– Na dnevnom nivou širom svijeta nestane na hiljade male djec, koje u većini situacija nikada ne budu pronađene. Međutim, jedan slučaj iz Austrije, postao je planetarno popularan, kada je djevojčica koja je bila oteta, na kraju je uspjela da pobjegne od otmičara, kada je već bila odrasla djevojčica….
Kada je Nataša Kampuš otkrivena nakon bijega od otmičara nakon osam godina zatočeništva, svijet je s nestrpljenjem očekivao kako će krenuti dalje sa svojim životom. U ožujku 1998. iz Beča je nestala desetogodišnja djevojčica Nataša Kampuš. Kako bi je locirala, policija je neumorno radila, a istraga je proširena i na međunarodne napore. Nakon osam godina Nataša je otkrivena živa, a stvarnost njezine otmice proširila se svijetom. Međutim, što je navelo ljude da posumnjaju u autentičnost njezina iskaza?
Što je bilo s Natašom Kampuš? Dana 2. ožujka 1998. Natašu Kampuš oteo je Wolfgang Priklopil s bečkih ulica dok je išla u školu. Ovaj je incident potaknuo jednu od najopsežnijih potraga za nestalim osobama u Austriji, ali nije dala rezultate. Nakon dojava da su Natašu dvije osobe nasilno uvele u bijeli kombi, istraga se usmjerila na vlasnike kombija. Policija je otišla toliko daleko da je posjetila i ispitala njezinog otmičara, koji je identificiran kao jedan od pojedinaca na popisu vlasnika kombija. Prihvatili su alibi koji im je pružio i odlučili da ga više ne istražuju kao osumnjičenika.
- U međuvremenu, Nataša je bila zatočena u skrivenom podrumu bez prozora koji se nalazi u Priklopilovoj kući u Štrašofu, sjeveroistočno od Beča. Izvrgavao ju je fizičkom i seksualnom zlostavljanju, isprva joj je branio izlazak iz podruma pod bilo kojim uvjetima. Postupno je dobila pristup ostalim dijelovima doma i bila je prisiljena kuhati i čistiti za svog otmičara. Naposljetku joj je počeo opskrbljivati knjige i puštati radio, ne pokazujući ništa protiv njezine težnje za obrazovanjem. Naposljetku, Priklopil je dopustio Natashi da ga prati na odmoru, unatoč njezinoj tvrdnji da ju je stalno nadzirao i da nije imala šanse pobjeći.
U rano poslijepodne 23. kolovoza 2006. osamnaestogodišnjoj Natashi dopušteno je izaći na prilaz Priklopilovoj rezidenciji kako bi usisavačem očistila automobil. Nakon što je primio telefonski poziv, distancirao se od buke usisavača, ostavljajući Natashu samu ispred kuće. Iskoristivši priliku dok je usisivač nastavio raditi, Natasha je otišla prema susjedovoj kući kako bi ih obavijestila o svom identitetu. Vlasti su brzo stigle i nakon dugih osam godina Nataša se ponovno našla s obitelji. Kakav je bio Natašin pristup rješavanju svega?
Međunarodni mediji zabilježili su njezinu iznimnu prisebnost i samopouzdanje s kojim se držala, posebice s obzirom na sve što je proživjela. Postalo je jasno da se nije puno udebljala i da je dosta slabašna, jer je Nataša spomenula da joj Priklopil često uskraćuje hranu. Kad je kasnije izrazila sućut prema svom otmičaru, pojavile su se rasprave o mogućnosti da doživi Stockholmski sindrom. Nataša smatra da cijela ova situacija predstavlja značajan “nepoštovanje” prema njoj i emocijama koje gaji prema Priklopilu. Koji je bio razlog otmičarske otmice Nataše Kampuš?
Nataša tvrdi da ju je Wolfgang Priklopil oteo s namjerom da za njega obavlja kućanske poslove. Kako bi zajamčio da može završiti svoje kućanske poslove dok je nastavila sa studijem, uspostavio je dnevni raspored za nju. Osim knjiga i radija koje je isprva osigurao, kasnije je kupio stvari koje je Natasha tražila, poput televizora, stola i stolice, igara, knjiga i časopisa. Što trenutno radi Nataša Kampus? Nataša Kampuš prešla je u uloge autorice, televizijske voditeljice i aktivistice. Iako je u početku oklijevala podijeliti pojedinosti o svom iskustvu, naposljetku je napisala dvije knjige u kojima je detaljno opisala svoje vrijeme u zatočeništvu.
- U rujnu 2010. izdala je svoju debitantsku knjigu pod naslovom 3096 Tage (3096 dana), koja je dokumentirana 2013. Njezina knjiga koja je uslijedila, pod nazivom 10 Years of Freedom, objavljena je povodom 10. godišnjice njezina bijega. Kuća koja pripada njezinom otmičaru zapravo je njezina, i iako ona tamo ne stanuje, ona nastavlja pokrivati sve bitne troškove i održavanje. Spominje da je ova kuća igrala značajnu ulogu u njezinu odrastanju i često je posjećuje kako bi osigurala da u njoj nema vandalizma ili štete.
