– Za danas jedna jako zanimljiva priča, o kojoj trenutno piše cijela Srbija. Naime, radi se o nasljedstvu, koje je uvijek jako zanimljiva tema, jer nakon smrti neke osobe, javljaju se i znani i neznani, kao i rođaci iz dalekih kontinenata.
Korisnik Reddita, koji je slučajno sin Srpkinje, obratio se online zajednici kako bi podijelio i zatražio pomoć za svoju nevolju. Nažalost, na Balkanu je postalo uobičajeno da se članovi obitelji svađaju oko nasljedstva. Osim toga, nije neuobičajeno da pojedinci anonimno traže pravni savjet o potraživanju svog dijela obiteljske imovine nakon nečije smrti, fokusirajući se isključivo na svoj dio imovine.
Ovaj scenarij uključuje ženu koja živi u Srbiji, ima srpsko državljanstvo, i njenog oca koji živi u Hrvatskoj, također ima srpsko državljanstvo. Zajednici Reddit obratio se sin ranije spomenute Srpkinje, koji je podijelio zabrinutost zbog toga što hrvatske vlasti nisu došle do njih u vezi s nasljedstvom nakon smrti njegovog djeda, koji je i inače majčin otac. Primarni problem, prema sinu, proizlazi iz činjenice da je majka rođena u Srbiji i nema rodni list iz Hrvatske.
Poštovani, imam upit vezano uz zakon o nasljeđivanju u Republici Hrvatskoj. Naime, postoji situacija da majka i djed, koji ima i srpsko i hrvatsko državljanstvo, nisu u dobrim odnosima i izgubili su kontakt. U svjetlu ovoga, znači li to da ni majka ni njezini unuci neće imati pravo nasljeđivanja? Važno je napomenuti da majka ima samo srbijansko državljanstvo, pa se postavlja pitanje bi li hrvatski javni bilježnik došao do nje.
Nadalje, da li se predmetna imovina u konkretnom slučaju vraća općini? Hvala na pomoći. U kasnijim događajima dobio je mnoštvo savjeta. Odvjetnik je korisniku na društvenoj mreži odgovorio kako moraju biti ispunjeni određeni uvjeti kako bi ga djed isključio iz nasljedstva. Prema odvjetniku, “loši” odnosi ili boravak u različitim zemljama nije dovoljan razlog za isključenje.
- Korisnik će biti kontaktiran i može se obratiti za dodatna pojašnjenja. Odmah je izjavio da se mora utvrditi je li djed preminuo i potom krenuti u postupak upisa nasljednika u Hrvatskoj. Dodatni tekst: Vjerojatnost da preminuli nema korisnika je mala, s obzirom na veliki broj potencijalnih zakonskih nasljednika. U slučaju da nema osobe koja ispunjava uvjete za nasljeđivanje ili ako nitko od pozvanih pojedinaca ne odluči to učiniti, Zakon o nasljeđivanju opisuje tijek radnji za raspodjelu ostavine. Gostujući u emisiji 150 minuta na TV Prva, odvjetnik Stefan Savić otkrio je kako se postupa u slučajevima kada se pokaže da nije moguće locirati bilo koga od pravih nasljednika.
Prema Savićevim riječima, nemoguće je da nasljednik ne postoji. U ovom scenariju, Republika Srbija se pojavljuje kao konačni zakoniti nasljednik i posljedično će dobiti nasljedstvo preminulog pojedinca. Dok nasljednik ima mogućnost prihvatiti ili odbiti nasljedstvo, Republika Srbija ga se ne može odreći zbog nepostojanja nasljednika. Prema Savićevim riječima, imperativ je da samo izravni potomci imaju pravo javiti se i ostvariti pravo na imovinu pokojnika, dok oni koji nisu u bliskom srodstvu nemaju pravo. Ključno je napomenuti da se zakoniti nasljednik može pojaviti u bilo kojem trenutku. Prema riječima odvjetnika, pravo na nasljeđivanje je trajno i ključno je da nasljednik koji se prvi pojavi provjeri je li ostavina prošla potrebne postoporučne postupke upravljanja.
Ako je uprava dovršena, sud će potom uputiti nasljednika na parnični postupak kako bi ostvario svoja stečena prava. Ako se nakon određenog vremena nitko od nasljednika ne javi, vlasništvo nad imovinom preuzima Republika Srbija. Prijenos imovine na Republiku Srbiju je pravomoćna odluka koja se ne može osporiti nikakvim izvanrednim pravnim sredstvima. No, prema zakonodavcu, ako netko tvrdi da je nasljednik i smatra da ima pravo na dio nasljedstva, bit će upućen na parnični postupak zbog prirode ostavinskog postupka koji je uređen Zakonom o izvanparničnom postupku.
U tom scenariju, pojedinac bi trebao pokrenuti tužbu protiv Republike Srbije, dostaviti dokaze o statusu pravog nasljednika i argumentirati da je trebao biti uključen u ostavinski proces, objasnio je Savić. Unatoč strahu koji ovaj postupak ulijeva u mnoge pojedince, odvjetnik naglašava kako nema potrebe za privođenjem jer je to jedini i sasvim legitiman način stjecanja prava vlasništva nad imovinom.
U prošlosti bi se ostavinski postupak razvlačio godinama, no u posljednje vrijeme taj se proces znatno ubrzao. Odgovornost za ovaj proces sada pada na javne bilježnike, što je hvale vrijedno zakonsko rješenje zbog njihove učinkovitosti rada u odnosu na sudove. Osim svoje uloge u vođenju ostavinskih postupaka, javni bilježnici također imaju ovlasti odlučivati o nasljeđivanju i mogu čak sastavljati smrtovnice. Dakle, oni obavljaju te dužnosti na način sličan sudu.
