– U bivšoj jUgoslaviji, sve kompanije su radile jako dobro, jer su imale potporu države. Danas je to puno drugačije, jednostavno, imamo na stotine mini kompanija, koje rade jako dobro, a samo je jedna pogreka dovoljna da se sve raspadne.
U srpnju 1984. godine, dok su se suze slijevale niz lice Stjepana Čajića u rodilištu u Ljubuškom, njegova dva brata sa zebnjom su iščekivala dolazak majke i prinovu u obitelj u Grude. Nesigurni hoće li im još jedan brat donijeti radost ili poremećaj, roditelji su ih pokušali uvjeriti da njihov svakodnevni život neće utjecati. Međutim, braća su ostala ravnodušna na ta uvjeravanja. Uz još četvero malih Čajića, iste su misli zaokupljale i obitelj, sada udruženu sa Stipom. Od sedmero djece obitelji Čajić, izvorno skromnih državnih službenika sa impresivnim obrazovanjem iz ekonomije i prava, samo je jedno djevojčica. Da nije bilo Stipe, Čajići bi se uklopili među brojne hercegovačke obitelji koje su se asimilirale u Zagreb.
Stjepan Čajić, nekoć vrsni matematičar i inženjer zaposlen u informatičkoj tvrtki, sada je postao poduzetnik, stalno pod budnim okom javnosti. S 24,9 posto udjela u tvrtki drži značajan dio dionica. No, u kombinaciji s još dva dioničara, njegov vlasnički udio premašuje 60 posto posrnulog tekstilnog diva. Iako je do sada doživio zapažene poslovne uspjehe, u središte pozornosti izbacila ga je kriza s kojom se suočila varaždinska tvrtka, jedini preostali simbol nekada uspješne hrvatske industrije, posebice tekstilne. Otkako je kupio dionice Varteksa i postao drugi najveći pojedinačni dioničar, nakon Nenada Bakića, Čajić redovito istupa u medijima.
O samom Stjepanu Čajiću dostupno je vrlo malo podataka. Samo pojedinci s velikim interesom za tehnologiju, inovacije i inženjerstvo mogu se sjetiti da je prije nekoliko godina postigao izvanredan podvig sa svojom multinacionalnom korporacijom Stype, primivši željenu zlatnu nagradu Emmy, najveću čast u televizijskoj industriji. Međutim, detalji njegova osobnog putovanja ostaju zagonetni. Tko je Stjepan Čajić, hrvatski poduzetnik mlađi od 40 godina, koji je svoj put započeo u Grudama, a sada ima podružnice diljem svijeta, izuzev Aljaske? Postigao je zapažen uspjeh i smatra se najuspješnijim hrvatskim poduzetnikom u svijetu.
Odrastanje u Hercegovini bila je moja stvarnost sve dok se moja obitelj nije preselila u Zagreb zbog mogućnosti zaposlenja. Moje školovanje odvijalo se u novom gradu, ali sam volio ljeta provoditi kod braće i sestara u Sovićima ili kod oca u Dalmaciji, točnije u Gradcu kraj Drniša. Bili su to zaista prekrasni trenuci u mom životu. Imati veliku obitelj imalo je svoje prednosti; uvijek je bilo s kime provoditi vrijeme i stvarali smo vlastite igre. No, imali smo i obveze, poput brige o kravama. Ova nježna stvorenja su voljela djetelinu, pa smo morali biti oprezni da je ne zgazimo.
Nisam mogao a da ih ne žalim, a postojao je i dio mene koji ih je želio pustiti da lutaju kako žele. Jednog sam dana donio tu odluku i gledao kako galopiraju u daljinu. Ovo sjećanje budi osjećaj nostalgije kod Stjepana Čajića koji se rado prisjeća tih bezbrižnih vremena. Kao najmlađi brat, sa samo dvadeset šest godina i Downovim sindromom, uvijek je bio pod budnim okom starije braće i sestara. Stjepan je, prema njegovim riječima, imao sklonost eksperimentiranju, što se proširilo i na njegove interakcije s kravama.
Imao je tendenciju krenuti vlastitim putem, nikad se ne prilagođavajući normama poslušnosti. Društvene mu teme nisu bile privlačne, pa ga odluka da upiše matematičku gimnaziju nije iznenadila. Na njegov prosjek ocjena negativno je utjecala iscrpljenost koju su uzrokovali društveni predmeti. Tijekom studija povijesti često sam se fiksirao na jednu rečenicu dulje vrijeme. Bilo je kao da sam mogao čuti riječi kako mi odzvanjaju u umu, ali misli bi mi odlutale u sasvim drugim smjerovima, pletući alternativne narative u mojoj glavi.
Tijekom razgovora često se uhvatim kako mentalno rješavam poslovni problem i nisam u potpunosti angažiran u sadašnjem trenutku. Kao rezultat toga, mogu nenamjerno odgovoriti s “da” dok su mi misli negdje drugdje, što potencijalno može zbuniti osobu s kojom razgovaram, kao što je ona priznala. Varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj nedavno je iznio kritiku koja rasvjetljava jednu temu koja se ponavlja. Izrazio je svoju frustraciju zbog nekoga tko pristane na nešto tijekom sastanka, samo da bi se već sljedeći dan predomislio i zatrpao druge dugim e-mailovima.
- Stjepan Čajić, pak, smatra da mu šetnje i bavljenje fizičkim kretanjem pomažu u misaonom procesu. No, kada je riječ o uspjehu njegovih opsežnih poslovnih pothvata, čini se da njegov stil razmišljanja nema veliku važnost. Nevažno je razmišlja li duboko ili se posve udubljuje, jer njegova tvrtka Stype posluje s gotovo svim televizijskim mrežama u svijetu. Po završetku studija na FER-u u Zagrebu postalo mi je jasno da je moja strast IT industrija. Ovo je otkriće ukorijenjeno u živopisnom sjećanju iz mog djetinjstva – ushićenje koje sam doživio kad sam dobio svoje prvo računalo u sedmom razredu. Bio je to neopisiv osjećaj, koji mi je i dan danas ostao urezan u sjećanju.
Od tog trenutka je krenulo moje putovanje u svijet programiranja i brzo sam počeo nizati uspjehe osvajajući medalje na raznim natjecanjima. Iako sam možda bio označen kao računalni entuzijast, prkosio sam stereotipu održavajući aktivnu prisutnost u svojim akademskim aktivnostima. Kretao sam se kroz teme koje nisu uspjele zaokupiti moj interes, cijelo vrijeme shvaćajući bezgranične mogućnosti koje svijet računala nudi. Bilo je to otkriće zbog kojeg sam pomislio: “Potencijal je neograničen i mogu stvoriti sve što zamislim.
Tijekom studija na sveučilištu doživio sam transformativno iskustvo s elektronikom, predmetom koji me prije nije privlačio. Kada sam osnovao vlastitu tvrtku, odlučio sam je nazvati prema engleskom prijevodu mog nadimka, nesvjestan nevjerojatnog potencijala koji će na kraju imati. U početku sam zamislio operaciju malog opsega, možda s nekolicinom zaposlenika i proizvodnjom u Kini, gdje bih nadgledao dizajn i prodaju. No, postupnim rastom Stype sada broji deset tvrtki i ima oko 200 zaposlenih, navodi se u razgovoru za Jutarnji.
Bilo je razdoblja kada su hrvatski mediji spekulirali da ja, Čajić, planiram graditi hotel na Makarskoj rivijeri, čak sam dobio i građevinsku dozvolu. Međutim, trenutno ne radim aktivno na ovom projektu zbog značajnih financijskih ulaganja koja zahtijeva i nedostatka vidljivog napretka u procesu izgradnje. Počevši s ništa više od računala, uložio sam svu svoju ušteđevinu u ovaj pothvat, radeći iz onoga što biste metaforički mogli nazvati “garažom” (iako je zapravo nisam imao). Unatoč mojim početnim sumnjama u njegov uspjeh, ulaganje se itekako isplatilo. Tijekom karijere dobio sam pet Emmyja, ali onaj koji sam dobio 2022. zauzima posebno mjesto u mom srcu.
Ova posebna nagrada dodijeljena je Stypeu, tvrtki koju sam osnovao, u kategoriji ‘Inženjering, znanost i tehnologija’. Odao je priznanje za revolucionarni rad koji sam radio tijekom diplomskog studija, kao i moju inovativnu kreaciju, SkypeKit. Ova tehnologija značajno je utjecala na poboljšanje TV programa. Važno je napomenuti da su ostale nagrade koje sam primio rezultat zajedničkih napora unutar nagrađivanog projektnog tima. Početna namjera iza naših uređaja nije bila usredotočena na virtualnu stvarnost.
Umjesto toga, naš je cilj bio stvoriti alat koji bi mogao automatizirati pokrete dizalica za kamere, poboljšavajući iskustvo snimanja za one koji snimaju vjenčanja. Besprijekornom integracijom automatizacije dizalice s kamerom s virtualnom stvarnošću, uspjeli smo razviti uređaj koji je nadmašio naša očekivanja. Nismo očekivali da će televizijski studiji to primijetiti. Australski Fox Sport prvi je prihvatio našu kreaciju, zapalivši početak našeg putovanja. Trenutno je u Varaždinu došlo do situacije da se radnici zbog neisplaćenih plaća obraćaju pogrdnim riječima prema pojedincu.
- Ova osoba, naviknuta na izražavanje zahvalnosti na pozornici dodjele nagrada Emmy za primanje pohvala, provela je posljednja dva tjedna nudeći isprike radnicima i obećavajući da će riješiti problem. Čini se da su njihovi napori urodili plodom jer su se počele isplaćivati plaće. Međutim, prema izvješćima iz tvornice, štrajk će trajati sve dok svi zaposlenici ne dobiju zaradu koja mu pripada. Varteks, za razliku od ostalih mojih kreacija, nije moja ideja.
Ova tvrtka postoji više od jednog stoljeća, a moja je uloga bila samo pružanje pomoći, znajući da će u konačnici odgovornost ležati na mojim ramenima. Vizionar se iznenada našao u neizvjesnoj situaciji, prelazeći iz sfere visokog poslovanja u kojem operacije funkcioniraju drugačije, u izazovan krajolik hrvatske stvarnosti.
