Đurđevdan je poznata pjesma koja se sluša na mnogim proslavama, ali je ustvari malo onih koji znaju šta se kije iza nje.
Ujutro 6. svibnja, koji je bio i Đurđevdan, vrata zatvorske ćelije u zatvoru Beledija su se širom otvorila, a ustaški stražar je povikao: “Ajmo Srbi, Đurđevdan je jutro.” Ovo snažno sjećanje urezalo se u sjećanje profesora dr. Žarka Vidovića (1921. – 2016.), preživjelog koji je zajedno s oko 3.000 Srba i muslimanskih pristalica Srba bio zatočen u sarajevskim kazamatima.
Po izlasku iz zatvora, Srbi su prevezeni u Vijećnicu, gradsku vijećnicu u Sarajevu, gdje ih je dočekao jeziv prizor vozova smrti koji su čekali da ih prevezu u Jasenovac.
Kako prenosi Mondo, Žarko Vidović svjedoči o uvjetima u vagonima. U pisanim uputama na kolima stoji da svaka kola mogu primiti ili 7 konja ili 40 vojnika. Međutim, u stvarnosti su u svaki vagon strpali po 200 ljudi, ne ostavljajući mjesta ni za stajanje, a kamoli za sjedenje. Nedostatak zraka je gušio, a oskudica vode i hrane bila je tema o kojoj je bilo bolje ne govoriti.
Dok su Srbi putovali tim putem, bili su ne samo opterećeni strahom i neizvjesnošću, već i mučeni dugotrajnim pitanjima o svom odredištu i konačnoj sudbini.
U krugu vlakova smrti koji su vozili za Jasenovac, jedan duboki trenutak iznjedrio je melodiju Đurđevdana, poteklu iz glasa mladog pojedinca KUD-a Sloga iz Sarajeva. Od te točke nadalje, pjesma je započela svoje putovanje, prelazeći iz jednih usta u druga, prolazeći kroz svaki odjeljak vlaka.
Ustaše su odmah reagirale na pjesmu, pobrinuvši se da se svi prozori vagona dobro zatvore, tako da unutra nema zraka. Zbog toga su se brojni Srbi ugušili i prije nego što su stigli do Slavonskog Broda. Po dolasku su zatim prebačeni u različite vagone koji su dalje išli širokotračnom prugom prema Jasenovcu.
Prepjev Gorana Bregovića pjesme “Đurđevdan” nastao je prije gotovo trideset godina, sažimajući duboki osjećaj tuge i tjeskobe. Služi kao svjedočanstvo ranjivosti i beznađa koje su proživjeli sarajevski Srbi koji su 6. svibnja 1942., za vrijeme Đurđevdana, izdržali mučan put u vlakovima smrti do Jasenovca. Zanimljivo je da se samo jedan od deset od 3.000 osoba prevezenih iz Sarajeva uspio vratiti. Unatoč očaju, pjesma također utjelovljuje otpornost i prkos sarajevskih Srba, izvor neizmjernog ponosa.
BONUS TEKST
Dana 23. travnja po starom, odnosno 6. svibnja po novom kalendaru slavi se Jurjevo, značajan kršćanski i narodni blagdan. Ovaj dan posvećen je štovanju Svetog Jurja, štovane osobe i u katoličkoj i u pravoslavnoj tradiciji. Katolici obilježavaju imendan 23. travnja, a pravoslavci krsnu slavu 6. svibnja. Po broju svijeća Đurđevdan je na drugom mjestu u Srbiji, a na prvom mjestu u Republici Srpskoj.
U Srbiji je obilježavanje ovog posebnog praznika uključilo elemente drevnih balkanskih kultova koji prethode kršćanstvu. Jednom godišnje, 6. svibnja, obilježava se praznik pod raznim imenima kao što su Sveti Đorđe, Đurđevdan, Đurđovdan, Ml’zigruda, Premlaz i Erdelezi, čime se spajaju kršćani (i pravoslavci i katolici) i muslimani širom Srbije. Proslava ima poseban značaj u regijama s jakom tradicijom stočarstva. Prepoznajući njegov kulturni značaj, Đurđevdan je zvanično upisan u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije 2015. godine.
- Jurjevo obuhvaća mnoštvo običaja i čarobnih obreda usredotočenih na zaštitu, dobrobit i plodnost, a sve se to održava u ovoj posebnoj prigodi. Običaji i vjerovanja srpskog naroda vezani za Đurđevdan nesumnjivo su bili ukorijenjeni u njihovoj kulturi davno prije pojave kršćanstva. Očigledno je da je Sveti Đorđe svojim štovanim praznikom besprijekorno zamijenio starosrpsko božanstvo plodnosti Jarila i njegovu odgovarajuću proslavu.
