– Bivša liga Jugoslavije u košarci u svoje vrijeme bila je među top 3 na cijelom svijetu. U Jednom trenutku sa najjačom selekcije Amerike sa Džordanom, igrali su bukvalno na jedan posjed lopte. Slijedi i priča o toj strašnoj generaciji selekcije Jugoslavije….
Zagrebačka Arena bila je prepuna jer se igrala memorijalna utakmica u čast Draženu Petroviću. Događaju su prisustvovale mnoge legendarne i sadašnje košarkaške zvijezde, među kojima i Vlade Divac. Ipak, bilo je neugodnosti. Kultni centar jugoslavenske reprezentacije ispraćen je zvižducima publike, što je natjeralo Draženova brata, bivšeg košarkaša Acu Petrovića, da ustane i umiri publiku, pozivajući ih da srdačno dočekaju dugogodišnjeg suigrača legendarnog Dražena. U odnosu Divca i Dražena pojavili su se problemi još od finala Svjetskog prvenstva u košarci kada je Jugoslavija trijumfirala nad SSSR-om.
- Tijekom tog događaja jedan je navijač na teren bacio hrvatsku zastavu koju je Divac podigao i odbacio. Ovaj incident označio je početak tihog sukoba između dvojice nekada bliskih prijatelja. Godine 1990. Jugoslavija je u Argentini osvojila naslov svjetskog prvaka, no na pomolu je bio nadolazeći raspad zemlje. Tenzije su već bile visoke, a samo godinu dana kasnije izbio je rat. Nakon utakmice protiv Sovjeta, Divčevi postupci postali su trajni izvor ogorčenja za mnoge. “Godinu dana nakon početka događaja na ovim prostorima moja reakcija je doživljena negativno. Tu su politički faktori odigrali značajnu ulogu u manipulaciji, jer se tvrdilo da sam ja zapalio situaciju i gazio je.
Samo sam zabranio prisustvo zastava koja nije trebala biti uz bok jugoslavenskoj”, rekao je Divac prije nekoliko godina. “Na pitanje o tom incidentu, Dino Rađa je rekao: ‘Da mi je tada netko prišao sa srpskom zastavom, isto bih reagirao. Iako bi mnogi željeli izbrisati povijest, ona se ne može jednostavno izbrisati. Neki događaji dokumentirani su u knjige i trebao bi ostati netaknut. Ja sam među onima koji su postigli značajan uspjeh u toj zemlji.’ Koji je proces omogućio da ta zastava stigne do tribina i na kraju do terena? Odgovornost pada na Tomasa Šakića, argentinskog Hrvata, koji je kasnije priznao da je unio zastavu na utakmicu.
Pojasnio je, međutim, da mu je Divac samo vratio zastavu, a nije je bacio niti gazio. “Ja sam osoba koja je ušla u dvoranu Luna parka noseći hrvatsku zastavu, radilo se o obiteljskoj stvari. Istini za volju, Divac mi je uzeo zastavu, ali ju je kasnije vratio. Nije je pljunuo niti je stao na nju. Njegov čin hvatanja zastave bio je bezobrazan i uvredljiv, nije je pljunuo”, ispričao je Sakić za argentinske medije i dodao: “Navijao sam za hrvatske reprezentativce kao što su Kukoč, Petrović i Čutura kada je Divac uhvatio moju zastavu, prvo sam mislio da je i on Srbin, nisam ga mogao progoniti jer sam držao torbu za fotografije, ali smo se u jednom trenutku našli licem u lice, otimajući se oko zastave iznosio 180 centimetara, a on 212.
Dražen je bio na suprotnoj strani, a o incidentu su ga obavijestili tek naknadno. Nakon tog događaja, Tomas Šakić pojavio se kao istaknuta osoba unutar hrvatske dijaspore, posebice među onima koji su pobjegli iz Jugoslavije 1945. “Nakon ovog incidenta počeli su me zvati pojedinci iz Australije i Europe… Održavao sam veze s hrvatsku zajednicu, a ljudi su izrazili radost što je svijet konačno priznao zastavu koja je bila zabranjena od 1945. godine, a Divcu je zabranjen ulazak u Hrvatsku. “Uvijek je bolje svjedočiti nečemu iz prve ruke nego temeljiti svoje stavove na tuđim izjavama.
Smatram intrigantnim da se čak i nakon gotovo tri desetljeća priča nastavlja razvijati i stalno slušam nove tvrdnje o svojim postupcima. Što se tiče Jugoslavije, Nije bilo potrebe za dodatnim zastavama na parketu, u najmanju ruku nije imalo obilježja hrvatske zastave u to vrijeme svjetski prvak, au tom trenutku nije smjela biti istaknuta nikakva zastava na terenu, vjerujem da sam bio jasan”, rekao je Divac u prethodnom intervjuu, a po dolasku je prvo posjetio Draženov grob u Hrvatskoj. Istaknuo je kako mu je Dražen u početku bio idol i uzor, a samo nekoliko godina kasnije imao je priliku igrati uz njega u reprezentaciji.
“Sa 14 sam gledao intervju s njim, raščupane kose i sanjao sam da bih mogao igrati takvu košarku. Nije prošlo dugo i bili smo suigrači u reprezentaciji. Žalosno je što Dražen više nije kod nas, ali divno je što se ovakvi događaji održavaju u čast najvećima među nama, osiguravajući da sjećanje na njih traje. Za mene je on bio najveći europski igrač svih vremena”, izjavio je Divac prije utakmice, gdje je naišao na zvižduke.
