– Za danas jedna jako zanimljiva priča koja je povezana sa domaćom glumačkom scenom. Jednostavno, neke žene su toliko rizikovale u životu, da su ulazile nepromišljeno u neke bračne zajednice, koje su ih na kraju jako skupo koštale.
Rođena 17. aprila 1937. godine u Novom Vinodolskom (Hrvatska), poznata jugoslovenska glumica Branka Petrić se sa porodicom nakon završetka Drugog svetskog rata preselila u Beograd. Trenutno živi i radi u istom gradu, ostvarila je veoma prosperitetnu karijeru. Ipak, njen život su obilježile teškoće.
Njeno značajno prisustvo u filmovima poput “Balkanski špijun”, “Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji”, “Varljivo ljeto ’68”, kao i u televizijskim serijama uključujući “Otvorena vrata”, “Metla bez ručke”, “Neke nove Deca“, „To je kao ljubav“, „Sinđelići“ i još mnogo toga, čvrsto su je urezali u sećanja filmske publike.
Njena ljubavna veza, uz kolegu Bekima Fehmijua, bila je izuzetna, ali se na kraju završila tragično. Veza koju su dijelili, a koja je dovela do pedeset godina dugog braka, nije započela ljubavlju na prvi pogled. Prije nego što su se zaljubili, njihovi životi su se ispreplitali u brojnim prilikama. Putevi su im se ukrstili tokom boravka na glumačkoj akademiji, posebno na časovima plesa. Upravo na ovim časovima Bekimov izuzetan talenat je toliko zablistao da ga je profesorka Sonja Dojčinović pozvala da pređe na balet, uvjeravajući ga: “Vjeruj mi, nadmašio bi Nurejeva”.
- Kroz život su doživjeli nevjerovatne i izazovne trenutke. Međutim, usred uspona i padova, njihova ljubav je ostala stalno sidro. Ona je, bez imalo drame, stajala uz njega do samog kraja. Prebrodili su bezbroj oluja, suočavajući se i sa neuspjesima i trijumfima. Izvanredno je pomisliti da je njihov brak trajao skoro pedeset godina, jer malo tko može tvrditi da je tako dugovječan. Ona je oduvijek bila istinski pobornik njegovih nastojanja, pronalazeći radost u njegovim uspjesima baš kao i on u njenim. Jedna od osobina kojoj se najviše divila kod njega bio je njegov potpuni nedostatak zavisti prema drugima; nikada nije izgovorio ni reč ogovaranja ili zle volje. Svojim odnosima sa kolegama pristupao je sa najvećim integritetom, uvek brzo dajući pohvale. Uz njega nije osjetila ni trunke taštine ili zavisti. I ne zaboravimo njegovu nepokolebljivu posvećenost porodici – uvijek je bio brižan, odan i spreman da pruži ruku pomoći.
Petrić je izrazila zahvalnost na blagoslovu dvoje djece, ističući radost koju donose u njen život. Branka je istakla da je Bekim u početku želeo dvanaest, ali mu je savetovala da bi bilo prikladnije da se zadovolji sa dva. Priznala je da osjeća blagi osjećaj žaljenja što nije imala treće dijete.
Iz veze sa preminulim glumcem Bekimom Fehmijuom, ponosna je majka dvojice sinova, Uliksa i Hedona. Vrijedi napomenuti da je Ulysses stekao ime iu svijetu glume.
Užasna scena zauvek će joj se urezati u pamćenje.
Nažalost, patnja je postala nepodnošljiva i Bekim je u julu 2010. doneo tragičnu odluku da sebi oduzme život. Po njegovom konačnom zahtevu, njegovi posmrtni ostaci su raspršeni u reci koja se nalazi u Prizrenu, na Kosovu, gradu koji je čuvao značajne uspomene iz njegovog formiranja. godine. Na pitanje o tome kako se sjeća posljednjih dana svog supruga i da li je imala naslutiti da će on na kraju odlučiti da okonča svoj život, Branka je odgovorila na sljedeći način:
“Apsolutno bih se potrudio da ga zaustavim da sam znao o njegovim namjerama. Bekim je tih posljednjih dana izgledao nepromijenjen, ne dajući nikakve naznake o predstojećoj tragediji. Ironično, dan ranije sam nastupio u predstavi pod nazivom ‘Tako moralo je biti“, gdje protagonist završava svoj život pucnjem iz vatrenog oružja.
Sljedećeg jutra našli su se u udobnosti svog doma. Oko 14 sati je obavijestila Bekima o svojim planovima da posjeti frizera. Otpratio ju je do vrata i raspitivao se o njenim večernjim planovima, konkretno da li ima zakazan nastup. Uvjeravala ga je da nema obaveza i da će cijelo veče provesti zajedno, navela ga je da je zagrli. Ni u jednom trenutku nije posumnjala da će to biti njihov posljednji susret. Vrativši se kući za manje od sat vremena, ispunjena uzbuđenjem da otkrije svoju novu frizuru, dočekala ju je uznemirujuća praznina. U početku je pretražila dnevnu sobu, ali njenog muža nigdje nije bilo. Nastavila je da provjerava dječje sobe, pa čak i izašla na terasu, ali on je ostao neuhvatljiv. Konačno je ušla u radnu sobu u kojoj su se nalazili njihova kućna biblioteka i kompjuter. Tamo je otkrila Bekima, kako nepomično leži na otomanu boje trešnje, skrivenog ispod netaknute bijele plahte.
“Dok sam se kretao prema krevetu, nestrpljivo sam pokazivao svoju novu frizuru, iščekujući njegov uobičajeni odgovor. Međutim, na moje iznenađenje, nije bilo njegove reakcije. Nisam mogao a da ne izrazim svoje čuđenje, pitajući se zašto je ostao da leži tamo mu je glava još skrivena”, ispričala je Branka incident. Nakon što je podigla čaršav, otkrila je njegovo beživotno tijelo kako počiva na jastuku koji je uzeo iz njihove spavaće sobe.
Kao da je mirno spavao, da nije pištolj u desnoj ruci i blagi tragovi krvi na čelu i kosi gdje je pucao. Pored kompjutera je pažljivo stavio svoju ličnu kartu, oružni list i pismo u kojem se oprašta od nje, njihovih sinova i braće. Možda se pokrio čaršavom kako bi je zaštitio od trenutnog šoka i spriječio bilo kakav nered na zidovima. Bio je to čudno lijep način suočavanja sa smrću. Branka je kasnije ispričala da bi, da je spomenula svoju večernju predstavu samo sat ranije, sigurno odgodio završni čin, znajući da bi to izazvalo kašnjenje u izvedbi. Ovaj detalj je otkriven u njegovom oproštajnom pismu.
- Napomenula je da pismo pokazuje izuzetnu ispisnost, što sugeriše da je on možda pisao slična pisma u prošlosti. U njegovom sadržaju izrazio je svoju naklonost prema njima i otkrio svoju mirnu i odlučnu odluku da ode. Izričito je zatražio da se uzdrže od dijeljenja ove informacije s javnošću ili da njegov oproštaj postane javna stvar. Način na koji je otišao i okolnosti koje su ga okruživale služe kao dokaz da se bez straha suočio sa smrću, pružajući joj ogromnu utjehu.
