Zorica Brunclik i Miroljub Aranđelović Kemiš u braku su desetljećima, a skladna veza u javnosti ih je stekla kao jedan od najsložnijih parova.
Zorica Brunclik, koja se na glazbenu scenu prvi put pojavila 1974. godine s pjesmom koja je osvojila vrh top ljestvica “Ne daj da nas rastave”, uspostavila je zapaženo i uspješno putovanje u svijetu glazbe. Svoje je obožavatelje tijekom godina osvajala mnoštvom obožavanih melodija poput “Tamo gdje si ti”, “Da su me pitali”, “Avlije, avlije”, “A tebe nema”, “I znam”, Košava“ i „Ovo me ne zanima“.
Proslavljeni harmonikaš i skladatelj Miroljub Aranđelović Kemiš je kroz svoju zapaženu karijeru imao čast surađivati s nizom izvanrednih vokala. Njegov izniman dar višestruko je prepoznat, dobivajući brojna cijenjena priznanja. Dugotrajna romansa i zajednički put Zorice i Kemiša pobudili su znatiželju mnogih i izazvali veliku fascinaciju njihovim životima.
Razliku u godinama između Zorice, rođene 1955., i Miroljuba, rođenog 1958., većina ljudi često zanemaruje.
BIOGRAFIJA
Zorica Brunclik, istaknuta pjevačica u bivšoj Jugoslaviji, rođena je u Beogradu 29. lipnja 1955. Odrastajući kao najstarija kći među tri brata, njezino odrastanje bilo je fascinantan spoj suprotnih iskustava. Nakon ranog razvoda roditelja, kretala se između života u oskudici s majkom u Smederevu i života u raskoši sa slovačkom obitelji koja živi u Beogradu. Unatoč tim različitim okolnostima, postalo je očito da će glazba biti neporeciv životni poziv.
Unatoč majčinoj zabrani, nastavila je održavati odnos s ocem, koji se svjesno trudio da je redovito posjećuje. Unatoč tim izazovima, bila je uspješna u akademskom radu i pokazala je suosjećanje prema drugima. Ove osobine vrijedne divljenja zapele su za oko Bori Spužiću Kvaki, poznatom pjevaču, čija je kćer Zorica postala bliska prijateljica. Bora Spužić Kvaka pružala joj je podršku u učenju i zadacima.
Uvodeći Zoricu u živahnu glazbenu scenu u Beogradu i ponudivši joj mjesto pjevačice u Plavoj zvezdi, pružio joj je ohrabrenje koje joj je bilo potrebno da slijedi svoje glazbene težnje. Uprkos dubokoj strasti prema muzici, Zorica je uspjela završiti školovanje u Aranžerskoj školi i Ekonomskom fakultetu u Nišu. Međutim, s nepunih 18 godina postala je majka Maria, čiji se otac već bio obvezao s drugom ženom i nakon toga odlučio zanemariti svoje roditeljske odgovornosti.
Putevi su im se ukrstili 1980. godine kada je upoznala cijenjenog virtuoza na harmonici Miroljuba Aranđelovića Kemiša. Značajna prekretnica dogodila se pet godina kasnije kada su izmijenili zavjete, ponudivši joj dugo očekivanu priliku da iskusi ljubav nakon raspada i kasnijeg razočaranja u njezina prethodna dva braka. Prije njihove veze već je rodila sina iz veze sa Zoranom Tutićem, kao i kćer iz veze s Ljubom Kešeljom, čije postojanje nije htio priznati od šeste godine, a s kojom je nikada nije uspostavio nikakav oblik kontakta.
Unatoč prijašnjim burnim poglavljima svog života, Zorica je s Kemišem otkrila pravu ljubav i postigla ogromnu sreću. Zajedno su dočekali kćerkicu Zlatu. U znak solidarnosti, Kemiš je svojim prezimenom dao sve Zoričine kćeri čiji su očevi poricali očinstvo. Javnost ju je kritizirala da je navodno poremetila Kemišev prethodni brak s pjevačicom Vesnom Zmijanac; Ipak, Zorica tvrdi da je njihova veza završila mnogo prije nego što je ona ušla u scenu.
Nakon što je odigrala značajnu ulogu u JUL-u (Jugoslavenska ljevica) nakon 5. listopada 2000. godine, Zorica se suočila s medijskom cenzurom i nakon toga stavljena na crnu listu, što ju je dovelo do podizanja tužbi protiv više pojedinaca i medijskih organizacija.
