U emisiji “Novi početak” omiljena voditeljica Marija Veljković ispričala je emotivnu priču iza svoje odluke da odustane od prodaje kuće bračnom paru. Tijekom snimanja priloga koji mladom paru daje priliku za kupnju seoskog doma, Mariju Veljković preplavile su emocije pa je otvoreno zaplakala pred kamerama.
Marijina kuća iz djetinjstva u Donjoj Kamenici kod Knjaževca, jedna od opcija spomenutih u prethodnoj epizodi, ima značaj jer je prvobitno bila u vlasništvu njenog pokojnog oca. Budući da je imanje naslijedila uz majku, voditeljica i njezina obitelj odlučili su ga prodati zbog rijetkih posjeta.
Smještena na prostranoj parceli od osam hektara, rezidencija obuhvaća ukupno 50 četvornih metara i može se pohvaliti dodatnim sadržajima. Par, koji je bio odlučan u svom izboru za kupnju nekretnine, otvoreno je izrazio svoju naklonost prema njoj. Marija je u tom trenutku naglo zastala i zatražila sastanak s ravnateljem.
Dok su joj suze tekle niz obraze, prišla je organizatorima događaja i rekla: “Ne mogu nastaviti. Značaj kuće leži u njezinoj sentimentalnoj vrijednosti, jer je to rodno mjesto mog oca.” Shrvana bujicom emocija, neutješno je plakala. Prepoznavši njezinu muku, redatelj je upitao trebaju li prekinuti snimanje, na što je ona samo kimnula, a suze su nastavile teku, prije nego što je nestala iz kadra kamere. Naknadno je dala objašnjenje za svoju naglu promjenu perspektive.
Sa suzama u očima, Marija je žestoko prenijela svoj otpor prema prodaji kuće, posebno osobama o kojima je riječ. Ogromno sentimentalno značenje kuće, jer je to bilo rodno mjesto njezina oca, činilo joj je tu ideju potpuno nezamislivom. Molila je: “Ljubazno im prenesite da je kuća nedvosmisleno van tržišta.”
Nakon očeve smrti, došla je do zaključka da je najrazumnija i najostvarivija opcija bila prodati kuću, što je odluka koju je njezina majka na kraju podržala.
Neosporna je činjenica da Marija u ovom stanu nije boravila dulje vrijeme, vrlo vjerojatno i nekoliko desetljeća. Iako je ovdje provela njezino djetinjstvo, prvenstveno pripada očevom pradjedu. Međutim, vođena sentimentalnim motivima i željom da se njezina djeca povežu sa svojim naslijeđem, Marija uporno odbija napustiti svoje prebivalište. Unatoč njezinoj žudnji za povratkom, nepraktičnost života četiri sata udaljena od Beograda čini to nedostižnim ciljem. Unatoč tome, ona ostaje postojana u svojoj odlučnosti da održi vezu s mjestom koje ima tako duboko obiteljsko značenje.
Rijetko se pojavljuje na imanju, no ipak je susret s ocem probudio duboke osjećaje u njoj. “Biti prisutan na ovom mjestu ima neizrecivu kvalitetu… shvaćajući da je vaša loza isprepletena s ovim mjestom, i da ste za njega vezani samom suštinom svog bića… Moji su preci otkrili ljubav na ovom terenu, moj otac je prvi put udahnuo ovdje i ja sam odlučan da ne budem taj koji će dopustiti da sve to nestane.”
Marija je prenijela svoju duboku emocionalnu povezanost s njim, jer je služio kao nepokolebljivi stup naše obitelji. Svi smo se oslanjali na njega, a sada kada ga nema, postoji neosporna praznina koja pogađa ne samo našu majku, već i mene i djecu. Težina ove okolnosti nerazdvojno je povezana s mojim osobnim putem i primorana sam odati počast uspomeni na njega, a da pritom ostanem nepokolebljiva u podržavanju njegovih cijenjenih vrijednosti”, rekla je Marija.
I nakon isprike svoju je odluku dala do znanja mladom paru, koji se, ne obazirući se na to, na kraju odlučio za drugu nekretninu. Odvojite trenutak i proučite Marijine primjedbe u vezi s estetskim promjenama koje je implementirala i zaronite u širi niz njezinih fotografija koje oduzimaju dah u galeriji.
