– U današnje vrijeme kada je inflacija itekako skočila, mladi, ali i stariji bračni parovi imaju itekako velikih problema sa krovom nad glavom. Jednostavno, baš kao i ostale sfere u životu, sve je poskupilo pa i kvadrat nekretnine, a sljedeća priča nam samo pokazuje kako neko može da bude i više nego snalažljiva.
Prema riječima jedne beskućnice iz Birminghama u Velikoj Britaniji, ona smatra da je boravak na autobusnom kolodvoru s dečkom i majkom sigurnija opcija u usporedbi s smještajem u privremeni smještaj kod osoba koje se bore s ovisnošću o drogama.
Prije sedam mjeseci Destini Mičel, 26-godišnja žena s autizmom, smjestila se u kompaktnom skloništu od stakla i metala površine tri kvadratna metra i visine jednog metra. Zajedno sa svojim dečkom Ryanom (31) i majkom Sudbinom, ona živi na napuštenoj autobusnoj stanici na Bristol Roadu. Iako je Vijeće osiguralo privremeni smještaj, Sudbina se ne želi odvojiti od majke, koja također ima autizam.
U nastojanju da sklonište okićeno grafitima preobraze u ugodan životni prostor, trojac je nabavio razne predmete poput tepiha, zavjesa i komode. Osim toga, imali su sreću dobiti vrtne stolice, kantu za smeće i vreće za spavanje od velikodušnih pojedinaca koji su im željeli dobro.
Koristeći materijale koje su dali studenti, ona objašnjava da trio koristi ljepljivu traku i karton kako bi popravio krov i zidove skloništa. Nakon što su ih vlasti izmjestile s prvobitnog mjesta spavanja ispred restorana, Destini navodi da su se preselili na autobusni kolodvor. Nakon otkrivanja ove lokacije, moja je vizija bila uspostaviti stanište koje bi služilo kao utočište. Prije nego što sam stanovao ovdje, podnosio sam teške uvjete autobusnog kolodvora, gdje sam spavao na golom tlu sa samo oskudnom dekicom za udobnost, i stalno sam se osjećao ranjivo. Prošlo je sedam mjeseci otkako sam ovo mjesto učinio svojim domom.
Destina, koja je iskusila beskućništvo u trajanju od dvije godine, podijelila je svoju priču. Podrijetlom iz Wolverhamptona, imala je stan, ali su je nesretne okolnosti natjerale da ode, što je dovelo do trenutnog stanja beskućništva. Tražeći sklonište, Destina je pronašla utjehu na napuštenoj autobusnoj stanici, koja se više nije koristila. Oštri vremenski uvjeti, uključujući hladnoću i kišu, potaknuli su je da baš ovo mjesto odabere za svoje mjesto stanovanja.
Nakon nedavne najave o skorom rušenju autobusnog kolodvora za nekoliko tjedana, obitelj će biti prisiljena preseliti se.
Izražavajući zabrinutost, Destini je otkrio da su obaviješteni o skorom uništenju njihove kuće za samo mjesec dana. Budući da su tamo boravili duže vrijeme, izrazili su nevoljkost svjedočiti rušenju njihovog stana. Kako nemaju alternativno mjesto stanovanja, Destini je naglasio hitnu potrebu za pomoći, navodeći da će, ako pomoć ne stigne, biti prisiljeni preseliti se na drugu autobusnu stanicu.
- Namjera nam je bila nabaviti karavan jer nemamo želju tražiti utočište u prihvatilištu za beskućnike zbog prisutnosti narkomana. Sigurnost naše obitelji je od najveće važnosti, jer ne sudjelujemo u konzumiranju droga. To nas posebno zabrinjava s obzirom na invaliditet moje majke. Moja jedina želja je osigurati jedinstvo naše obitelji. Financijske pomoći nema, nedostaje nam i garderoba. Studenti nam ljubazno daju hranu, ali mi je potrebno i za odjeću. Već više od mjesec dana nosimo iste hlače.
U ovom hladnom okruženju, autobusni kolodvor je postao moja jedina garderoba. Sa samo dvije deke, vrećom za spavanje i poplunom pokušavam se ugrijati. No, skori odlazak iz ovog skloništa nedvojbeno će izazvati osjećaj tuge, jer smo učinili sve što je u našoj moći da ga učinimo što ugodnijim.
Unatoč smještaju koji im je ponudila gradska uprava Birminghama, odbili su, izrazivši svoju želju da ne žive u neposrednoj blizini osoba koje se bore s ovisnošću o drogama.
Sudbina Destini, njezina dečka i njezine majke u nadolazećim tjednima tek treba biti otkrivena, ostavljajući nas u iščekivanju onoga što će se odvijati. Pogledajte jedinstveni izgled njihove kuće, koja je kreativno izgrađena pomoću autobusne stanice.
