– Nikada ne znate šta vam sudbina nosi, i kakav vas život očekuje. Danas govorimo o jednom životnom iskustvu i sudbini, koja se ne viđa ni u holivudskim filmovima. Naime, u današnje vrijeme jako je puno djece koja kao bebe budu ostavljene na milost i nemilost….
U dobi od devet godina, Freddie Figgers je dobio na dar svoje prvo računalo. Iako je bio zastario i nefunkcionalan, to je označilo početak duboke fascinacije tehnologijom koja će ga na kraju potaknuti na put inovacije, poslovne oštroumnosti i financijskog uspjeha u telekomunikacijskoj industriji. Takva se budućnost činila nevjerojatnom s obzirom na poteškoće koje je proživio tijekom godina odrastanja. Jedna ključna mudrost koju 31-godišnji poduzetnik Freddie Figgers želi prenijeti drugima jest važnost ne dopuštanja životnim okolnostima da oblikuju nečiji identitet.
U dobi od osam godina, Freddie se raspitivao o odgoju svog oca Nathana, a odgovor koji je dobio bio je ništa manje nego zapanjujući. Nathan je otkrio: “Sine, moram te upozoriti da bi ovo otkriće moglo biti teško podnijeti. Tvoja te biološka majka bešćutno bacila u kontejner dok si bio tek dijete. Međutim, tvoja majka Betty i ja donijeli smo svjesnu odluku da te spasimo od udomiteljstvo i usvojimo te kao vlastitog, zauvijek učvrstivši našu vezu kao oca i sina.
Otkrivena u blizini kontejnera u ruralnoj Floridi kao tek dijete, Freddyjeva priča o podrijetlu istodobno je srceparajuća i nadahnjujuća. Kad je saznao za svoje skromne početke, nije mogao a da ne osjeti osjećaj bezvrijednosti, kao da je odbačen poput smeća. Međutim, u tom trenutku očaja, utješna ruka ispružila se i čvrsto ga zgrabila za rame, dajući mu duboku poruku: “Nikada nemoj dopustiti da te tvoja prošlost definira ili spriječi tvoj napredak. Nathan Figgers, kvalificirani radnik na održavanju, i Betty May Figgers, predana radnica na farmi, živjeli su u Quincyju, neobičnoj ruralnoj zajednici na sjeveru Floride.
Krajem 1980-ih, kada su oboje bili u svojim 50-ima, dočekali su dolazak sina Freddyja. Unatoč tome što su već udomili brojnu djecu, donijeli su iskrenu odluku da prime Freddyja kad je imao samo dva dana, te su ga na kraju usvojili kao svog. Freddy se rado prisjeća silne ljubavi i privrženosti kojom su ga obasipali, iako je nažalost iskusio okrutnost i neprijateljstvo svojih vršnjaka. Fredi se prisjeća nemilosrdnog ruganja koje je trpio od svojih vršnjaka tijekom djetinjstva. Dobacivali bi mu uvredljive nadimke, poput “Napuštena beba”, “Dječak iz kante za smeće”, “Nitko te ne želi” i “Prljav si”. Jedna mu se uspomena posebno ističe – dan kada je izašao iz školskog autobusa samo da bi ga dočekala djeca koja bi ga zgrabila s leđa i bacila u kantu za smeće.
Ta muka nagnala je oca da ga često prati na autobusnu stanicu, no i on je postao meta ismijavanja iste skupine djece. Fredi se živo sjeća tih bolnih iskustava. Za Freddieja, Nathan i Betty May nisu bili samo pojedinci vrijedni divljenja, već istinski heroji i primjeri. “Svjedočeći očevoj nepokolebljivoj predanosti pomaganju drugima, bilo da se radi o pružanju pomoći strancima na cesti ili opskrbi beskućnika”, razmišlja Freddie, “zadivljen sam njegovim nevjerojatnim karakterom.
On je utjelovljenje osobe kojoj težim oponašati i utjeloviti čovjeka kakav nastojim postati. Tijekom svog slobodnog vremena, Fredi i Nathan bi se upuštali u vikend avanture, pretražujući kontejnere u potrazi za odbačenim blagom. Njihov je cilj bio pronaći odbačene predmete koji su još uvijek imali vrijednost, a Fredijevu je pozornost posebno privuklo neispravno računalo. Osvrćući se na staru izreku: “Nekome je smeće drugome blago”, Fredi je izrazio svoju trajnu fascinaciju računalima. Unatoč njegovoj dugogodišnjoj želji da ga posjeduje, financijska ograničenja spriječila su ga u tome. Međutim, njihova se sreća jednog dana promijenila kada je Fredi imao samo devet godina.
- Naletjeli su na pokvareno računalo u trgovini rabljenim, gdje ga je Fredi nestrpljivo kupio za samo 24 dolara. Preplavljen radošću, opisao je iskustvo kao ništa manje nego divno. Fredijeva se pozornost usmjerila prema neispravnom Macu, koji je postao žrtva korupcije. “Kada sam ga donio kući, susreo sam se s frustrirajućim problemom odbijanja uključivanja”, priča Fredi. “Nakon detaljnijeg pregleda, primijetio sam da je nekoliko kondenzatora oštećeno. Oslanjajući se na svoju kolekciju lemilica, radija i budilica, odlučio sam spasiti komponente s očevog radija budilice i vješto ih zalemiti na tiskanu ploču.”
Nakon brojnih pokušaja, Fredi ponosno otkriva da je računalo konačno oživjelo – ključni trenutak koji je učvrstio njegovu strast za budućnošću uronjenom u carstvo tehnologije. U dobi od 12 godina, Fredijevi talenti počeli su privlačiti pažnju ljudi oko njega. Dok su njegovi vršnjaci bili zauzeti igrom na igralištu nakon škole, Fredi bi svoje vrijeme posvetio popravljanju neispravnih računala u školskom informatičkom laboratoriju. Prepoznavši njegovu sposobnost, ravnateljica škole je pozvala Fredija i njegove roditelje da posjete njezin ured. Po našem dolasku, pružila mi je impresivan prizor – visoku hrpu od otprilike 100 računala.
Odlučnim glasom izjavila je: “Trebam pomoć osobe koja je sposobna popraviti ova računala.” Od tog trenutka, Fredi je svoje sate nakon nastave posvetio tom zadatku, marljivo popravljajući mnoštvo računala za skromnu plaću od 9 eura po satu. Kako je vrijeme prolazilo, pred njim se otvorila izvanredna prilika u kodiranju. Jedna je tvrtka tražila računalni program za praćenje tlakomjera vode u cijelom gradu i bili su spremni ponuditi vrtoglavih 600.000 dolara za njegov razvoj. Fredi je dobio savjet da se prihvati zadatka, i on ga je, vjerno svojoj riječi, izvršio.
Međutim, umjesto iznosa od 600.000 dolara, dobio je svoju uobičajenu plaću, a zatim se vratio kući. Ovaj poseban događaj označio je značajan pomak u Fredijevom životu, potaknuvši ga da se odvaži na poduzetništvo osnivanjem vlastite tvrtke za računala. Kroz svoj novootkriveni pothvat, počeo je gomilati značajno bogatstvo, a danas je jedan od najuspješnijih pojedinaca u svom području. Naime, prikupio je impresivnih 2,2 milijuna dolara za stvaranje uređaja dizajniranog za praćenje osoba s Alzheimerovom bolešću.
