Renomirana televizijska serija “Selo gori, a baba se češlje” redatelja i glumca Radoša Bajića osvojila je ne samo srpsku publiku, već je stekla popularnost i izvan granica zemlje.
Radošev prikaz seljačkog života i obiteljske dinamike nije bio ništa drugo nego izuzetan, izazivajući kako duboku analizu obiteljskih veza, tako i istinske emotivne reakcije publike. Ipak, ostaje nepoznata kuloarska priča o tome kako su Nenad Okanović, koji je sjajno utjelovio lik Dragana, i Miroljub Trošić, koji je besprijekorno utjelovio njegovu ulogu, dobili svoje uloge.
- U mojoj rodnoj Medveđi Miroljub Trošić, od milja zvan Đoda, bio je blizak prijatelj kroz naše djetinjstvo i mladost. Bio sam itekako svjestan njegovih skrivenih talenata. Kad sam donio odluku da u Petlovac uvedem lik koji utjelovljuje osobine seoskog inkvizitora i perfekcionista, bez sumnje sam znao da je Đoda idealan, unatoč nedostatku prethodnog iskustva s kamerom. Jednostavno se radilo o tome da on uđe u seriju kao on sam. Kao što ste svjedočili, Đoda je ubrzo postao obožavan i divio mu se publika posvuda. Ipak, postojao je jedan uvjet koji je morao biti ispunjen da bi se sve to dogodilo: tijekom desetogodišnjeg procesa snimanja morao je prestati piti. Nažalost, Đoda više nije među nama, ali tješim se i radujem spoznajom da sam mu uspjela produžiti život, makar i nakratko. Ovo je priča koju je podijelio Radoš Bajić.
Jednog dana mi je na snimanju filma “Selo gori…” prišao Milija Vuković, cijenjeni glumac kruševačkog Narodnog pozorišta, i predložio mi da upoznam jednu talentovanu djevojku iz Kruševca. To je bilo vrijeme kada sam razvijala priču o ženidbi sina Dragana i u mislima stvarala lik Zorice iz Sekuriča. Zaintrigiran, nekoliko dana kasnije pristao sam naći se s Oljom Lević i na kraju joj odlučio povjeriti ulogu. Unatoč tome što je prvi put stala pred kameru, posvetio sam puno vremena radu s njom i to se isplatilo jer je ostvarila izvanredan nastup. Raduje me vidjeti je sada priliku u uspješnoj sapunici koja se emitira na TV Prva. No, primijetio sam da u svojim intervjuima izbjegava govoriti o svojoj prvoj velikoj ulozi i osobi koja ju je otkrila i uvela u svijet filmske glume. Možda ima svoje razloge za to, a ja mogu samo nagađati. – Radoš Bajić.
Pronaći glumca koji bi utjelovio njegovog sina Dragana bio je izazov za Radoša.
Nakon što sam mjesecima neumorno tražio mladog glumca koji bi utjelovio Draganovog sina, moja nada je gotovo nestala. Međutim, samo petnaestak dana prije početka snimanja, dogodio se nesretni slučaj u krugu našeg produkcijskog ureda. Zakopan ispod hrpe glumčevih slika glave, ugledao sam veselo lice snimljeno u bazenu. Zaintrigiran, zastao sam u mjestu i dohvatio fotografiju, fiksirajući se na mladićeve zadivljujuće velike oči. Istog trenutka sam znao da sam pronašao savršenog kandidata. “Stupi u kontakt s ovim tipom”, rekao sam mu. Sutradan mi je ured uredio Nenad Okanović, a ostalo je, što se kaže, povijest. Nenad je odigrao izniman nastup, učvrstivši svoj status jednog od najomiljenijih glumaca u našim medijskim prostorima, što potvrđuje i Radoš Bajić.
