“Mrzim moju ženu i da sam prije nego sam je oženio znao kakva je neradnica i koliki je ljenivac nikada je ne bih ni pogledao.

Ja radim bukvalno svaki dan i subote i nedjelje, zdrobi se od posla, a ona sjedi kod kuće i BRINE O DJECI. To sam i nekako mogao trpiti, ali prošlog vikenda zadobio sam povredu na radu i vratio sam se kući 3 sata prije nego sam trebao. Bilo mi je čudno jer nisam čuo vrisku djece, a kada sam ušao shavatio sam i zašto ih nisam čuo. Kuća je bila prazna, ni žene ni djece.

Nisam želio da je zovem na mobitel, čekao sam i čekao. Vjerovali ili ne 10 minuta prije nego sam ja trabao doći pojaavila se i ona. Bila je u šoku kada me vidjela, znam taj izraz lica. Vodila djecu u grad da se malo opuste, lijep dan kaže…
ena

Prvo, od čega treba da se opuste i odmore, OD KUĆE i ležanja, grozno, ja radim oni idu da se OPUSTE. Drugo… počinjem sumnjati u njenu vjernost i to me posebno boli. Šta ako ide u grad da se sa nekim… da ne pišem ŠTA!

Znam ja ostavi djecu u igraonicama i SLOBODNO MOŽE GDJE HOĆE I TO SA MOJIM NOVCEM. Malo sam razgovarao sa mamom i ona mi predlaže da je možda najbolje da se razvedem, da ne treba da je trpim zbog djece. Djecu može i moja mama odgajat, a ja bi se riješio velike muke i velikog neradnika, PARAZITA.

Pokušat ću još malo, ali sudeći prema ovih 7-8 godina koliko smo u braku sve je gore i gore, svakim danom.”