– Za danas smo vam spremili jednu temu koja je itekako zanimljiva, i koja će definitivno da privuče svakog onoga ko je izgubio nekoga prije određenog vremena. Naime, da li ste se ikada pitali koliko je potrebno jednoj osobi da se razgradi u zemlji nakon same smrti…
Nakon smrti, ljudsko tijelo prolazi niz prirodnih faza raspadanja kao dio biološkog procesa razgradnje. S preko 200 kostiju, nebrojenim mikroorganizmima i trilijunima stanica, tijelo se postupno raspada nakon prestanka života. U prvim danima nakon smrti, mikrobni rast počinje i širi se cijelim tijelom, ispuštajući otrovne plinove poput amonijaka i sumporovodika, što dovodi do nadutosti i neugodnog mirisa.
Organi koji su uvelike ovisni o kisiku doživljavaju pogoršanje zbog njegovog nedostatka, osobito mozak. Dok moždane stanice otpuštaju vodu, to se može manifestirati kao nakupljanje tekućine na dnu tijela umrlog. Proces razgradnje u crijevima počinje nekoliko sati nakon smrti. Kako imunološki sustav gubi sposobnost regulacije mikroorganizama, oni počinju izlaziti iz tijela kroz tkivo, probijajući se do jetre i žučnog mjehura.
To rezultira trošenjem organa i promjenama u boji tijela. Kako vrijeme prolazi, tjelesne tekućine i toksini dovode do promjene boje odjeće na lešu. Na kraju se odjeća raspada, a tijelo se pretvara u kašu nalik tekućini. S vremenom se masnoća pretvara u supstancu nalik sapunu koja se naziva vosak. Ovisno o uvjetima okoline, tijelo se može mumificirati ili razgraditi. U okruženjima s visokom vlagom, koža na ušima, nosu i kapcima postaje dehidrirana i postaje crna, što ukazuje na proces mumificiranja. Nasuprot tome, u suhim uvjetima može doći do mumifikacije, ostavljajući za sobom netaknute ostatke poput zuba i šavova odjeće. Kako godine prolaze, tkivo se postupno smanjuje, ostavljajući za sobom samo kosti nakon pola stoljeća. Na kraju se i same kosti raspadaju i pretvaraju u prah.
Međutim, zubi su iznimka, budući da na njih ne utječe karijes i ostaju netaknuti tijekom cijelog procesa. Prirodni proces razgradnje koji se odvija u tijelu nakon smrti može zvučati zastrašujuće, ali on je sastavni dio ciklusa života i smrti u prirodi. Nakon smrti, tijelo prolazi kroz niz postupnih fizioloških promjena. Ove promjene, koje su dio prirodnog procesa razgradnje i propadanja, događaju se tijekom vremena. Nakon što srce prestane kucati i disanje prestane, tijelo ulazi u postmortalnu fazu. Tijekom ove faze metaboličke funkcije tijela se zaustavljaju, što rezultira raznim fiziološkim i tkivnim promjenama.
Jedna od početnih promjena je rigor mortis, također poznata kao postmortalna ukočenost, gdje mišići tijela postaju kruti i čvrsti zbog nakupljanja mliječne kiseline. Mortis obično nastupa oko 2 do 6 sati nakon smrti i može trajati do 48 sati. Nakon pojave rigor mortis, tijelo prelazi u fazu koja se naziva algor mortis, koju karakterizira postupno rasipanje tjelesne topline. Kako se tjelesna temperatura postupno usklađuje s okolnom okolinom, tijelo prolazi kroz proces hlađenja.
Ovaj poseban fenomen ima značaj u forenzičkim istragama jer pomaže u utvrđivanju vremena smrti. Trajanje i intenzitet ovih promjena može varirati ovisno o nekoliko čimbenika, kao što su temperatura i vlažnost okoline, prisutnost insekata i mikroorganizama te medicinsko i toksikološko stanje pojedinca. Ključno je priznati da postmortem promjene na tijelu igraju ključnu ulogu u forenzičkoj analizi i utvrđivanju uzroka smrti. Forenzički stručnjaci koriste svoje razumijevanje postmortalnih promjena kako bi pomogli u identifikaciji žrtve, utvrdili vrijeme smrti i identificirali potencijalne indikacije traume ili bolesti.
