Prema cijenjenom Američkom centru za kontrolu i prevenciju bolesti, katarakta je glavni uzrok oštećenja vida tijekom starenja. Više od 40 milijuna pojedinaca u Americi koji imaju 40 ili više godina iskuse učinke ovog stanja. Istražimo sada znakove ove bolesti i kada je kirurška intervencija neophodna.
Kada se leća koja se nalazi iza šarenice zamuti, dolazi do stvaranja katarakte. Posljedično, vid pojedinca postaje zamagljen, a oči postaju osjetljive na svjetlost, što uzrokuje refleksije. Kao rezultat toga, objekti u njihovom vidnom polju izgledaju kao da su zaklonjeni izmaglicom, što navodi pojedince da opisuju svoj vid kao da sve vide “kroz dim”.
Privremeno olakšanje može se pronaći upotrebom naočala za ublažavanje ovih briga. Ipak, ako postoji česta potreba za podešavanjem dioptrije, to može poslužiti kao pokazatelj prisutnosti mrene.
Za osobe s kataraktom, noć predstavlja jedinstvene poteškoće. Tijekom tog razdoblja oko postaje iznimno osjetljivo na svjetlinu i odsjaj. To rezultira percepcijom blistave “aure” koja okružuje izvore svjetlosti, što ometa jasan vid. Suprotno tome, veće osvjetljenje postaje potrebno za svakodnevne zadatke. Ako se oslanjate na jače žarulje u kombinaciji s jačim naočalama, to bi mogao biti znak katarakte.
Pojedinci koji se bave profesijama ili zabavama usredotočenim na boje mogu otkriti rane znakove katarakte. Točnije, mogu primijetiti smanjeni intenzitet boje, u rasponu od suptilne desaturacije do primjetne žućkaste nijanse.
Prisutnost duple slike, bilo u jednom ili u oba oka, potencijalno može ukazivati na prisutnost katarakte. Dok promjene na očnoj leći mogu započeti već u četrdesetoj godini života, katarakta se obično razvija nakon šezdesete godine. U prosjeku se pojedinci podvrgavaju operaciji katarakte oko sedamdesete godine života.
Tijekom zahvata kirurg pažljivo stvara mali otvor, a potom pacijentovu originalnu leću mijenja pomno odabranom umjetnom.
Sprječavanje ili usporavanje napredovanja katarakte tek treba biti definitivno utvrđeno. Unatoč tome, medicinski stručnjaci preporučuju redovite kontrole vida, hranjivu prehranu i prestanak pušenja. Osim toga, vrlo se savjetuje osigurati trajnu zaštitu korištenjem sunčanih naočala.
BONUS TEKST
Od davnina se biljka poznata kao Melisa officinalis (lat. Melissa officinalis) koristi u tradicionalnoj medicini. Ova je biljka poznata po svojoj učinkovitosti u liječenju niza bolesti, uključujući tjeskobu, nesanicu, glavobolje i probleme s probavom. Med je, s druge strane, potpuno prirodna tvar koja se dobiva iz nektara cvijeća. Ne samo da služi kao divan zaslađivač u kulinarstvu, već se može pohvaliti i ljekovitim svojstvima koja mogu pomoći u liječenju raznih bolesti.
Jedna od najučinkovitijih metoda za ublažavanje stresa i tjeskobe je korištenje mješavine pelina i meda. Prisutnost eteričnih ulja u pelinu djeluje umirujuće na živčani sustav, djelujući kao prirodni sedativ. Osim toga, med je bogat esencijalnim vitaminima i mineralima koji igraju ključnu ulogu u održavanju dobrobiti živčanog sustava.
- Moćan biljni sedativ poznat kao pelin naširoko se smatra jednim od najučinkovitijih lijekova za izazivanje sna, dok med posjeduje izvanrednu sposobnost reguliranja obrazaca spavanja. Kada se ova dva elementa spoje, oni također služe kao tretman za ublažavanje tegoba uzrokovanih glavoboljama i migrenama. Analgetska svojstva pelina djeluju u tandemu sa svojstvima meda za ublažavanje napetosti i pružaju olakšanje. Mješavina meda i komorača također se koristi za rješavanje problema povezanih s probavom, uključujući zatvor i proljev. Pelin ima sposobnost pospješivanja rada crijeva, dok med posjeduje antibakterijska i protuupalna svojstva koja pomažu u ublažavanju upalnih procesa u probavnom sustavu.
