Prema Sokratu, vjeruje se da se dobrota često doživljava negdje drugdje, dok se sadašnjost obično povezuje s negativnošću. S diplomama dvaju prestižnih sveučilišta, direktorica marketinške agencije uživa plaću koja joj omogućuje kupnju novog stana na mjesečnoj bazi. Živi u raskošnoj četvrti, ona se kreće ulicama u vrhunskom vozilu i prepušta se izvrsnim odmorima u najboljim odmaralištima diljem svijeta, tri puta godišnje.
Unatoč javnom priznanju da je nesretna, ostaje bez supružnika i potomaka. Da stvar bude složenija, osoba s kojom je očekivala budućnost stupila je u brak prošle godine. “Kad bih barem imao malo manje inteligencije, možda bih tada mogao iskusiti sreću. Trivijalne stvari ne bi zaokupljale moje misli; umjesto toga, žurno bih se udala za prvog prikladnog kandidata i rodila troje uzastopne djece. Moji dani bi se vrtjeli isključivo oko prekretnica njihov dentalni razvoj, razmišljajući o optimalnom vremenu za zamjenu i prehranu zuba”, požalila se.
„Želiš li voditi svoj život na takav način?
- “Imam istu želju kao i svi ostali, baš kao i one obitelji u reklamama gdje majka sprema palačinke za stolom. Težim biti ta njegovana figura”, izražava nesvjesna da pojedinci prikazani u tim reklamama žude imati život poput njezina. Jedna se žena suočila s izazovom neplodnosti. Provela je godine u ljubavnoj vezi sa svojom srednjoškolskom ljubavi. Sa svojim su financijskim sredstvima krenuli na petogodišnji put pokušaja prirodnog začeća, što ih je u konačnici dovelo do desetogodišnjeg procesa potpomognute oplodnje.
Liječnik je predložio istraživanje mogućnosti pronalaska drugog partnera, budući da je nagađao da možda postoji nedostatak genetske kompatibilnosti između nje i njezina supruga.
U svojoj potrazi za ispunjenjem svoje žarke čežnje za majčinstvom, napustila je svog muža i potražila utjehu u naručju drugog muškarca, a zatim još jednog. Taj se obrazac nastavio, a ona je nekoliko godina tražila odgovarajućeg partnera. Na kraju se njezina upornost isplatila jer je konačno na svijet dočekala dijete, iako s tjelesnom abnormalnošću.
Unutar spavaće sobe povjerila se majci, izrazila nezadovoljstvo i otkrila da to nije njezin željeni put.
Neuhvatljiv koncept sreće ostaje pitanje koje ostaje u našim umovima.
Poznati filozof Sokrat jednom je prenio svoju mudrost, rekavši:
Konvencionalno razmišljanje sugerira da ako netko doživljava nesreću, to je znak nesreće. U takvim okolnostima, preporučljivo je aktivno tražiti prilike za sreću i sreću.
Prema paradoksalnoj logici, potraga za srećom neminovno dovodi do njenog gubitka. Stoga je preporučljivo usvojiti pasivniji pristup i priznati da sreća već postoji na dohvat ruke.
BONUS TEKST
Sokrat je u svojoj kontemplaciji doveo u pitanje vjeru sofista u subjektivnost i relativizam, nastojeći otkriti univerzalne istine, dosljednost i logičku nužnost unutar svakog pojedinca. U početku se usredotočio na kozmos, vanjski svijet, ali kako je filozofija napredovala, istraživanje se pomaknulo na unutarnje djelovanje čovječanstva.
- Njegovo je uvjerenje bilo da znanje posjeduje moć da uzdigne i pomogne čovječanstvu, služeći kao sredstvo obrazovanja. Bit znanja leži unutar njegovih koncepata, jer razumijevanje nečega zahtijeva razumijevanje temeljnog koncepta. Ovo postignuće postiže se primjenom dijalektike, koju on koristi kao primarni istraživački alat u svom filozofskom okviru. Kroz dijalog nastoji duboko zaroniti u carstvo istine. Konačni cilj takvog diskursa je samosvijest.
Upuštajući se u dijalog s pojedincima, vješto je isticao nedostatke u njihovu razumijevanju i razotkrivao nedosljednosti, u konačnici ih usmjeravajući prema dubljem shvaćanju istine i etičkih načela, neopterećenim unaprijed stvorenim predodžbama. Taj se proces odvija u tri različite faze: ironija, umijeće propitivanja i precizna definicija ključnih pojmova.
U pokušaju da potkopa učenja sofista, čija mu se filozofija i pristup nisu sviđali, poslužio se ironijom. Upiti koje je postavljao zahtijevali su sažete, ali točne odgovore.
Sokrat je koristio metodu majeutike kako bi svoje sugovornike usmjerio prema odgovoru koji je već bio u njima, ali oni toga nisu bili svjesni. Sokrat je vjerovao da znanje već postoji unutar pojedinaca, a sebe je vidio kao pomagača koji pomaže u rađanju znanja, slično kao babica. Tako je maeutika, koja potječe od grčke riječi “maieutikḗ”, što znači “babica”, dobila ime. Na kraju, kroz dijalog se taj pojam uistinu definira.
