– Za danas smo vam spremili dvije jako zanimlji9ve teme, a prva je jako zanimljiva. Naime, govorićemo o najpopularnijem piću o svijetu, a to je svakako coca-cola, dok ćemo se u drugom dijelu članka doataći i malo sportskih tema…
Kad dođe ljeto, vrtove i cvjetnjake često napadaju lisne uši. Ako tradicionalni sprejevi za kućanstvo nisu dali rezultate, možda bi vrijedilo razmisliti o nekonvencionalnom pristupu, kao što je korištenje Coca-Cole. Iznenađujuće, ovaj poseban sprej pokazao je izvanrednu učinkovitost u borbi protiv lisnih uši. Stvaranje spreja koji se učinkovito bori protiv lisnih uši zahtijeva pažljivu pripremu i pažnju na detalje. Sastojci: Za malu bočicu Coca-Cole dovoljna je samo jedna žlica tekućeg sapuna, dok za bočicu obične veličine treba upotrijebiti tri žlice tekućeg sapuna.
Postupak: Kako bi se pokrenulo oslobađanje plina, neophodno je ili snažno protresti Coca-Colu ili je pretočiti u nezatvorenu posudu jer je to ključno za ublažavanje potencijalnih problema s prskanjem. Nakon što se karbonizacija rasprši, dodajte veliku količinu tekućeg sapuna u Coca-Colu i dobro promiješajte. Uključivanje sapuna pomaže u poboljšanju adhezivnih svojstava otopine, olakšavajući njezino prianjanje na lišće. Kada je u pitanju čišćenje povrća, savjetuje se odlučiti se za organski tekući sapun. Međutim, ako koristite sprej za ruže ili drugo cvijeće, možete upotrijebiti i obični deterdžent. Za nanošenje otopine, ulijte je u raspršivač nakon što ste je pripremili.
Raspršite otopinu izravno na lisne uši, bez obzira nalaze li se na ružama, povrću, drveću ili bilo kojoj drugoj biljci. Nema razrjeđivanja kada se koristi sprej jer se ne dodaje voda. Smrtonosni učinak na lisne uši postiže se jednostavnom kombinacijom Coca-Cole i sapuna. Pripremite ovaj jednostavan i učinkovit domaći sprej za suzbijanje lisnih uši. Iskusite njegovu učinkovitost iz prve ruke i sami svjedočite rezultatima!
Dodatni tekst:
Nova izjava Predraga Pašića, bivše jugoslavenske nogometne zvijezde i člana zlatne generacije na Mediteranskim igrama 1979., izazvala je veliku buru. Predrag Pašić, Sarajlija, nogometnu je zvijezdu stekao u istoimenom klubu, au konačnici je osvojio i titulu najboljeg igrača prvenstva SFRJ. Njegova karijera protezala se kroz renomirane momčadi poput Stuttgarta i Münchena 1860., a s ponosom je predstavljao Jugoslaviju na Olimpijskim igrama 1979., kao i A reprezentaciju SFRJ. Iako je srpskog porijekla, ne identificira se samo kao Srbin. Predrag Pašić otvoreno se upustio u rasprave o svom nacionalnom identitetu. Pašić je kroz svoju karijeru imao priliku igrati za tri različita tima – Sarajevo, Stuttgart i München 1860. Ipak, u bordo-bijelom dresu doživio je svoje najznačajnije uspjehe.
U sezoni 1984./85. sa Sarajevom je osigurao naslov i s pravom je iste godine proglašen najboljim igračem jugoslavenskog prvenstva. Predrag Pašić u listopadu će napuniti 66 godina. Najzapaženiji uspjeh ostvario je u sezoni 1984/85 sa Sarajevom, gdje je stekao titulu najboljeg nogometaša prvenstva SFRJ. Unatoč blistavoj karijeri, Pašić je izrazio razočaranje što nikada nije uspio ostvariti svoju želju da se pridruži Crvenoj zvezdi. Nažalost, moje želje iz djetinjstva nisu se ispunile. U mladosti sam žustro skupljao predstave o Džajiću, upoznavao se sa svakim njegovim djelom i trudio se ugledati na njega.
Nedvojbeno je da je Džaja snažno utjecao na moj pristup igri i pod tim sam utjecajem izrastao u istaknutog igrača osebujnog stila. Iako ne mogu reći koliki je moj potencijal, sigurno je da bih u dresu Crvene zvezde imao veće mogućnosti za uspjeh u odnosu na vrijeme provedeno u Sarajevu. U to vrijeme nisam bio svjestan prirode direktive i obveze sarajevske administracije da poštuje gradonačelnikove zapovijedi.
Slijedom toga, iznio sam svoje uvjete koji su rezultirali najvećim transferom u povijesti kluba, koji je premašio čak i onaj koji je orkestrirao Safet Sušić. U okviru sporazuma dobio sam stan od 100 kvadrata, poslovni prostor, automobil i 200.000 maraka. Zanimljivo, Predrag Pašić nedavno se u Sarajevu našao bez stana, jer su mu gradske vlasti oduzele stan, pa je ostao bez krova nad glavom. O tome u razgovoru za Glas Srpske. Da pojasnimo, galeriju mi je povjerio grad, a ne moje vlasništvo, te sam je odgovorno koristio 34 godine. Do tog dogovora došlo je nakon pobjede Sarajeva u prvenstvu Jugoslavije 1985., kada su me zainteresirali svi vrhunski klubovi.
Međutim, zbog financijskih ograničenja, Sarajevo nije moglo zadržati moje usluge, pa su smislili rješenje koje mi je omogućilo da nastavim predstavljati momčad u prepoznatljivom bordo dresu. Usred ovih okolnosti, Alkalajev status vlasnika je izbrisan, a nedavni zakon propisuje da će se svi nepotraživani prostori prenijeti na općinski posjed.
Međutim, predočio sam sudu uvjerljive dokaze koji pokazuju da je Alkalaj i dalje bio vlasnik prostora, što je rezultiralo time da mu je galerija s pravom vraćena, a meni je omogućeno da je nastavim koristiti. Nažalost, kasnije je, bez mog znanja, nezakonitim postupkom uz izmišljene dokaze i argumentaciju donesena odluka da taj prostor sada pripada općini Centar. Uz sve ostalo, neočekivano sam se suočila sa zahtjevom da platim najamninu za proteklih pet godina, bez ikakvih dokumenata i dokaza. Zanimljivo, sudski vještak je nekako utvrdio da sam općini dužan vrtoglavih 186.000 konvertibilnih maraka. Ponavljam, nije postojao nikakav ugovor, faktura niti prethodna obavijest.
Zbog toga su mi zaplijenili stan koji sam kupio vlastitim teško zarađenim novcem nakon rata, a ja i supruga smo ostali bez doma. Vrijedi napomenuti da se ova odluka o oduzimanju mog drugog stana slučajno poklopila s godišnjicom moje prvenstvene pobjede u Jugoslaviji, što je možda pridonijelo zabuni. Važno je napomenuti da je još 1992. godine ovaj stan pripadao mojoj prvoj supruzi, koja je tu ostala živjeti s našom djecom.
