O Josipu Brozu Titu ispričale su se brojne anegdote, a jedna je nepobitna činjenica da je imao najveću popularnost u prošlom režimu. Ipak, bilo je mnogo pojedinaca koji su svojom ogromnom popularnošću u pučanstvu nadmašivali čak i Tita. Ovdje je predstavljena priča o čovjeku koji je postigao razinu popularnosti koja je premašila sva očekivanja.
- Svetozar Gligorić, cijenjeni jugoslavenski šahovski velemajstor, ostavio je neizbrisiv trag u šahovskom carstvu, etablirajući se kao istaknuta ličnost među svjetskom elitnom igračicom. Uz njegove izvanredne lingvističke sposobnosti, uključujući tečno poznavanje 10 jezika, posjedovao je suzdržanu i osjetljivu narav koja je čuvala njegovo osobno carstvo. Veličina njegovih doprinosa je neusporediva, jer niti jedan pojedinac do danas nije uspio nadmašiti njegova postignuća. Njegovo trajno nasljeđe ilustrirano je prestižnom svjetskom nagradom za fair-play koja sada nosi njegovo ime, služeći kao neporeciv dokaz njegovog statusa bez premca. Mediji su čak otišli toliko daleko da su sugerirali da je nadmašio slavu Tita, učvrstivši svoju ikoničku reputaciju.
Od malih nogu Gligorić je krenuo na svoj šahovski put, pokazujući prirodnu sklonost i duboku ljubav prema igri. Brzim napredovanjem na rang listi, postao je istaknuta osoba u globalnoj šahovskoj zajednici, kao iu Jugoslaviji. Tijekom svoje izvanredne karijere osvojio je mnoštvo prestižnih priznanja i pobjeda, pokazujući svoju neusporedivu vještinu i stratešku briljantnost koja je stekla široko priznanje. Sudjelovanje na kandidatskom šahovskom turniru 1953. godine pokazalo se ključnim trenutkom u karijeri Svetozara Gligorića, jer je označilo njegov hrabar pokušaj da izazove aktualnog svjetskog prvaka. Iako nije uspio osvojiti naslov, njegova iznimna izvedba na ovom natjecanju učvrstila ga je kao jednog od istaknutih šahista svog vremena.
Gligorićev utjecaj na svijet šaha proširio se izvan njegove vještine na ploči, jer je napisao nekoliko hvaljenih knjiga na tu temu. Djela kao što su “Igra poteza” i “Šahovski eksperimenti” među gorljivim šahovskim entuzijastima postigla su status bezvremenskih književnih remek-djela, pružajući neprocjenjive uvide i strateške savjete koji su potaknuli uspjeh brojnih generacija igrača.
Gligorićev doprinos nadilazio je njegova pojedinačna postignuća, budući da je odigrao ključnu ulogu u uspjesima jugoslavenske reprezentacije na brojnim šahovskim olimpijadama i svjetskim natjecanjima. Njegova nepokolebljiva predanost suradnji i izvanredna držanost pod jakim pritiskom učinili su ga neprocjenjivom vrijednošću za nacionalnu momčad.
Između 1950. i 1982. imao je privilegiju predstavljati Jugoslaviju na Olimpijskim igrama u 15 odvojenih prilika, osvojivši ukupno 12 izvanrednih medalja, koje su se sastojale od jedne zlatne, šest srebrnih i pet brončanih. Osim toga, pokazao je svoju superiornost u prvenstvu Jugoslavije, osvojivši impresivno prvo mjesto dvanaest puta vrijedno pažnje.
Gligorićev utjecaj na svijet šaha proširio se i nakon njegovog povlačenja iz natjecateljske igre. Kao mentor i komentator, velikodušno je dijelio svoje golemo znanje i nudio vrijedne uvide ambicioznim igračima. Njegov izniman talent očituje se u njegovom impresivnom rekordu od gotovo sto turnirskih pobjeda, često postignutih bez ijednog poraza.
Jugoslavija je pod njegovim vodstvom postigla cijenjeni status druge najdominantnije šahovske nacije u svijetu, zaostajući samo za SSSR-om. Nije bilo neuobičajeno da se međunarodni mediji šale da je Gligina slava nadmašila čak i Tita, slavnog vođu zemlje. Ključni događaj doveo je do duboke metamorfoze u njegovom životu.
- Podrijetlom iz Beograda, Svetozar Gligorić, od milja poznat kao Gliga, ušao je u svijet 1923. U svojim ranim godinama dijelio je zajednički entuzijazam za nogomet, popularnu zabavu među mladim dječacima u to doba. No, sudbina se umiješala kada je Gliga tijekom nogometne utakmice zadobio prijelom ruke. Tijekom oporavka slučajno je naišao na skupinu starijih osoba zadubljenih u partiju šaha. Ovaj slučajni susret, koji se dogodio u dobi od 13 godina, u konačnici će promijeniti putanju njegovog postojanja. S ograničenim financijskim sredstvima, snalažljivo je napravio svoju prvu šahovsku ploču od vinskih čepova. Pokazujući izvanredan talent, Svetozar Gligorić brzo se uspinje, postigavši titulu prvaka Beograda prije svoje 15. godine. Sa 16 je već stekao cijenjeni status majstora.
Na početku Drugog svjetskog rata dječak je doživio duboku tragediju – preranu smrt svoje majke. Nakon što je već ranije pretrpio gubitak oca, našao se siroče. Ipak, vrlo cijenjeni kirurg dr. Niko Miljanić, koji su gajili zajedničku strast prema šahu, ljubazno je ugostio i preuzeo ulogu dječakova skrbnika.
Ponovno su se u potpunosti iskazale sposobnosti dr. Nike za spašavanje života dok je spašavao Gligu tijekom Drugog svjetskog rata. U potrazi za sigurnošću, on je Gligu i njegovu obitelj otpratio u Crnu Goru, gdje su potražili utočište. Godine 1943. Gliga je donio odluku o odlasku u partizane i dvije godine aktivno sudjelovao u sukobu. Iako mu je prvobitna želja bila da služi na Sremskom frontu, njegovo izuzetno umeće privuklo je pažnju viših starešina.
Zbog toga je početkom 1945. godine povučen iz borbe i povjeren mu je zadatak da osnuje Sportsko društvo Crvena zvezda. Intrigantno je da će Gligina veza s Partizanom potrajati do kraja života, stvarajući paradoksalnu situaciju. Gligin trijumf može se zahvaliti njegovoj izvanrednoj sposobnosti za fleksibilnost i prilagodljivost. Dok su poznati igrači poput Botvinika, Petrosjana i Fischera posvećivali puno vremena usavršavanju svoje šahovske stručnosti, Gliga je slijedio poseban put. Zaronio je u sferu novinarstva, pišući članke za ugledne jugoslavenske novine i radeći kao dopisnik svjetskih medija. Gligini pisani sastavi često su krasili stranice cijenjenih publikacija kao što su Chess Review i Chess Life, učvršćujući njegov položaj cijenjene i pouzdane osobe unutar šahovske zajednice.
Gliga je posjedovao neodoljivu privlačnost koja je osvajala okolinu, stjecala obožavanje i naklonost. Njegova zarazna pozitivnost bila je tolika da je čak i sumnjičavi Fischer našao utjehu u Gliginoj prisutnosti i namjerno odabrao da ga prati na njegovim putovanjima u Beograd. Gligina nepokolebljiva pouzdanost bila je nedvojbena i svi su je priznavali.
Citirajući Voltairea, Gliga je često izražavao uvjerenje da šah služi kao hommage čovječanstvu u cjelini. Po završetku Drugog svjetskog rata, Gliga i Danica izmijenili su zavjete, upustivši se u ljubavnu priču koja će trajati vječnost. Njihova je veza ostala neprekinuta gotovo pedeset godina, sve do Daničine smrti 1994. Nevjerojatno, u nevjerojatnoj dobi od 88 godina, album je predstavljen svijetu.
Sudjelovanjem u renomiranoj televizijskoj emisiji “Očima u oči!” koju su izradile Milena Dravić i Gaga Nikolić, imao je priliku publici pokazati svoje izvanredne vokalne sposobnosti. U posljednjim godinama prije njegove smrti, našao je neizmjernu radost u poniranju u carstvo glazbenih skladbi, posvetivši se svladavanju glasovira kroz samouku. Kao svjedočanstvo svoje glazbene odiseje, 1988. godine je predstavio svoj puni album pod nazivom “Kako sam izdržao 20. stoljeće”.
No, tu se priča ne završava – tijekom odlaska u mirovinu donio je odluku da svoje razumijevanje engleskog jezika unaprijedi upisom na Filološki fakultet. Tragično, 14. kolovoza 2012. godine preminuo je u Beogradu i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. Unatoč tome, njegova izvanredna ostavština živi kroz turnire, literaturu i anegdote koje odaju počast njegovom cijenjenom položaju jednog od najvećih šahovskih prvaka u analima povijesti.
