Ivan Zdravković je brat popularnog pjevača Tome Zdravkovića. O njemu se malo toga znalo, a on je preminuo istog dana kada i njegov brat samo 2021. godine.
“Našao sam se u stanju prepuštanja sličnom bubregu uronjenom u salo tijekom života moga brata. Nedostajalo nam je jasnoće u upravljanju našim financijama, a trenutno smo suočeni s oskudicom. Ipak, iskoristio sam njegovu reputaciju jer smo bili nerazdvojni , kao dva jajeta, mnoge su žene krivo vjerovale da sam ja Toma, a kad bi shvatile svoju pogrešku, često bi zaplakale – ispričao je Ivo. Obitelj Zdravković potječe iz sela Pečenjevac u blizini Leskovca, a ovako je Ivan iznio svoje mišljenje u jedinom intervjuu s novinarom Slobodanom Damjanovim.
Naša je obitelj bila ograničenih financijskih sredstava i činila je petero djece: četiri sina i jednu kćer. Posljedice Drugog svjetskog rata predstavljale su značajne poteškoće. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu da bi se preselio u Leskovac, gdje je potom upisao tadašnju realnu gimnaziju. Kako je ispričao njegov brat Ivan, to označava početak Tominog glazbenog puta.
- Za to vrijeme, djeca poput nas često su posjećivala Hisar, brdo iznad grada. Uz hotel Dubočica bila je kavana u kojoj su gostovali razni pjevači. Jednom zapaženom prigodom dvoranu je svojim nastupom uveličala pok. Silvana Armenulić uz pratnju uglednog orkestra pod ravnanjem renomiranog sarajevskog Šerba. Skupljali bismo se na ovom mjestu, gdje nam je jedini oblik zabave bio sjedenje na klupama pokraj šanka. Dok podrijetlo njegovog talenta ostaje neizvjesno, neprestano bi pjevušio melodije, a ako bi više volio određenu pjesmu, zapamtio bi je i precizno otpjevao.
Bio je to posve slučajan događaj. Bilo joj je teško shvatiti kako je mogao tako mlad izvoditi taj bosanski sevdah. Njegovo je pjevanje odjekivalo s njom, pretvarajući se u dragu pripovijest. Nakon toga ga je uzela pod svoje vodstvo i ponudila mu znatnu pomoć.
Bit cjelokupnog njegovog opusa vidljiva je u svakom retku, prikazujući potisnuti osjećaj nemira. Moglo bi se ustvrditi da je gajio duboke strahove u pogledu svijeta u kojem je živio. Suočavanje s tom nelagodom pokazalo se nevjerojatnim izazovom; tako bi se “motivirao” družeći se s prijateljima uz čašu omiljenog pića – škotskog viskija. Ova osebujna metoda ilustrirala je Tomov pristup oblikovanju vlastite sudbine. Poznavatelji su mu često isticali njegovu naklonost prema drugima i spremnost da svima pomogne. Točno je reći da je duh u njemu bio daleko od neaktivnog. Ah, set…
Doživio je intenzivan osjećaj očaja. Unatoč kasnijem financijskom uspjehu i bogatstvu, činilo se da su muke iz ranih godina trajno urezane u njemu. Njegova emocionalna dubina bila je značajna, dosljedno vidljiva u njegovom ponašanju. Posebno se to očitovalo u njegovim odnosima s drugima u vrijeme kada se posvetio pjevanju i stvaranju. Svojim znatnim bogatstvom pružao je pomoć brojnim pojedincima. Pobrinuo se da nijednom djetetu konobar ne uskrati piće zbog nedostatka sredstava, već je odlučio osobno snositi njihove troškove. Po vašem mišljenju, je li on bio brat vrijedan hvale?
Neko vrijeme smo zajedno živjeli u Beogradu. Iako je iskustvo bilo ugodno, već je i tada bilo teško pronaći posao. Imao sam sreću što sam dobio ulogu carinika na željeznici, uglavnom zahvaljujući Tomovoj pomoći. Nakon što je otkriveno da je on moj brat, proces je postao znatno jednostavniji. Nakon toga, učestalost njegovih posjeta smanjila se kako smo svatko preuzimali svoje odgovornosti, a on je bio posebno zaokupljen.
Prethodno ste spomenuli značajan detalj; mogu li pitati postoji li određeni element koji je značajno utjecao na vaš život? U jednom slučaju predsjednik našeg sindikata dao mi je upute u kojima je stajalo: “Ivane, ljubazno pozovi Tomu da nastupi na našem događaju i dobit ćeš solidnu naknadu.” Prenio sam ovu poruku Tomu, koji je, naravno, pristao prisustvovati i pjevati. Sljedeći dan iz tvrtke su me obavijestili: “Ivane, evo ključeva od stana.” Dakle, ovo ocrtava slijed događaja.
- Stanovnici Pančevića, pretežno srednje i starije životne dobi, sigurno se sjećaju sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je Toma Zdravković duže vrijeme oduševljavao publiku u hotelu “Tamiš”. U to doba, bio sam tinejdžer na pragu vojnog roka, a cijenjena Videoteka, smještena u sklopu hotela, funkcionirala je kao kulturno središte ne samo lokalnog stanovništva već i brojnih posjetitelja iz daleka.
Dobro se znalo da u konobi nastupa glasoviti Toma. Dobiti ulaz bio je izazovan pothvat, a osigurati prazan stol jednako je nevjerojatno; Ipak, samo stajanje na ulazu bilo je dovoljno da se uvjeri u izuzetan talent Tome Zdravkovića. Svaka pjesma koju je izgovorio duboko je odjeknula u njemu. Unatoč tome što je proveo godine “pustošeći” Jugoslaviju, postigavši značajno priznanje i akumulirajući bogatstvo, i dalje ga je pratio osjećaj tjeskobe.
- Srž njegovog duha odjekivala je kroz svaku njegovu pjesmu. Priznat kao najistaknutiji pjesnik narodne glazbe, naširoko je poznato da je volio alkohol, osobina koja se često povezuje s njegovim identitetom kao jednog od pravih beogradskih boema. U životu je imao dva braka i dobio kćer i sina. Ivan prepričava detalje: „Ja sam bio zadužen za organizaciju događaja, isticanje plakata i obavještavanje javnosti o Tominom nastupu u hotelu Tamiš. Jasno se sjećam da sam za svoj trud od njega dobio dvije svoje plaće.
Često se primjećuje da je vaš brat imao ljupku i ljupku narav. U mladosti mu je bilo lako smisliti pjesmu za svaku lijepu djevojku na koju je naišao. Imao je izvanrednu sposobnost prići prozoru i otpjevati serenadu dami. Nadaleko poznata anegdota govori o njegovoj ljubavi prema Danki Novović, a duboke osjećaje gajio je i prema jednoj djevojci u Pančevu. Sjećam se jedne prilike u Beogradu koja se dogodila u “Gradskom podrumu”, preko puta poznate kafane “Sunce”, koja je u to vrijeme uživala veliku popularnost.
U ovaj lokal dolazili su brojni gosti, a inspiraciju je često pronalazio u ambijentu, najčešće uz čašu vina u svom posjedu. Nadalje, Toma je uživao u trenucima provedenim na “Šumatovcu”, gdje bi cijele dane provodio u društvu prijatelja. Naravno, često je preuzimao i financijske obveze za njihova okupljanja. Inače, jeste li bili prisutni kada je stvarao hit?
– Doista, može se netko zapitati zašto ne. Često bi sjedio za barskim stolom, tipkajući kao da svira na klaviru. Tiho bi pjevušio za sebe, u potrazi za melodijom. Iako je točno reći da njegove misli postaju neshvatljive drugima kada je u pijanom stanju, rezultat je pjesma koja nadilazi vrijeme. Alkohol ne sprječava njegovu kreativnost; nego je zamislivo da baš te pjesme možda ne bi nastale da se odlučio suzdržati od pića.
Možda ne toliko poznat, Toma je zapravo bio vatreni navijač Crvene zvezde; ne biste se složili? Svakako je točno reći da smo shvatili nužnost ulaska u njegov Volvo i putovanja u Split na derbi utakmicu protiv Hajduka. Toma je duže vrijeme boravio u Kanadi, gdje je na kraju ostao sve do svoje smrti.
