– Slavko Štimac je svoj prvi film snimio sada već davne 1971 godine, a imao je tek 6 godina starosti. Pojavio se u jednom partizanskom filmu, glumio je malog kurira, te je bježao ispred njemačkih ratnih patrola…
U današnjem članku vraćamo se u zlatne 80 godine prošlog stoljeća. Govorimo o glumcima općenito. Rijetko su završavali glumačke škole, ali su imali vrlo dobre mentore i vrlo velike talente. Jedan od njih svakako je Slavko Štimac: glumac koji se glumom počeo baviti još kao dijete. Jedna od kultnih figura regionalne kinematografije je Slavko Štimac koji je ostavio svoje glumačko sjećanje. Zaista je težak posao nabrojati sve te televizijske serije i filmove u kojima je pokazao svoj talent. Jedna sjajna anegdota navela je Štimca da u nekom trenutku ispriča kako mu se život neočekivano preokrenuo, kao rezultat nevjerojatne sreće kada je filmska ekipa iznenada posjetila njegovu školu tražeći mlade glumce.
- Ovaj posjet promijenio je tijek njegova života. Godine 1972., sa samo jedanaest godina, Slavko Štimac započeo je glumačku karijeru filmom “Vuk samotnjak”; ovo je označilo početak legende. Kroz različite uloge, ali uglavnom na velikim platnima zbog tada ograničenog pristupa televizorima, gledatelji diljem bivše Jugoslavije imali su priliku vidjeti evoluciju ovog velikog glumca; malo ljudi može tvrditi da su ga vidjeli kako izrasta iz mladog talenta u iskusnog profesionalca. Slavko Štimac, iako nikada nije formalno studirao na Fakultetu dramskih umjetnosti, ostavio je neizbrisiv trag u našoj filmskoj industriji. Prošao je kroz život igrajući beskonačan broj iznimno nezahvalnih uloga, a njegovu listu hitova predvode Varljivo ljeto 68., I posebno obrazovanje, Remember Dolly Bell i Underground.
Dugo cijenjeni regionalni glumac, bez posla po vlastitom izboru, živi skromno i privatno, u rijetkim je slučajevima tijekom godina karijere davao intervjue. Slavko Štimac u braku je sa suprugom Vesnom Golubović od 1997. Poznato je i da iz prvog braka s Majdom Vojniković ima jedno dijete, sina Vida. Obojica Štimčevih partnera su slikari, što je sam subjekt odlučio ne objaviti u javnosti. Među umjetnicima koji u dobi od 63 godine mogu dobiti ovu nagradu je i Slavko Štimac.
Vlada Srbije je prošle godine donijela odluku o dodjeli nacionalne mirovine svima onima koji su u 63. godini života bili među umjetnicima koji zaslužuju tu vrstu priznanja. Vlada Srbije na sjednici se složila s prijedlogom davanja suglasnosti u vezi s iznimno značajnim doprinosima nacionalnoj kulturi. Još 64.730 dinara dobit će na državnoj razini doživotne mirovine skupini od dvadesetak umjetnika, Aleksandru Berčeku, Slavku Štimcu, Radošu Bajiću i Dejanu Saviću. BIOGRAFIJA: Rođen 1960. u hrvatskom selu Konjsko Brdo, Slavko Štimac počeo je glumiti vrlo rano. Jednog dana, tijekom osnovne škole, mladog Štimca zapazio je redatelj Obrad Gluščević, koji je u to vrijeme tražio dječaka za glavnu ulogu u svom novom filmu.
Tako je s 12 godina glumio Ranka, mladog pastira. Gotovo odmah nakon prikazivanja ovaj je film postao klasik za djecu diljem Jugoslavije. Godinu dana kasnije Štimčev talent uočio je redatelj Stipe Delić koji ga je pozvao da radi kao kurir u njegovom ratnom filmu “Sutjeska”. Bio je to početak niza glumačkih prilika za Štimca. Spojiti snimanje i školu pokazalo se teškim zadatkom za mladog glumca. Štimac, iako je rano bio poznat, nikada nije želio biti glumačka zvijezda. Njegova skromnost i prizemljenost doista su ga zavoljeli u javnosti diljem bivše Jugoslavije.
Unatoč onome što mediji govore o Štimčevom obrazovanju, on oštro opovrgava da je završio glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, govoreći da se nikada nije ni potrudio prijaviti na Akademiju. Što se tiče njegove karijere, samo godinu dana nakon što se pojavio u “Vuku samotnjaku”, redatelj Branko Bauer srdačno je pozvao Slavka da igra u njegovom filmu “Salaš u Malom Ritu”. Ovo iznimno filmsko ostvarenje nastaje prema scenariju Bauera, Arsena Diklića i Borislava Gvojića, prema Diklićevom romanu, koji je svojedobno inspirirao još dva filma, a kasnije i televizijsku seriju pod istim naslovom.
Ovaj je film Štimcu dodijelio kultnu ulogu Milana Maljevića, čiji će portret zauvijek ostati urezan u srca mnogih budućih generacija. Prvi put je prikazan 1976. godine na Pulskom filmskom festivalu u sklopu Jugoslavenskih memorijala, gdje je visoko ocijenjen zbog izvrsnog scenarija i režije te zapažene Štimčeve izvedbe u ulozi glavnog muškog lika. Uslijedio je nastavak s istim kreativnim timom iza režije i scenarija pod nazivom “Zimovanje u Jakobsfeldu”.
