– Kosta Kecmanović je od 3 maja još uvijek u specijalnoj ustanovi,a trenutnih vijesti o njegovom trenutnom stanju još uvijek nema. Za to vrijeme, njegva majka je na slobodi, a otac je također, još uvijek u pritvoru.
Tijekom sudskog postupka koji je u tijeku, roditelji tragično stradale djece u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar vode sudski spor protiv dječaka, njegovih roditelja i škole. U nedavnom pojavljivanju pred sudom, otac dječaka ubojice izrazio je nemogućnost ponovnog proživljavanja događaja i odbio je odgovoriti na sučeve upite. Dodatno, u ime roditelja stradalih svjedočila je profesorica srpskog jezika, koja je dječaku godinu dana prije tragičnog događaja bila razrednica.
Dječak o kojem je riječ bio je uzoran učenik, stalno je postizao najbolje ocjene i aktivno sudjelovao na natjecanjima. Imao je uglađeno držanje i nije imao poteškoća u komunikaciji sa svojim vršnjacima. Međutim, postalo mi je očito da je pokazivao dominantan stav, osobito kada je komunicirao sa svojim učiteljima. Postavio se na način koji je odavao osjećaj nadmoći, dok smo se mi ostali osjećali pomalo zasjenjeni.
Važno je napomenuti da nije pokazao drskost, već se ponašao kao da je iznad svih. Ova zapažanja iznijela je učiteljica Nada Radonjić Bulatović tijekom svjedočenja na sudu. Nadalje je potvrdila da je dječakova majka pred kraj šestog razreda zatražila njegov premještaj u drugu smjenu. Majka je spomenula da su ga neka djeca zanemarila pozvati na svoje svibanjske rođendane, što je kod njega izazvalo osjećaj krivnje.
- Teško je zamisliti da dijete može pokazivati takvo ponašanje. Gledajući unatrag, nisam uspio prepoznati njihov nedostatak empatije, ali gledajući unatrag, prisjećam se njihove borbe da prenesu emocije dok recitiraju duboko dirljivu pjesmu. Osobno vjerujem da je njihova želja za prelaskom u drugu smjenu proizašla iz statusa najboljeg učenika u sadašnjoj i njihove želje da izazovu svoje vršnjake u drugoj smjeni. Zanimljivo je da je bivši razrednik također primijetio da je neuobičajeno da netko u petom razredu već izrazi težnju da postane znanstvenik.
Učiteljica je, obraćajući se skrbnicima ubijene djece u sudnici, izrazila uvjerenje da dotični pojedinac posjeduje dječju narav, vođenu nezasitnom željom za natjecanjem i mentalitetom sve ili ništa. Posljedice 3. svibnja duboko su utjecale na sve uključene, ostavljajući učitelja da se osjeća kao običan automat, potiskuje svoje emocije i djeluje odvojeno. Priznali su da je neprimjereno raspravljati o vlastitoj boli u prisutnosti tih pojedinaca.
Prema pisanju Kurira, otac mladog nasilnika ranije nije želio odgovarati na upite navodeći suosjećanje sa žrtvama. Ipak, iako je u početku iskazao ravnodušnost prema sudskoj presudi, budući da je smatrao da je “mrtav čovjek” zbog goleme tragedije koju je prouzročio njegov sin, pozorno je transkribirao iskaz učiteljice i pitanja koja joj je postavljao njegov pravni zastupnik.
Kada je zakazano ispitivanje njegove supruge, majke dječaka koji je počinio zločin, on je sutradan zatražio dovođenje iz pritvora.
