– Hurem i Sulejman Veličanstveni su za vrijeme svoje vladavine, pokorili cijeli svijet, a o njihovoj ljubavnoj vezi se u to vrijeme pričalo nadugo i naširoko. Jednostavno, kasnije se sve prenijelo na film, te je sve lijepo unovčeno, a vjerujemo da nema žene koja na ovim prostorima nije pogledala ovu hit seriju.
Sultanija Hurem nosi cijenjenu titulu najutjecajnije žene u čitavoj povijesti. Razlog za ovu razliku leži u činjenici da je sultan Sulejman Veličanstveni bio potpuno posvećen ispunjenju svake njene želje.
U tradiciji dugoj jedno stoljeće, Hurem se istaknula kao prva žena koja se oslobodila ropstva i postala supruga sultana. Ova jedinstvena pozicija osigurala je da će, nakon smrti princa Mustafe, ona postati jedina nasljednica Majke Sultanata.
Kako je došlo do svega ovoga?
Djevojčica po imenu Anastasia ili Aleksandra La Rossa ili Rokselana, podrijetlom iz obitelji ukrajinskog pravoslavnog svećenika, doživjela je sličnu sudbinu bezbrojnih drugih djevojčica u dobi od 6 do 13 godina. Poput njih, prodana je u ropstvo unutar Osmanskog Carstva. Njezina je svrha bila ispuniti različite uloge kao što su radnice, pomoćnice, pratilje ili dvorske dame, opskrbljujući potrebe imućnih kućanstava, više klase ili čak sultana.
Na Ibrahim-pašinom dvoru, Aleksandra je to pretvorila u šalu, što je dovelo do toga da ju je sultan Sulejman otkupio u znak zahvalnosti. Uz još 300 robinja, Aleksandra se pridružila haremu.
Opisana kao vitka i svijetle puti, sa živim grimiznim pramenovima i smaragdnim očima, posjedovala je veseo temperament i sklonost smijehu i šali. U svjetlu ovih kvaliteta, sultan joj je dodijelio nadimak Hurem, što označava blistav i radostan duh.
Kao i kod svake mlade žene u haremu, njeno školovanje je počelo podukom iz turskog jezika i učenja islama. Stekla je sposobnost sastavljanja i dešifriranja ljubavne korespondencije, kao i vještine šivanja, pletenja, pjevanja, plesa, sviranja glazbenog instrumenta te usavršavanja šarmantnog i elegantnog hoda. One koje su posjedovale iznimnu ljepotu i privlačnost, a imale su priliku postati sultanove konkubine, bile su dodatno obučene u vještini zavođenja i intimnog poznavanja.
Sultanove sluškinje, poznate kao “gedikli”, birane su iz skupine od dvanaest izuzetno privlačnih i talentiranih robinja. Njihove su dužnosti uključivale odijevanje, kupanje i hranjenje sultana. Ove su sluškinje također imale priliku postati sultanove omiljene družice, poznate kao “ikbal”. Ako su zatrudnjele i rodile sultanovu djecu, dobivale su prestižnu titulu “konkubine” ili “kadine”, također poznate kao “haseki sultanije”. Tek su se brakom te žene uzdigle do statusa pravih sultanija.
Čime je uspjela zaokupiti sultanovu pažnju i pridobiti ga?
Sulejman se našao očaran Aleksandrom, koja mu je bez imalo truda zapela za oko i vrlo brzo postala njegova intimna partnerica. Njezina je privlačnost bila neosporna, jer se pokazala kao izuzetna prijateljica, suputnica, osoba od povjerenja i ljubavnica. Osigurala mu je siguran prostor u kojem je mogao slobodno izraziti misli koje nije mogao podijeliti ni s kim drugim.
Postupno je sultan počeo zanemarivati svoju glavnu suprugu Mahidevran, koja je rodila troje djece, a samo je Mustafa bio jedini preživjeli. Nakon što je dobila dijete, Aleksandra je doživjela radost majčinstva dolaskom sina Mehmeta. Međutim, to je izazvalo i njezin najdublji strah, budući da je sultanov prvorođeni sin imao ovlasti eliminirati svu svoju braću i sestre kako bi osigurao svoj položaj budućeg vladara.
Kako bi osigurao nasljedstvo za svog omiljenog sina, otac Sulejmana Veličanstvenog preuzeo je na sebe da pogubi svoja dva mlađa sina, sedam nećaka i četiri brata, poštedevši Sulejmana da mora počiniti takva djela nasilja. Nakon rođenja kćeri Mihrimah, Aleksandrina ljubav prema ocu postala je još jača. Osim Mihrimah, rodila je i dva sina, Selima i Bajazida. Međutim, četvrto dijete, Džihangir, rođeno je s fizičkim nedostatkom, zbog čega nije mogao naslijediti prijestolje zbog grbavosti.
Hurrem nastavlja osvajati sultana, a kao dokaz svoje duboke naklonosti, on odlučuje preseliti svog najstarijeg sina Mustafu u grad Manis, postavljajući ga za guvernera. U pratnji Mustafe je njegova majka, sultanova žena, što je omogućilo Hurrem i sultanu da ostanu zajedno u palači.
Odstupajući od običaja osmanskih sultana koji su postojali 130 godina, sultan je poduzeo korak bez presedana organiziranja vjenčanja 1530. godine. Ova je odluka nastala kao rezultat njegovog ujedinjenja s drugim robovima koji su postali njegove paše nad tijek vremena.
- U gradu se ovaj tjedan dogodio nevjerojatno značajan događaj, iako ne bez presedana u analima sultana. Cijenjeni vladar Sulejman uzdigao je ropkinju po imenu Rokselana, porijeklom iz Rusije, na cijenjeni položaj carice, što je rezultiralo raskošnom proslavom. Ceremonija se održala unutar raskošnog seralja, nadmašujući sve poznate granice radosti. Užurbane ulice blistale su iluminacijama nakon što padne noć, odzvanjajući melodijama glazbe, dok je gozba obilovala za sve. Kuće su bile ukrašene živim cvijećem, a ljuljačke su postavljene diljem grada, pružajući sate užitka za stanovništvo. Na drevnom hipodromu izgrađena je tribina ukrašena zlatnim kućištem, koja je služila kao kulisa za caricu i njezinu pratnju. Tamo su svjedočili raskošnom turniru na kojem su sudjelovali i kršćanski i muslimanski konjanici, uz očaravajuće akrobate, mađioničare i povorku egzotičnih životinja, uključujući visoke žirafe koje kao da pasu na samom nebu… Vjenčanje je postalo glavna tema u gradu , ali njegov pravi značaj ostaje tema nagađanja, kako je primijetio Englez Sir George Young, kako je objavljeno na “Wikipediji”.
Pučanstvo je čvrsto vjerovalo da Hurem posjeduje nadnaravne moći, tvrdeći da je ona očarala sultana i svojim vještičarenjem stvorila neraskidivu vezu između njih.
Nepokolebljiva ljubav i odanost koju Sulejman gaji prema njoj toliko je duboka da ostavlja njegove podanike u strahopoštovanju, što ih navodi da nagađaju da je ona bacila čini na njega. Nazivaju je “ziadi” ili vješticom. Kao rezultat toga, ona i njezina djeca suočavaju se s neprijateljstvom unutar dvora i vojske, no nitko se ne usuđuje govoriti loše o njoj zbog Sulejmanove duboke naklonosti. Osobno sam čuo samo negativne komentare o njoj i njezinoj djeci, dok se prvorođenče (Mustafa) i njegova majka (Mahidevran Gulbehar) bez izostanka hvale, kako je u svom prikazu zabilježio mletački poslanik Da Zara.
Međutim, njezin utjecaj na sultana nastavio se širiti. U odsutnosti Sulejmana, koji je često bio angažiran u vojnim pohodima, uspjeli su ostati povezani razmjenom pisama.
– O, moj gospodine, ti si sama srž mog bića, blistavi izvor radosti u mojoj domovini. Agonija naše razdvojenosti izjeda moju dušu, razdire je, a moja ljubav prema tebi nema granica, nemilosrdna u svom intenzitetu danju i noću, poput očajničke borbe protiv nadmoćnih valova čežnje… – Njezine iskrene riječi zadržale su se, iščekujući Sulejmanov odgovor. Sinoć sam izrazio svoje osjećaje prema tvojoj naklonosti. Dopusti mi da tvoju ljepotu usporedim s ljepotom noćnog leptira kad te gledam. Najdraža moja, ti zračiš svjetlom, a ja sam samo leptir opčinjen tvojom ljubavlju. Slično želji da uhvati dragu pticu unutar očaravajućeg ružičnjaka ljepote, ljubavnik se nađe uhvaćen u mrežu ljubavi.
Nakon tragičnog gubitka najmlađeg sina Džihangira, koji je bio duboko pogođen ubojstvom svog voljenog polubrata Mustafe, Sultanija se našla izjedana tugom. U međuvremenu, Rokselana je ostatak svog života posvetila posredovanju u rastućem rivalstvu između svoja dva preživjela sina.
- Nakon dužeg perioda razdvojenosti, Sultanija Hurem i Sulejman su se konačno ponovo ujedinili. Prilikom njihovog ponovnog susreta, Sulejman joj je odlučio pokazati kako napreduje izgradnja nove džamije. Tamo joj je otkrio da njegova duša boravi unutar zidova džamije, a da će njegovo srce zauvijek biti isprepleteno s tom zgradom. Tijekom svog života Sulejman je ispunjavao sve njene želje, ali ga je duboko dirnula njena posljednja želja, otkrivajući pravu dubinu Huremine ljubavi prema njemu.
Svjesna svoje skore smrti, zamolila je sultana da joj podari vječni počinak upravo u onoj džamiji koju je proglasio počivalištem svog srca i duše – poznatoj Sulejmanijinoj džamiji, utočištu u kojem je tražila utjehu tijekom bezbrojnih iskušenja i nevolja .
Među značajnim pojedincima koji su se pojavili u programu, jedna od najpoznatijih osoba koja se navodno obratila ne jednom, nego dvaput, bio je pokojni folk pjevač Amir Rešić, naširoko poznat kao Nino. Na vrhuncu svoje karijere sredinom 1990-ih, navodno je prihvatio kršćanstvo, uzevši ime Nikola. Navodno se pridržavao pravoslavlja do 2004. godine, a na kraju se vratio na islam. Tragično, Nino je preminuo 2007. godine.
Rođena u Doboju od roditelja različite vjere, Indira Radić doživjela je preobrazbu u svojoj vjeri. Sada se ponosno izjašnjavajući kao pravoslavka, čak je izdala pjesmu pod naslovom „Srpska me majka rodila.
