Jugoslavija je snimila veliki broj filmova, a jednom prilikom je Đorđe Kadijević riješio da isproba nešto sasvim drugačije, te je odlučio napraviti horor, koji i nakon dugo godina tjera strah u kosti.
Igrajući glavnu ulogu u filmu “Leptirica” (1973.), ekranizaciji pripovijetke Milovana Glišića, susreli smo se s jednom od zagonetnih ženskih figura jugoslavenske kinematografije. Rođena 19. kolovoza 1949. u Beogradu, gajila je težnje za glumačkom karijerom još od dana gledanja estrade. Unatoč studiju povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, sudbina je Mirjanu Nikolić usmjerila na put glume, strasti koja ju je opčinila od mladosti. Upravo to nekonvencionalno putovanje dovelo ju je do portretiranja lika Radojke.
- Prilikom slučajnog susreta u šetnji ulicom, s Mirjanom se susrela proslavljena srpska kazališna i filmska redateljica Soja Jovanović. Oduševljen njezinim zadivljujućim prisustvom, mladoj Beograđanki ponudio je da se pridruži glumačkoj ekipi njegovog filma “Silom otac”. Mirjana je ljubazno prihvatila ulogu Zorice, Arsine ćerke, što se pokazalo kao ključni trenutak u njenoj karijeri. Ova prilika otvorila joj je brojne mogućnosti, što je u konačnici dovelo do istaknute uloge uz Zorana Radmilovića u mini-seriji “Baksuz” kasnije te iste godine. Svojim iznimnim talentom, magnetskim šarmom i neospornom ljepotom, Mirjana je s lakoćom osvojila srca publike i svojih kolega te vrlo brzo postala omiljena miljenica među njima.
Rijetke djevojke posjeduju anđeosko i nevino lice kojim zrači ova meni draga djevojka. Miodrag Petrović Čkalja, renomirana ličnost iz prošlosti, otvoreno joj je iskazao divljenje dok su zajedno radili na filmu “Silom otac”. Nakon studija na Filozofskom fakultetu nastavila je školovanje na Kazališnoj akademiji, gdje je iskazala svoj izuzetan talent u kazališnim predstavama Đorđa Kadijevića, među kojima su „Pukovnik“, „Nije bilo uzalud“ i „Kad nisam bila više vojnik«.
Čak i s nizom trijumfa iza sebe, “Butterfly” se pojavio kao njezino vrhunsko postignuće. U iščekivanju dugo očekivanog prikazivanja ovog hvaljenog horor filma, odisala je nepokolebljivim samopouzdanjem obećavajući publici iskustvo koje će nadmašiti sva njihova očekivanja. Nadalje, otkrila je da je preuzela glavnu ulogu – leptira – u filmu koji potpisuje Kadijević, a koji je i scenarij.
U nadolazećoj publikaciji razvija se očaravajuća priča koja zadire u područje u kojem vještice koegzistiraju s običnim ljudima, uranjajući čitatelje u jezivu i zastrašujuću stvarnost. Bez mog znanja, skromna pastirica neodoljivog šarma, zlokobna tama vreba na horizontu. Kad sat otkuca ponoć, događa se metamorfoza koja me pretvara u vješticu ukrašenu izduženim očnjacima, pandžama oštrim poput britve i očima krvavim od zlobe.
Jeziva preobrazba koja se događa služi kao temelj uznemirujućeg ambijenta “Bala vampira”, gdje mamim pojedince koji ništa ne sumnjaju u njihovu smrt, pretvarajući ih u vampire unutar granica groblja. Godine 1973. debitirao je film “Leptirica” u kojem glumica glumi uz renomirane ličnosti poput Petra Božovića, Tanasija Uzunovića, Vasje Stankovića, Toma Kuruzovića i slavnog Slobodana Cice Perovića.
Nakon toga bavila se brojnim kazališnim pothvatima, iskazujući svoj talent u renomiranim predstavama poput “Jaguarov skok”, “Vojnikova ljubav” i “Uskrsnuće zmaja”. Nadalje, ostvarila je željenu ulogu Angele u “Povratku nenapisanog” i zapažena pojavljivanja u raznim epizodama “Kazališta u kući” i “Vuka od Karadžića”. Tijekom svoje slavne karijere oštro se protivila biti u središtu pozornosti, smatrajući to suvišnim, te je uporno odbijala glumiti zavodljive ličnosti.
Ako mi ponude ulogu, rado ću je prihvatiti. Ipak, moram naglasiti svoje čvrsto protivljenje golotinji. S obzirom na moj mladenački izgled, najprikladniji sam za nevine likove. Neshvatljiva mi je pomisao portretiranja zavodljive osobe, nekoga čija bi razotkrivena odjeća očarala muškarca. Po mom mišljenju, golotinja nema nikakvu svrhu u području snimanja filmova.
U Beogradu se njezin život ugasio 23. lipnja 2012. Nakon posljednjeg pojavljivanja u mini-seriji “To se samo svići igraju” 1996. odlučila se distancirati od glumačkog svijeta. Đorđe Kadijević izrazio je žaljenje što je propuštena prilika da svjedoči kakav je učinak na gledatelje ostavila uloga u “Leptiru”. Njoj u čast organizirao je posvećenu projekciju njoj u spomen.
