– Danas skoro svaka treća osoba u prosijeku ide u teratanu, ili na fitnes. Samim time, održavaju svoje tijelo fit, a šta je sa onim ostatkom koji ne voli tjelovježbu? Kod njih dolazi do pojave pretilosti, višak masnih tvari i slično.
Stanje poznato kao sarkopenija postupno uzrokuje pad mišićne mase i snage, što rezultira znatnim utjecajem na kvalitetu života i povećanu osjetljivost na ozljede i bolesti. Primjetan utjecaj smanjene mišićne snage i mase na dnevne zadatke i opće zadovoljstvo životom ističe dr. William Morrison. Sarkopenija, sindrom koji se često podcjenjuje i zanemaruje, povezana je s procesom starenja i raznim drugim čimbenicima. To nije samo površna briga, već stanje koje značajno otežava fizičke sposobnosti i cjelokupno zdravlje. Sarkopenija, stanje koje se često povezuje s prirodnim napredovanjem starenja, obuhvaća smanjenje mišićne mase, snage i ukupne funkcionalnosti.
- Unatoč tome, ključno je priznati da ovo stanje može utjecati i na mlađe pojedince, osobito one koji žive sjedilačkim načinom života ili imaju nedovoljnu konzumaciju proteina. Posljedice sarkopenije uključuju smanjenu pokretljivost, izdržljivost i otpornost na iscrpljenost. Nadalje, važno je spomenuti da se osobe s ovim stanjem mogu susresti sa simptomima sličnim onima koji se javljaju u slučajevima nedostatka magnezija. Stručnjaci na tom području identificirali su mnoštvo mogućih uzroka sarkopenije. Prirodno napredovanje starenja dovodi do pada mišićne mase, što postaje sve izraženije, osobito nakon navršene 50. godine života.
Nadalje, nedovoljan unos proteina može spriječiti rast i oporavak mišića. Izostanak redovite tjelovježbe može dovesti do slabljenja mišića i većeg rizika od sarkopenije. Stanja poput dijabetesa ili reumatoidnog artritisa također mogu igrati ulogu u smanjenju mišićne mase. Prema dr. Matthewu Thorpeu, postoje različite indikacije povezane sa sarkopenijom, uključujući smanjene fizičke sposobnosti i mišićnu slabost, što može spriječiti rutinske aktivnosti poput dizanja i penjanja stepenicama.
Nadalje, pojedinci mogu proći kroz postupno pogoršanje veličine i snage mišića, pojačanu iscrpljenost i ograničenu pokretljivost i fleksibilnost, što rezultira poteškoćama s kretanjem i izvršavanjem osnovnih zadataka. Kako bi se suprotstavili učincima sarkopenije, dr. Thorpe preporučuje integraciju redovitih vježbi usmjerenih na izgradnju mišićne snage, što učinkovito usporava proces propadanja mišića i povećava ukupnu izdržljivost.
Presudno je unositi odgovarajuću količinu proteina kako bi se olakšao oporavak i razvoj mišića, a uključivanje dodataka vitamina D može doprinijeti poboljšanju zdravlja mišića i kostiju. Bavljenjem vježbama fizikalne terapije pojedinci mogu povećati snagu mišića, poboljšati pokretljivost i ublažiti bilo kakvu nelagodu povezanu sa sarkopenijom. U određenim slučajevima, režim liječenja može uključivati davanje lijekova za jačanje mišićne snage ili ublažavanje propadanja mišića, pri čemu je svaki ciklus liječenja prilagođen jedinstvenim zahtjevima pojedinca.
Propadanje mišića, poznato kao mišićna atrofija, karakterizira smanjenje mase skeletnih mišića. Ovo stanje može nastati zbog različitih čimbenika kao što su nepokretnost, starenje, pothranjenost, određeni lijekovi ili mnoštvo ozljeda i bolesti koje utječu na mišićno-koštani ili živčani sustav. Posljedično, atrofija mišića rezultira slabljenjem mišića i posljedičnom invalidnošću. Do brzog gubitka mišića, poznatog kao atrofija mišića, može doći zbog neuporabe tijekom razdoblja ozljede ili bolesti koja zahtijevaju imobilizaciju ili mirovanje u krevetu.
- Međutim, to se može potpuno poništiti tjelesnom aktivnošću, ovisno o trajanju nekorištenja i općem zdravstvenom stanju pojedinca. Pothranjenost u početku dovodi do gubitka masti, ali u slučajevima dugotrajnog gladovanja može napredovati do atrofije mišića. Srećom, ova vrsta atrofije može se preokrenuti pomoću prehrambene terapije. S druge strane, kaheksija je sindrom iscrpljenosti uzrokovan osnovnom bolešću poput raka, što rezultira teškom atrofijom mišića koja se ne može u potpunosti poništiti samo prehrambenom terapijom. Sarkopenija, koja je povezana sa starenjem, može se usporiti redovitom tjelovježbom. Uz to, bolesti mišića poput mišićne distrofije ili miopatije, kao i oštećenja živčanog sustava poput ozljede leđne moždine ili moždanog udara, također mogu dovesti do atrofije mišića.
Važno je napomenuti da je atrofija mišića obično simptom osnovne bolesti, a ne sama bolest. Međutim, određene vrste sindroma mišićne atrofije, poput različitih spinalnih mišićnih atrofija, klasificiraju se kao spektri bolesti ili entiteti, a ne samo kao klinički sindromi. Neravnoteža između sinteze i razgradnje proteina primarni je čimbenik koji dovodi do atrofije mišića, iako specifični mehanizmi koji su uključeni još nisu u potpunosti shvaćeni i mogu varirati ovisno o temeljnom uzroku.
Iako se napredne slikovne studije mogu koristiti za mjerenje gubitka mišića, to nije uobičajena praksa. Strategije liječenja atrofije mišića ovise o temeljnom uzroku, ali obično uključuju kombinaciju tjelovježbe i dobro uravnotežene prehrane. Iako anabolički agensi mogu ponuditi neke prednosti, njihova je uporaba ograničena zbog mogućih nuspojava. Istraživanja koja su u tijeku usmjerena su na razvoj dodatnih tretmana i dodataka prehrani; međutim, trenutne opcije dostupne u kliničkoj praksi ostaju ograničene. S obzirom na značajne implikacije atrofije mišića i nedostatak izbora liječenja, ključno je minimalizirati nepokretnost u slučajevima ozljeda ili bolesti.
