Tijekom proteklih nekoliko godina, primjetan je porast pojedinaca koji su obnovili svoja vjerska uvjerenja. Posebno je zapažen trend porasta među mladima koji prihvaćaju pravoslavlje, katoličanstvo i islam. Danas će nam fokus biti na pravoslavlju i bitnim smjernicama kojih se valja držati.
Otac Predrag Popović u svom je govoru istaknuo značaj kušnji i nevolja koje nam Bog prikazuje, istaknuvši njihovu središnju ulogu u našem duhovnom rastu i napretku. Univerzalno je iskustvo da se svi susrećemo s naizgled nepremostivim okolnostima, inherentnim i neizostavnim aspektom našeg postojanja. U takvim trenucima najvažnije je odgovoriti na najprikladniji način. Duboka mudrost o. Predraga Popovića nalazi se u njegovim učenjima. Obratite pažnju na njegove uvide, jer oni otključavaju put do prosvjetljenja i služe kao kompas za vaše buduće pothvate. Veliki naglasak stavlja na važnost ne podlijeganja strahu, bilo da se radi o strahu od kritike ili o strahu od vanjskih osuda.
Umjesto da se fokusiramo na vanjske stvari, ključno je da prioritet damo svojim osobnim odgovornostima i nastavimo svoje duhovno putovanje. Zadaću rješavanja vlastitih sukoba trebamo povjeriti drugima. Osim toga, daje smjernice kako se mi, kao vjernici, možemo zaštititi od onih koji imaju zle namjere i osigurati vlastitu dobrobit. Ključ leži u našoj obvezi da molimo za pojedince koji gaje loše osjećaje prema nama i žele nam nauditi. Paljenjem jedne svijeće posjedujemo moć osvijetliti brojne druge svaki dan, osnažujući ih da ispune svoj predodređeni put. Vrlo je vjerojatno da bi ova osoba, koja nas namjerno želi uzdići, mogla biti odgovor na naše molitve.
Na doista čudesan način, otac Predrag Popović djeluje kao kanal našeg duhovnog uzdizanja u područje izvan našeg sadašnjeg postojanja. Njegova učenja prenose duboku mudrost, podsjećajući nas da naša istinska bit nije sputana lancima negativnosti. Rječite riječi fra Predraga Popovića lijepo izražavaju te duboke osjećaje. Jednako je poštovan i vladika Nikolaj Velimirović, čija se nepokolebljiva posvećenost našoj zajednici očituje u njegovim velikodušnim pohvalama i iskrenim kritikama. U okviru svoje Svete Liturgije, on vješto proriče sudbinu Srba, otkrivajući duboki dijalog između Svetog Save i Boga.
1. Daleki odjeci zagonetne melodije zanose me, pozivaju me da otkrijem skrivena boravišta vjetrova. Plešu li i šapuću li tajne s javorovima ili vode intimne razgovore s travom? Možda se čak i same zvijezde usklađuju u nebeskom užitku.
2. Ipak, to nisu vjetrovi, ni vihori, ni žubori javorovih stabala, ni tihi razgovori između trave i zemlje, ni serenade koje pjevaju nebeske zvijezde. Ne, to je Sveta Liturgija, svečani obred koji se događa u Nebeskom Kraljevstvu Kristovu. Pod vodstvom Ivana Zlatoustog, ovaj sveti obred okuplja tri stotine biskupa, koji su svi mučenici na Zemlji, i tri tisuće uvaženih svećenika koji su blagoslovljeni Božjom milošću. U okviru ovog svetog skupa revni đakon Stjepan recitira poslanice, dok sveti Luka žarko širi nauk evanđelja.
U prizoru najvećeg poštovanja, car Konstantin u rukama drži križ, sveti simbol. Prati ga skupina cijenjenih pojedinaca, uključujući svece Stratilata, Prokopija, Georgija i Jevzacija, koji nose koplja. Uz njih stoje bezbrojne druge cijenjene ličnosti, svaka u svom istaknutom rangu. Ognjena Marija graciozno nosi plamen, dok Ilija, poznat kao Gromovnik, nudi slatki miris tamjana. Svete vještice blagoslovljene su umirujućom mašću za mir, a Krstitelj nježno prska vodom. Kerubini pjevaju u savršenom skladu sa svojim nebeskim dvojnicima, dok Kralj Slave kraljevski sjedi na svom prijestolju, blistavog lica okrenutog prema nebu.
Sa njegove desne strane stoji Presveta Bogorodica, okićena u vladarsku odoru ukrašenu nebeskim motivima, dok Sveti Sava pouzdano drži žezlo. Okupljanje pojedinaca nazočnih je golemo, nadmašuje mnoštvo zvijezda koje krase noćno nebo. Sveci i anđeli isprepliću se na takav način da razlikovanje izvora njihove ljepote koja izaziva strahopoštovanje postaje nemoguć zadatak.
Na kraju svete Liturgije sveci su naizmjenično pristupali Kristu prinoseći svoje darove. Među njima je posljednji svetac istupio Sveti Sava, u pratnji grupe srpskih svetaca. Dok je Sveti Sava stajao uspravno, dogodio se nesvakidašnji prizor: drugi svetac, koji je ostao ničice na zemlji, nije htio ustati. Priznajući privrženost Svetog Save prema njoj, Presveta Bogorodica je istupila s namjerom da ga podigne na noge, kako joj se posvetio Hilendar.
- Sveti Sava je svjesno odlučio da klekne pred Hristom umjesto da stoji, pokazujući svoju želju da ostane u položaju poniznosti. U trenutku ispunjenom neizmjernom samilošću, Krist, koji je poznat po svom milosrđu, zagrlio je Savu i progovorio tonom koji je odisao milosrđem. Neka srpski narod zrači u prisustvu zemaljskih i nebeskih bića. Neka časni sudac provodi pravdu s najvećom pravednošću, neka imućni pokažu suosjećanje i dijele svoje obilje, neka se susjedi uključe u pravedna nastojanja, neka jaki uzdignu slabe, neka mlađi naraštaj pokaže poštovanje prema svojim starijima, neka mlade žene podupru njihove vrline. Svetom Savi su se pobožno molili, priznavajući njegovu vrhovnu vlast, jer i Keruvimi drhte u njegovom prisustvu. Postoji li nešto skriveno od vaše sveobuhvatne percepcije?
