– Mnogo je sportskih ikona u bivšoj Jugoslaviji, koji se nisu nikada dokazali u punoj snazi, a najveće ime koje je otišlo je svakako Dražen Petrović. Podsjećamo, on je poginuo na autoputu u Njemačkoj, a umro je u snu, dok je njegova djevojka bila za volanom Golfa 2.
Jugoslaviju, koja je već bila u stanju raspada i ratova, dodatno su potresle dvije razorne sportske tragedije u kratkom vremenskom razdoblju. Prva tragedija dogodila se 7. lipnja kada je Dražen Petrović izgubio život u tragičnoj prometnoj nesreći u Denkendorfu u Njemačkoj. Samo nekoliko mjeseci kasnije, Hrvatska se suočila s još jednom stravičnom smrću. Beživotno tijelo Roka Petroviča, prvog jugoslavenskog svjetskog prvaka, inauguralnog osvajača kristalnog globusa i čuda od djeteta, otkriveno je kako pluta u Veloj Luci na otoku Korčuli. U carstvu skijanja postojao je izvanredan pojedinac koji se izdvajao od ostalih.
Ovaj jedinstveni pojedinac nije posjedovao samo iznimne vještine na skijaškim padinama, već i posthumno dodijeljenu magisteriju, žestoku posvećenost borbi za ljudska prava u području sporta, dubok intelekt i slobodoumnu boemsku prirodu. U trenucima dokolice, ovi izvanredni skijaši prepuštali bi se umjetnosti poezije, uvijek krčući vlastiti put i prihvaćajući svoju individualnost. Tragično, njihov život jezivo je završio. Spreman ostaviti svoj trag, Rok Petrovič, sin Krešimira Petrovića, psihologa pionira u Jugoslaviji s fokusom na sport, spreman je za veličinu.
Svoje ime upisao je u povijest tijekom sezone 1985./86. osvojivši prestižni Kristalni globus u slalomu, nadmašivši renomirane skijaše Ingemara Stenmarka, Paula Fromelta i Bojana Križaja, koji su završili izjednačeno na drugom mjestu s 25 bodova manje od njega. Tijekom te sezone Rok je trijumfirao u Sestriereu, Vengenu, Lillehammeru, Valiju i, naravno, Kranjskoj Gori, a osigurao je još dva pobjednička postolja.
Sljedeće godine Jugoslavija je ponovno slavila jer je Bojan Križaj osvojio pobjedu u utrci Svjetskog kupa u Kranjskoj Gori, dok je Rok Petrovič bio tijesno iza njega na drugom mjestu. Godine 1983. plijenio je pozornost svih kada je u Sestriereu osvojio naslov omladinskog svjetskog prvaka. Samo dvije godine kasnije, 1985., debitirao je u seniorskoj skijaškoj sezoni. Kao vrhunski sportaš Jugoslavije, nadmašivši Dražena Petrovića, doživio je pad u učinku.
- Iznenađujuće, u dobi od 23 godine odlučio se povući iz skijanja 1989. Na vrhuncu svoje karijere imao je drugačije aspiracije! S nepokolebljivom predanošću uronio je u svoje akademsko bavljenje, da bi konačno završio studij na Fakultetu za sport 1991. Njegov diplomski rad, koji je istraživao kršenje sloboda i prava u području sporta, donio mu je izuzetnu prosječnu ocjenu 9,5. . Čak i prije dolaska na Korčulu kobne 1993. godine, već je ostvario zadivljujući pothvat pisanja magistarskog rada o diskretnom simulacijskom modeliranju biomehaničkih struktura u osnovama alpskog skijanja, dok se snalazio u izazovnim okolnostima ratom pogođene Hrvatske.
S nepunih 27 godina uspješno je magistrirao, doduše tragično, posthumno. Na pitanje o potencijalnoj dehumanizaciji profesionalnog sporta, Petrovič je iznio svoja zapažanja u tom smislu. On vjeruje da, iako možda postoje neki pokazatelji, ne vjeruje da profesionalni, vrhunski sportovi inherentno dehumaniziraju pojedince. Umjesto toga, on sugerira da je dehumanizacija u sportu odraz šireg društvenog problema. Petrovič ističe da se ljudi danas sve više odvajaju od aktivnosti kao što su čitanje i likovna umjetnost, što dovodi do smanjene sposobnosti da cijene ljepotu.
Njihovi su se interesi pomaknuli prema zabrinjavajućem prakticizmu, što Petroviča smatra zabrinjavajućim. U svojoj potrazi za čovječanstvom, bavio se raznim aktivnostima kao što su čitanje, pisanje poezije, cijenjenje umjetnosti i nastojanje da svaku rasu pretvori u remek-djelo. Istaknuo je kako je to njegov osobni doprinos održavanju estetske vrijednosti sporta.
