– U nastavku našeg današnjega članka, maalo ćemo da govorimo o Miroslavu Lazanskom, čija godišnjica smrti je bila prije nekoliko dana. Njegov privatni život, uvijek je bio jako dobro sakriven od oka medija….
Smrt Miroslava Lazanskog potresla je ne samo Srbiju, već i cijeli region. Danas malo pričamo o njegovom privatnom životu o kojem se u domaćim medijima malo zna. Miroslav Lazanski, diplomat po struci, vojni analitičar i novinar besprijekornog karaktera, dobio je sveopće poštovanje za svoj vrhunski rad. I nakon njegove smrti svi su s dužnim poštovanjem govorili o njegovom sjećanju. Njegova ljubav prema olovci i papiru i beskrajna potraga za znanjem natjerali su ga da izvještava s prve crte rata.
- U dogledno vrijeme počeo je pokazivati znakove da posjeduje neko neusporedivo znanje vezano uz razne zamršene vojne taktike povezane s kompliciranom geopolitikom. Njegovi op-edi, analitički pregledi i komentari pretvorili su se u svojevrsno evanđelje koje nudi lekcije o globalnim vojnim sukobima ili sigurnosnim izazovima, kao i davanje smisla političkim previranjima. U Karlovcu je Miroslav pohađao Osnovnu školu Dragojle Jarnjević. Za vrijeme očeve službe u Foči, Miroslav i njegova majka ljetovali su u ovom bosanskom gradu.
Tada se zbližio sa Fočak Latifom koji mu je poklonio prvu drvenu pušku ručne izrade. Miroslav je u Foči volio pecati i kupati se u rijeci Čehotini te posjetiti vojni logor na Čehotinu. Na kraju se obitelj preselila u Trebinje kada je Vladimir dobio (zajedno sa svojim vodom) dionicu za izgradnju aerodroma “Ćilipi” u Dubrovniku. Osnovno obrazovanje Miroslav je završio u Trebinju, u srednjoj školi „Jovan Dučić“. Očevim odlaskom u mirovinu u 44. godini života obitelj se seli u Zagreb gdje Miroslav upisuje studij prava – kasnije na istom i diplomira. Godine 1977.
Miroslav odlazi u vojsku u Bitolj. Kasnije je to u intervjuu otvoreno opisao kao vrhunac svog života. U ranoj novinarskoj karijeri Miroslav je objavio svoj prvi članak u omladinskom listu “Polet”, u kojem se bavio francuskom Legijom časti. Dobio je posao u novinama s velikim tiražom. Godine 1980. prelazi u “Vjesnik”, a godinu dana kasnije prelazi u uredništvo političkog tjednika “Danas”, gdje radi do 1991. U tom razdoblju surađuje i s izdanjima poput “Starta” i “Politike”. .
- ” Šokantno je da je Lazanski među rijetkim stranim novinarima koji su imali sreću razgovarati s dvojicom zapovjednika NATO-a, trojicom ruskih maršala, bivšim rumunjskim predsjednikom Nicolaeom Ceaușescuom, Basharom Al Assadom – predsjednik Sirije u to vrijeme i danas, predsjednik Bjelorusije Alexander Lukashenko ne govori ništa zanimljiva i dobila najviše nagrada u Apatinu na Međunarodnom festivalu reportaže za serije iz Libije prestižnu nagradu “Zlatna Nika” Grand Prix.
Režirao je i pet dokumentarnih filmova; među njima su i djela koja su mu donijela slavu, kao što su “Rat za Kosovo”, “Komandosi” i “Titova soba”. Njegov privatni život, međutim, poremetilo je šokantno otkriće glumice Gordane Bjelice da je s njim 1994. godine rodila kćer, što je on demantirao. O tome je bila glasna Gordana Bjelica sve do te mjere da ga je tužila tražeći priznanje očinstva nad svojom kćeri.
Javnost, međutim, nikada nije saznala što se dogodilo s tim slučajem. “U svom ranijem razdoblju života došla sam u ovo drugačije emocionalno okruženje; bila sam u braku, ali nikad nisam razumjela sebe u ulozi majke. Brak je završio lijepo. Nakon razvoda ušla sam u neku bolesnu… nepromišljenu sudbonosnu Odluku o djetetu sam imao u potpunosti jer vjerujem da svaka sposobna žena mora proći kroz majčinstvo Dosta priče u kojoj sam joj sve ispričala i to je bilo to, više nisam komentirala tu temu”, rekla je Gordana Bjelica.
