– Rak kostiju je itekako postao raširen u posljednjih godinu dana. Ono što je karakteristično za njega je to, da poput raka pankreasa jako težak za uočiti, i simptoma skoro da i nema. Na godišnjem nivou umire na milione ljudi na svjetskom nivou a danas govorimo o simptomima i kako riješiti bolest u njenom nastanku.
Razlikovanje primarnog raka kostiju od sekundarnog raka kostiju otkriva značajne razlike. Primarni rak kostiju, rijetkost koja čini samo jedan posto svih dijagnoza raka, pojavljuje se unutar samih kostiju.
Sekundarni rak kostiju često dovodi do razvoja metastaza u kostima, stanja koje se javlja kada se rak proširi na kosti nakon što je nastao u drugom dijelu tijela.
Sarkom je primarni oblik raka koji ima tendenciju dominirati, konkretno osteosarkom u koštanom tkivu i hondrosarkom u hrskavici. Otok, osjetljivost, ukočenost, prijelomi i gubitak osjeta uobičajeni su pokazatelji ovog stanja. Ostali simptomi mogu uključivati obamrlost, ograničenu pokretljivost, umor i neobjašnjivi gubitak težine. Bolovi se često pojačavaju noću, praćeni visokom temperaturom preko 38 stupnjeva Celzijusa i pojačanim znojenjem.
Mogući uzroci uključuju genetske čimbenike, bolesti kostiju poput Pagetove bolesti ili izloženost zračenju. Ako se pojavi bilo koji od ovih simptoma, za potvrdu dijagnoze mogu se primijeniti različite dijagnostičke tehnike kao što su krvne pretrage, rendgenske snimke, CT i MRI. Biopsija je neophodna za utvrđivanje malignosti.
Primarni modaliteti liječenja raka kostiju uključuju multidisciplinarni pristup, koji uključuje kiruršku intervenciju, kemoterapiju i terapiju zračenjem. Kada je to moguće, izvodi se ekscizija zahvaćenog segmenta kosti, nakon čega slijedi zamjena pomoću implantata ili grafta. U iznimnim slučajevima kada uklanjanje nije održiva opcija, amputacija postaje nužna mjera. Ipak, takvi slučajevi su sve rjeđi. Nakon zacjeljivanja rane, sljedeći korak uključuje pripremu proteze.
Primarni rak kostiju je izraz koji se koristi za opisivanje raka koji nastaje u samoj kosti ili metastazira u kost iz drugog dijela tijela.
Migracija stanica raka iz različitih organa poput dojke, pluća ili crijeva u koštano tkivo naziva se sekundarnim ili metastatskim rakom kostiju. Rijetki tumori, koji čine samo 0,2% primarnih tumora u ukupnoj populaciji, su maligni tumori kostiju. Pretežno pogađaju djecu i adolescente, a najčešći tumori kostiju uključuju osteosarkom i Ewingov sarkom, koji čine približno 5-6% tumora u toj dobnoj skupini.
Kako bi se osiguralo da niti jedan tumor lokomotornog sustava ne prođe nezapaženo ili dobije neadekvatan tretman, ključno je svakom neobjašnjivom poremećaju u ovom sustavu pristupiti kao potencijalnom tumorskom procesu dok se ne dokaže suprotno. Ovaj pristup će učinkovito minimizirati pojavu neotkrivenih ili nepropisno tretiranih tumora unutar ove skupine.
- Karakteristika malignog tumora kostiju je njegov vrlo agresivan rast i sposobnost stvaranja metastaza na udaljenim mjestima. Primarni način metastaziranja je kroz krvotok, pri čemu su rane metastaze u obližnje limfne čvorove iznimno rijetke i indikativne su za lošu prognozu. Najčešća mjesta metastaza koje se prenose krvlju su pluća i kosti.
Genetski čimbenici mogu pridonijeti razvoju zloćudnog tumora kostiju, dok se često kao posljedica radioterapije uočava osteosarkom koji se obično manifestira 5-20 godina nakon izlaganja zračenju.
Bol, primarna i najznačajnija briga koju izražavaju pojedinci s tumorima kostiju, progresivno se pojačava. Nakon pregleda otkriva se opipljivo zadebljanje. Dodatne indikacije uključuju smanjen opseg pokreta, gubitak mišića, promjene na koži, patološke prijelome kostiju i povremeno kompromitirane neurološke i vaskularne funkcije kao rezultat kompresije na susjedne strukture.
U dijagnostici tumora kostiju koriste se različite tehnike. Početni rendgenski snimak daje detaljan prikaz tumora, dok redoviti pregledi pluća pomažu u ranom otkrivanju metastaza. Scintigrafija kostura ključna je pretraga, budući da daje pozitivne rezultate mnogo prije radiološkog snimanja, iako se ne odnosi isključivo na maligne tumore. Najinformativniji podaci dobivaju se trodimenzionalnim snimanjem pomoću CT-a i MRI-a.
Ultrazvuk je koristan za analizu mekog tkiva tumora i praćenje promjena veličine, oblika i ishoda liječenja. Među laboratorijskim pretragama značajnu važnost ima mjerenje alkalne fosfataze (AF). Završni korak u dijagnostičkom procesu je biopsija, koja se pažljivo planira i izvodi na temelju prethodno navedenih pretraga. Uzimajući u obzir sve nalaze kao što su anatomski položaj, proširenost tumora, metastaze i biološko ponašanje tumora, određuje se odgovarajući plan liječenja.
Plan liječenja obično uključuje sveobuhvatan pristup koji uključuje kombinaciju kemoterapije, terapije zračenjem i kirurške intervencije.
