– Za Muamer Gadafija se uveliko priča i dan danas, kako je bio veliki diktator i kako nije imao milosti ni prema kome. Međutim, ako pitate narod u Libiji, on je za njih bio i više nego dobar vladar, jer za njegove vladavine oni su živjeli i više nego dobro.
S 15 godina Soraya je privukla pozornost Moamera Gadafija, bivšeg čelnika Libije, tijekom njegovog posjeta njenoj školi. Gadafi je bio očaran djevojkom i nije gubio vrijeme da pošalje nekoga da je vrati iz njezine rezidencije u Sirtu, bez obzira na trošak. Poput brojnih djevojaka koje su dijelile njezinu sudbinu, Soraya se našla u ulozi seksualne sluškinje i hramske sluškinje. Njezino je svjedočenje odražavalo svjedočanstvo drugih žena žrtava koje je on porobio i prisilio da ispunjavaju njegove želje. Sorayina otkrića dokumentirana su u knjizi “Gadafijev harem” francuske novinarke Anique Kozan. Identitet dotične djevojke ostaje anoniman, jer njeno pravo ime nije Sorada. Kako bi potkrijepila svoje srcedrapajuće otkriće, pruža potkrepljujuće iskaze drugih djevojaka iz harema i pojedinaca koje poznaje.
U sljedećem odlomku iz knjige, Sorajya živopisno prepričava ključni trenutak kada je ušla u hram, započinjajući novo poglavlje svog postojanja. Nalik na samog cara, Moamera Gadafija, Gadafi sjedi ispred stolice za masažu, čvrsto držeći daljinski upravljač u ruci. Prilazeći mu, nisam mogao a da ne primijetim njegov kraljevski izgled, nalik carskom. S poštovanjem sam ispružila ruku i poljubila mu ruku, samo da bi je on povukao i skrenuo pogled. Iznerviran, Mabruk se raspitivao gdje su Faiza i Selma, na što je ona šturo odgovorila da su na putu. Osjetio sam osjećaj neusporedive emocije, različite od bilo čega što sam dotad iskusio.
No, činilo se kao da uopće ne primjećuje moju prisutnost, kao da sam nevidljiva. Napokon, nakon što je prošlo nekoliko minuta, ustao je sa svog sjedala i usmjerio pozornost prema meni. “Gdje je tvoj rodni grad?” upitao je. “Zliten”, odgovorio sam. Lice mu je ostalo bez ikakvog izraza. Prije nego što je napustio sobu, Gadafi je izdao naredbu: “Pripremite je. Dodatni tekst: Od 1969. do 2011. Moamer el Gadafi, alternativno napisan kao Muamar Gadafi, bio je na vlasti kao libijski politički lik i revolucionar. Njegovo vrijeme na čelu bilo je obilježeno višestrukom i spornom vladavinom, koja je obuhvaćala različite sfere poput politike, ekonomije, globalnih poslova i zaštite ljudskih prava.
Muammar Gaddafi, rođen u beduinskoj obitelji u blizini Sirta u Libiji, stigao je 7. lipnja 1942. Nastavio je školovanje u Benghaziju i Tripoliju, da bi na kraju završio studij na Vojnoj akademiji u Benghaziju. Uz to, tražio je daljnje obrazovanje u inozemstvu, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo. Gadafijev uspon na vlast započeo je državnim udarom 1. rujna 1969., kada je on, kao mladi vojni časnik, predvodio grupu svojih kolega časnika u svrgavanju kralja Idrisa I. i monarhije. U dobi od 27 godina, Gadafi je predstavio svoju političku filozofiju u Zelenoj knjizi (1975.-1979.), opsežnom djelu koje je zaronilo u njegova uvjerenja o izravnoj demokraciji, socijalizmu i arapskom nacionalizmu.
Hrabro je osporio pojam predstavničke demokracije, ustvrdivši da je ona slična diktaturi, te se umjesto toga zalagao za “narodnu vlast” koja se ostvaruje osnivanjem mjesnih narodnih odbora. Činilo se da je Gadafi, proglasivši Libiju “Jahmarom” i uspostavom lokalnih vijeća, raspodijelio moć među njima, ali je u stvarnosti zadržao potpunu kontrolu. Gadafijeva nepokolebljiva podrška jedinstvu arapskih i afričkih naroda bila je očita u njegovom zagovaranju panarabizma i panafrikanizma, što je izazvalo međunarodne rasprave i kontroverze.
Unatoč svojim naporima da stvori savezništvo s afričkim i arapskim narodima, Gadafi se suočio s ograničenim uspjehom u svojim nastojanjima. Osim toga, pružao je podršku brojnim revolucionarnim i terorističkim skupinama na globalnoj razini, poput IRA-e u Irskoj, FARC-a u Kolumbiji i PLO-a u Palestini. Posljedično, te su radnje rezultirale međunarodnom izolacijom Libije i uvođenjem sankcija od strane svjetske zajednice. Zloglasni bombaški napad na Lockerbie dogodio se 1988. godine, a Libija je optužena za postavljanje bombe na Pan Amov let 103. Eksplozija se dogodila iznad Lockerbieja u Škotskoj, što je rezultiralo širokim međunarodnim sankcijama i zategnutim diplomatskim odnosima. Što se tiče unutarnjih poslova, libijsko naftno gospodarstvo igralo je značajnu ulogu.
- Gadafi je koristio prihode od nafte za financiranje opsežnih infrastrukturnih inicijativa i programa socijalne skrbi, poput pružanja besplatnog obrazovanja i zdravstvene skrbi. Gadafijev režim postao je ozloglašen zbog svog sustavnog kršenja ljudskih prava, koje je uključivalo političko ugnjetavanje, upotrebu mučenja i prisilne nestanke pojedinaca koji su se protivili režimu. Nakon vala pobuna u Tunisu i Egiptu poznatih kao Arapsko proljeće, u Libiji su u veljači 2011. izbili prosvjedi velikih razmjera, koji su na kraju eskalirali u pravi građanski rat. Kako bi zaštitilo civilno stanovništvo, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda odobrilo je vojnu intervenciju u ožujku 2011. koju su izvele NATO snage.
Intervencija NATO snaga odigrala je ključnu ulogu u padu Gadafijevog režima, značajno utječući na tijek sukoba. Muammar Gaddafi dočekao je svoju smrt 20. listopada 2011., kada su ga uhitili pobunjenici u njegovom rodnom mjestu Sirte. Otisak Gadafijeve vladavine na libijsku i globalnu politiku je neizbrisiv. Njegova je ostavština složena tapiserija koja obuhvaća i pozitivne i negativne aspekte.
Među pozitivnima treba spomenuti ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje i zdravstvo. Treba priznati negativne aspekte vezane uz Gadafijevu vladavinu, kao što su prisutnost diktature i kršenje ljudskih prava, što je rezultiralo destabilizacijom međunarodnih odnosa. Razdoblje koje je uslijedilo nakon Gadafijeve smrti obilježeno je mnoštvom poteškoća za Libiju, uključujući političku nestabilnost, oružane sukobe i ekonomske borbe. Važno je prepoznati da je Gadafijeva vladavina bila višestruka, a tumačenja njegove ostavštine mogu varirati ovisno o nečijoj perspektivi i kontekstu u kojem se ispituje.
