– U Srbiji se svakodnevno mogu pronaći razno razne zanimljive priče. Međutim, ponekad imamo tako bizarne stvari i događaje da se jednostavno zapitamo, kako je moguće da je nekome takvo nešto palo na pamet? Neki ne prezaju ni od mrtvih, te se igraju na taj i više nego surov način….
Vest koja se pojavila na široko rasprostranjenoj društvenoj mreži Fejsbuk uveliko je uznemirila ne samo Kraljevčane već i ceo narod Srbije.
Kao dokaz teške greške Kraljevačkog “Dom zdravlja – Studenica”, Sandra Petrović je ispred bolnice javno istakla umrlicu, krst i mrtvačka kola. Ona tvrdi da je njena baka, koja je veoma živa, greškom proglašena umrlom.
- Nakon nesretnog pada bake sa frakturom butne kosti, odmah je primljena na ortopedsko odjeljenje. Neočekivano, njeno stanje se pogoršalo, zbog čega je bila prebačena na jedinicu intenzivne nege. Sada smo u procesu primanja novosti od našeg doktora, koji nas je obavijestio da se njeno stanje malo poboljšalo. Ovo je obim informacija koje su nam dostupne u ovom trenutku.
Doktor nam je naložio da dođemo u posjetu u nedjelju, ali nam je također savjetovao da se obratimo odjelu intenzivne njege ako su nam potrebni dodatni detalji. Urađen je pregled kod nje, što je stvorilo nesigurnost u vezi sa problemima crijeva ili rakom, što je u početku spomenula.
Upravo na toj lokaciji imala je lični susret sa neprijatnom situacijom nekoliko godina ranije, kako je navela. Moja majka, učiteljica, bila je na Divčibarama sa grupom dece u rekreativnoj školi kada je dobila telefonski poziv u 20 časova. obavještavajući je da je pacijent na reanimaciji. Tada je dobila instrukcije da se javi u 22 sata.
U skladu sa uslovima sporazuma, telefonirala je u 22 sata. da se raspita za dobrobit svoje majke, posebno spomenuvši Branku Maričić. Nažalost, dežurni doktor je prenio srceparajuću vijest da se njena majka, uprkos svim naporima, nije uspjela spasiti. Doktor mu je izrazio saučešće i izrazio saučešće.
DODATNA VIJEST:
- U Bijeljini postoji tračak nade koji nije ugašen za pojedince koji su tragično izgubili živote u nemirnim vodama rijeke Drine. Ohrabrujuće je svjedočiti nekoliko pojedinaca koji odbijaju da previde ove bezimene duše, o čemu svjedoče nadgrobni spomenici s inicijalima “N.N.” i odgovarajuću godinu njihovog otkrića. Ovi saosjećajni pojedinci nas podsjećaju da je na ovom svijetu još uvijek ostalo čovječanstva, čak i pred takvom tragedijom. Cilj je vratiti dostojanstvo ovih udaljenih pojedinaca pružajući im odgovarajuću identifikaciju i omogućavajući im da nađu utjehu, ne samo u ovom životu, već iu onom životu. Više se neće svoditi na to da budu jedan od 40 pojedinaca označenih kao “N.N.” koji su izvučeni iz Drine kod Bijeljine u proteklih osam godina. Da bi se to postiglo, potrebna je implementacija organizovanog sistema i korištenje DNK analize.
Kakav je divan dan! Nalazimo se u Bosni i Hercegovini, tačnije u Bijeljini, kod Pavlovića mosta, nakon što smo prešli Mali Zvornik uz Drinu. Par uživa u svom opuštanju dok se zavali u svoje prenosive stolice. Djevojčica se zadubljuje u zadivljujuću knjigu dok dječak radosno juri oko svojih roditelja. Tako miran prizor, idiličan trenutak.
Međutim, ovo je samo pojedinačni prikaz Drine. Paklena verzija je najpoznatija vezana za Nenada Jovanovića, pojedinca iz Gorske službe spasavanja Bijeljina.
2016. godine smo preuzeli prvobitno tijelo N.N. iz rijeke Drine i od tada smo naišli na oko 40 tijela. Svako od ovih tijela je došlo u moj posjed. Kad god rijeka Drina iznese tijelo na površinu, policija nam se javlja da pomogne u izvlačenju. Jovanović objašnjava ovaj proces i nastavlja da nam pokazuje:
Na primjer, kada nam daju informacije o određenim lokacijama za koje vjeruju da se utapanje dogodilo, mi provodimo eksperiment tako što u rijeku stavimo djelomično napunjenu bocu vode i pažljivo promatramo njeno kretanje. Praćenjem gdje voda nosi bocu, gdje mijenja smjer i gdje se zaustavlja, utvrđujemo vjerovatno gdje se nalazi potopljeno tijelo. Neka od tijela koja smo zatekli bila su toliko razložena da je u početku bilo teško razaznati njihovo ljudsko porijeklo.
U kasnim noćnim satima dogodila se poznata pojava dok smo izvlačili beživotni oblik, koji je podsjećao na sličan incident koji se dogodio u septembru prošle godine. Živo se sjećam proslave Đurđevdana od prije dvije-tri godine, kada sam se nestrpljivo spremala da sa kumom učestvujem u tradiciji sečenja kolača kada je neočekivani prekid poremetio slavlje. Bila je to policija koja me je hitno obavijestila o pronađenom tijelu u Janji. „Dragi kume, sačekaj malo dok se ja pozabavim ovim poslom, a onda ću se odmah vratiti kući“, uvjeravao sam ga. On nam predstavlja uznemirujuće slike. Jezivo. Ostaju živopisne u mom umu.
Odsustvo snova i bilo kakvih psiholoških problema iz toga ne propuštaju da zaokupe moje interesovanje. Čvrsto vjerujem da ključ leži u namjeri iza naših akcija. Ja se lično bavim ovim nastojanjima isključivo kao volonter, pronalazeći ogromno zadovoljstvo u saznanju da će tijelo biti položeno na počinak, i konačno pronalazeći utjehu. Ova spoznaja me dirnula do suza.
Po dolasku u bolnicu “Sveti Vračevi” u Bijeljini, tijela su podvrgnuta obdukciji po nalogu tužilaštva, a proces nadgleda dr Vidak Simić, šef patološke anatomije sa citološkom dijagnostikom.
- Dr Simić se zahvaljuje rukovodstvu bolnice na razumijevanju i priznaje njegovu obavezu da zadrži uzorke kostiju dobijene obdukcijom u trajanju od šest mjeseci. Međutim, on je donio ličnu odluku da zadrži ove uzorke sve dok je u bolnici. Svih 40 osoba koje su se tragično utopile su muškarci, osim dvije žene, starosti od 20 do 30 godina. Zbog prirode incidenata utapanja, tijela se obično otkrivaju u različito vrijeme, što rezultira različitim stupnjevima raspadanja. U okviru obdukcije dr Simić uzima i uzorak kosti dimenzija 10 x 2 cm za DNK analizu. Ove osobe su trenutno neidentifikovane, bez poznatih imena ili porijekla, iako je nekolicina posjedovala dokumente koji mogu ili ne moraju pružati tačne informacije.
Kako ističe, to se na kraju pokazalo kao vrlo povoljan ishod.
Porodica od otprilike pet ili šest osoba konačno je identificirana nakon određenog vremenskog perioda. Prisustvo podudarnosti DNK dodatno je potvrdilo njihovu vezu. Prije otprilike mjesec dana izvršio sam obdukciju relativno svježeg tijela, procijenjeno da je staro tri-četiri dana. Otac, koji je već stigao u Njemačku, stigao je na lice mjesta. Bio je dostojanstven i zahvalan čovjek, strpljivo je čekao da završim autopsiju kako bi mogao uzeti uzorak kosti. DNK preklapanje je konačno utvrdilo da je preminula osoba njegov sin. Doktor je također napomenuo da pogrebno preduzeće ne naplaćuje nikakve naknade za tijela migranata, uključujući hladnjaču. Međutim, obrada dokumentacije koja je potrebna za tijela koja su otkrile njihove porodice često može potrajati nekoliko mjeseci.
