– U nastavku našeg današnjega članka slijedi jedna retro tema. Vraćmo se u dalkeu prošđlost i govorimo o jednoj djevojci, koja je imala kontroverznu povijest, i bila je i više nego specifična za doba u kojem je živjela…
Evdokija Anđel, inauguralna princeza iz tuđine koja je krasila dvor Nemanjića, susrela se s teškim zadatkom prijelaza iz profinjenog bizantskog kraljevstva u neukroćenu i intrigantnu Srbiju. Slavljena kao nećakinja bizantskog cara Isaka II Anđela i kći njegovog nasljednika Aleksija III Anđela, Evdokija je bila udana za Stefana Nemanjića, drugog sina cijenjenog velikog župana, u zajednici orkestriranoj kroz unaprijed određeni savez između njenog strica i presvijetli župan Stefan Nemanja.
Evdokijina priča bila je daleko od jednostavne. Kako je vrijeme prolazilo, njezino se ime povezivalo s nizom pogrdnih etiketa, uključujući “grešna”, “neposlušna” i “šuga”. Njena zajednica sa Stefanom Nemanjićem sklopljena je neslavno, što ju je označilo kao prvu princezu protjeranu iz Srbije u samo deset godina.
- U Bizantu je bilo uvriježeno vjerovanje da je Evdokija samom svojom prisutnošću donosila sjaj svakoj zori. Međutim, u Srbiji se suočila s potpuno drugačijim postojanjem, usred nacije koja se žestoko borila za svoju autonomiju i samosvijest. Tijekom vladavine Stefana Nemanje, Evdokija je ostala uglavnom neprimijećena, suzdržavajući se od uplitanja u politička pitanja i umjesto toga fokusirajući se na odgoj svoje djece – Radoslava, Predislava, Vladislava i Komnena. Njezin najznačajniji doprinos bio je u oblikovanju osobnosti njezina najstarijeg sina Radoslava, koji je pod dubokim utjecajem svoje majke razvio snažniji afinitet prema grčkoj kulturi nego prema srpskom nasljeđu.
Dinamika se dramatično promijenila kada je Stefan Nemanja donio sudbonosnu odluku da svog sina Stefana odredi za svog nasljednika. Kao rezultat toga, Evdokija je preuzela istaknutu ulogu kao ugledna županica i vjerovala da ima dio vlasti. Ipak, njihova bračna zajednica postajala je sve burnija. Stefan se upuštao u vanbračne veze i često zanemarivao svoju ženu, dok je Evdokija pak plijenila pažnju drugih muškaraca, što je njen muž smatrao krajnje neprimjerenim za suprugu srpskog vladara.
Sklapanje njihove bračne zajednice obilježio je sramotan i ponižavajući događaj. Prema nekim izvješćima, Stjepan je otkrio dokaze Evdokijine nevjere, što ga je navelo da naredi skidanje njezine odjeće i njezino kasnije protjerivanje iz zemlje u golom stanju. Ohridski arhiepiskop Homatijan dokumentirao je Stefanovu ogromnu bol zbog poniženja koje mu je nanijela Evdokija. Suprotno tome, alternativni izvori tvrde da je princeza bolovala od zarazne kožne bolesti poznate kao šuga, što je nagnalo Stefana da je protjera kako bi zaštitio vlastitu dobrobit.
Logičnija tumačenja su predložila da je razvod njihovog braka bio vođen političkim motivima. Stefan Nemanjić nastojao je uspostaviti bliže veze sa zapadnim svijetom i tražio je novu ženu iz latinskog carstva, s ciljem da dobije kraljevsku krunu od pape. Bez obzira na temeljne razloge, ishod je ostao nepromijenjen: Evdokija je postala prva srpska vladarka protjerana iz zemlje. Njezina zajednica sa Stefanom Nemanjićem trajala je desetljeće prije nego što ju je crkva poništila, dajući objema osobama slobodu da traže nove prijatelje. Naravno, njihova su djeca ostala na brizi srpskog dvora.
Po povratku u Bizant, Evdokijina samoća bila je kratkog vijeka. Našla se upletena u romantičnu aferu s Aleksijem vojvodom Murzuflom, koji je stupio na prijestolje kao car 1204. usred miješanja križara u unutarnje sukobe Bizanta. Iako se na kraju udala za njega, njihova je sreća bila prolazna jer je on brzo oslijepljen i pogubljen. Dodajući složenost njezine egzistencije, Eudokijin otac, Aleksije III, odigrao je ključnu ulogu u oslijepljenju njezina nesretnog drugog muža.
U potrazi za srećom, Eudokija je sklopila treći brak s Lavom Zgurom, istaknutom osobom Bizantskog Carstva koji je imao vlast nad Korintom. Međutim, njezina potraga za zadovoljstvom i dalje joj je izmicala, jer je Zgur tragično oduzeo sebi život 1208. godine kada su ga Latini opsjedali unutar zidina korintske tvrđave. Nakon niza neuspješnih veza, Evdokia je otputovala u Malu Aziju kako bi se ponovno susrela sa svojom sestrom Annom, učinkovito nestajući iz povijesne priče. Vjeruje se da je preminula oko 1211. godine, ostavivši iza sebe buran život obilježen slomljenim srcem i nevoljama.
