Jovana Joksimović u emisiji je govorila o kontroverznom pojmu “geni za pretilost”, a po uzoru na Oprah Winfrey koja je otvoreno pričala o vlastitom izgledu i težini, Joksimović je otkrila da se i sama muči s tim problemom.
Dr. Jagoda Jorga započela je razgovor sa svojim gostima, raspravljajući o valjanosti Oprahine izjave i je li ona istinita. Pohvalila je Oprah za njezinu točnu i hvalevrijednu osobnu izjavu, naglašavajući nesretnu stigmu i etiketiranje s kojima se susreću osobe s pretilošću, slično onima s vitiligom.
Jovana, koja ima vitiligo, izrazila je zadovoljstvo točnom usporedbom koju je napravio netko tko je primijetio bijele mrlje na njezinom licu. Podijelila je da kad god je ljudi vide, često komentiraju prisutnost ovih flastera.
Vitiligo je stanje koje se manifestira kao bijele mrlje na koži, bez dodatnih fizičkih manifestacija osim tih diskoloracija.
Vjeruje se da ova rijetka bolest, prema procjenama, pogađa otprilike 0,5 do 2 posto svjetske populacije.
Vitiligo je dugotrajno stanje koje karakterizira postupno smanjenje stanica koje proizvode pigment. Iako bolest podjednako pogađa oba spola, češće se dijagnosticira kod žena, vjerojatno zbog njihovog revnog pridržavanja redovitih liječničkih pregleda i značajnog utjecaja bolesti na izgled. Iako se može ispoljiti u bilo kojoj životnoj dobi, najčešće se javlja između 20. i 25. godine, kako je u prethodnom razgovoru za Ona.rs rekla dr Aleksandra Radosavljević.
Manifestacija vitiliga očita je na koži kroz prisutnost bijelih mrlja, koje mogu biti pojedinačne ili skupljene i imaju dobro definirane granice. Tipično, ti flasteri su lišeni ikakvih simptoma; međutim, tijekom faze aktivnog rasta mogu izazvati svrbež. Promjene u pigmentaciji mogu se pojaviti na bilo kojem dijelu kože, a posebno na područjima koja su često izložena sunčevoj svjetlosti. Osim toga, vitiligo ima potencijal utjecati na dlanove, tabane i sluznice, što često dovodi do odgođene dijagnoze stanja. Općenito, dermatološki pregled je prikladan za identifikaciju vitiliga, iako se također mogu koristiti dijagnostičke metode poput Woodove lampe, dermoskopije i biopsije kože.
Prema rečima dr Radosavljevića, oblast dermatologije je pred velikim izazovom kada je u pitanju lečenje vitiliga. Uobičajene metode terapije uključuju primjenu kortikosteroida, vitamina D i fototerapiju, bilo lokalno ili sustavno. U složenijim slučajevima mogu se koristiti napredni tretmani kao što su JAK inhibitori i supkutana terapija. Za invazivnije opcije dostupni su kirurški zahvati i depigmentacija nezahvaćene kože.
Vitiligo, stanje koje karakteriziraju nepredvidive promjene u kliničkom tijeku, često se javlja sporim širenjem tijekom mjeseci i stabilnom veličinom godinama, što ga čini izazovnim za liječenje. Bolest ima sposobnost širenja razvojem novih lezija i povećanjem postojećih, koje se često spajaju. Doktorica Radosavljević je napomenula da može doći do spontane repigmentacije, osobito kod mlađih pacijenata, nakon izlaganja sunčevom zračenju.
Tijekom ljeta, ključno je razumjeti da depigmentirana koža nema sposobnost tamnjenja, ali ostaje osjetljiva na opekline od sunca. Kao rezultat toga, primjena krema za sunčanje postaje imperativ za zaštitu kože.
Doktorica Radosavljević istaknula je važnost zaštite kože od izlaganja suncu kako bi se spriječio uočljiv kontrast u boji između područja zahvaćenih vitiligom i onih koji nisu. Dostupne su različite kozmetičke mogućnosti za poboljšanje izgleda kože zahvaćene ovim stanjem, uključujući šminku, boje, vodootporne proizvode i one koji sadrže dihidroksiaceton. U slučajevima kada je vitiligo stabilan i nema progresije bolesti, mikropigmentacija i tetoviranje mogu biti održiva razmatranja.
Psihološko blagostanje osoba s vitiligom može biti pod velikim utjecajem, unatoč njihovoj sposobnosti da vode normalan život. Istraživanja su pokazala da najveća prepreka leži u promjenama koje se javljaju na istaknutim područjima, osobito na licu. Osim toga, prevladavajuća zabluda koja okružuje ovo stanje je lažno uvjerenje da se može prenijeti s osobe na osobu.
Prema riječima dr. Radosavljevića, razina nelagode koju osjećaju pacijenti s vitiligom izravno je povezana s veličinom zahvaćenog područja. Za osobe s ovim stanjem ključno je da osim racionalnog pristupa stanju dobiju i podršku okoline. Potrebno je podići svijest društva o nezaraznoj prirodi vitiliga i činjenici da se ne može prenijeti društvenom interakcijom. Važno je da svi prepoznaju da su osobe s vitiligom ravnopravni članovi društva i da to ne bi trebale biti stigmatizirani zbog svog stanja.
