Panić, bivša logorašica Golog otoka. Dok je Eva prepričavala svoja potresna iskustva na Golom otoku, Kiša je bio šokiran istinom koja se otkrila pred njim. U tom je trenutku saznao za Ženijevu vlastitu povijest s tim strašnim mjestom. Prije ovog susreta pisac nije znao o Ženijevom boravku u ženskom logoru u Golomu, a počeo je uviđati potencijal za vrijedno dokumentarističko filmsko svjedočanstvo.
Renomirana televizijska serija “Goli život” Aleksandra Mandića osvojila je publiku diljem Jugoslavije tijekom emitiranja u četiri epizode od 12. do 15. veljače 1990., rasvijetlivši dotad neobjavljeno otkriće. Nažalost, Kiš, koji je predložio ideju, ali je preminuo prije izlaska serije, potaknuo je Ženu da sinopsis pretoči u knjigu. Publikacija koja je nastala pod naslovom “Ljubičica bela” vinula se na vrh ljestvica bestselera u Izraelu, dok su njezini nalazi istraživanja iste 1990. godine objavljeni iu Srbiji.
Politika otkriva da na svojim stranicama prepričava mučne muke koje je Žena Lebl proživjela u logoru, rasvjetljavajući dosad nepoznatu prisutnost žena na takvim mjestima. Jedan dirljiv citat iz njezine knjige služi kao svjedočanstvo goleme tjeskobe, patnje i degradacije koju je proživjela Žena Lebl, koja je rođena 1927. u Aleksincu i živjela je u Beogradu sa svojom obitelji od 1933. Ona piše: “Samo oni koji žude jer voda doista može shvatiti svoju vrijednost… Unatoč tome što smo bili okruženi golemim morskim prostranstvom, naša nas je neutaživa žeđ gurnula do ruba ludila.” Žena Lebl posvetila se istraživanju do posljednjeg daha.
