Krivnja za negativnu percepciju koja okružuje pit bullove često se svaljuje isključivo na neodgovorne vlasnike. No, u ovoj raspravi otkrit ćemo istinu o pitbullima i procijeniti zaslužuju li doista svoju reputaciju najagresivnije pasmine.
Pitbul je rasa koja “grize”
Pit bullovi pokazuju veću sklonost agresiji u usporedbi s drugim pasminama pasa.
Ideju da su određene pasmine sklonije napadima diskreditirala je Američka veterinarska udruga, koja je provela istraživanje koje potvrđuje da niti jedna pasmina nije sklonija agresiji od drugih. Razina agresivnosti koju pas pokazuje isključivo je određena njegovim individualnim predispozicijama i načinom na koji je odgojen.
Pitbulovima se “zaključava” vilica pri ugrizu
Istraživanje koje je proveo dr. I. Ler Brisbin, poznati stručnjak na području dresure, ponašanja i anatomije pit bullova na Sveučilištu Georgia, dosljedno je pokazalo da pit bullovi posjeduju istu strukturu lubanje i zuba kao i druge pasmine pasa. Brojna su istraživanja potvrdila da nema vidljivih razlika u anatomiji njihovih čeljusti, uključujući kosti, zube i mišiće. Stoga je potpuno neutemeljeno mišljenje da čeljust pit bulla ima sposobnost “zaključavanja” dok je kod drugih pasa nema.
BONUS TEKST
- Tijekom kasnog 18. i ranog 19. stoljeća u Engleskoj, popularnost borbi pasa s bikovima dovela je do uzgoja pasa posebno dizajniranih da se ističu u ovoj aktivnosti. Ove pse također su koristili lovci i mesari za rukovanje neposlušnom stokom bez nanošenja štete. Bili su poznati kao buldozi, izraz koji se izvorno odnosio na potomke drevnih pasmina mastifa koji su bili vješti u mamčenju bikova. Važno je napomenuti da su se tadašnji buldozi uvelike razlikovali od ljupkih i komičnih buldoga kakve poznajemo danas. Umjesto toga, više su nalikovali fenotipu modernog pit bulla nego suvremenom buldogu. Danas se pojam “bulldog” često koristi među entuzijastima i uzgajivačima pit bullova. Nakon zabrane borbi s bikovima u Engleskoj 1835. godine, pojavila se praksa sukobljavanja dvaju pasa kao zamjena za ovaj zabranjeni sport.
Povijest APBT-a izaziva raspravu o tome jesu li ti psi uzgojeni za borbe u jamama novostvorena pasmina ili jednostavno nastavak renesansnih pasa, prožetih buldogima i terijerima koji su se koristili u borbama s bikovima. Richard Stratton i drugi autori tvrde da je APBT u biti ista pasmina kao i renesansni psi, dok drugi tvrde da su to različite pasmine. Međutim, opće je poznato da su psi korišteni u borbama s bikovima bili izvrsni u toj areni, ali možda nisu bili tako vješti u scenarijima borbi jedan na jedan u jami.
Unatoč povijesnoj svrsi APBT-a da bude borba s bikovima i hvatanje štakora, kada se uzgaja s drugim psima, ispravno uzgojeni pit bull ima stabilnu narav. Suprotno uvriježenom pogrešnom mišljenju, pit bullovi nisu sami po sebi agresivni prema ljudima. Međutim, oni pokazuju agresiju prema drugim psima, posebno onima koji bi mogli predstavljati opasnost za njih. Tipično, ovi psi su znatno veći i također pokazuju agresivno ponašanje.
U današnje vrijeme prevladava praksa selektivnog uzgoja pit bullova kako bi se postigla veća sličnost njihovim precima u smislu fizičkih i psihičkih osobina. Međutim, važno je napomenuti da prekomjerno srodstvo može rezultirati nepoželjnim fizičkim karakteristikama i povremenom agresijom prema ljudima, iako su učinjeni napori da se takve agresivne jedinke uklone iz uzgojnog bazena. Stoga je bitno razumjeti da američki pit bull terijer (APBT), sa svojom inherentnom odlučnošću i snagom, nije prikladan izbor za svakoga. Pravilna obuka i socijalizacija od najranije dobi ključni su za ove pse.
Dok pit bullovi, kao i druge pasmine pasa, mogu pokazati oprez prema nepoznatim pojedincima i sposobni su braniti svoje najmilije kada je to potrebno, oni obično ne posjeduju iznimne vještine kao psi čuvari. Ako je vaš primarni motiv za nabavu psećeg društva zaštita, obrana ili agresija, možda ćete otkriti da su pasmine poput rotvajlera, dobermana ili njemačkog ovčara prikladnije opcije.
