– U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o Zdravku Čoliću, pjevaču koji je definitivno obilježio posljednjih 50 godina balkanske muzike. Nikada se nije nikome zamjerio, nikada nije imao neku dramu ili aferu, a uvijek se držao po strani od medija i javnosti uopšte…
Zdravko Čolić u današnje vrijeme stoji uz bok Novaku Đokoviću kao jedan od rijetkih pojedinaca u regiji čije je ime lišeno svake skepse. Učvrstio je svoju poziciju neporecive figure, kako u smislu glazbene sposobnosti tako i karaktera. Ovo nije mali podvig. Kako je postigao takav status? Može li se utjecaj Zdravka Čolića u Jugoslaviji usporediti s dugotrajnim mandatom maršala Tita?
Rane godine Čolinog života Zdravko, podrijetlom iz Hercegovine, u djetinjstvu je doveden u Sarajevo. Njegov otac, cijenjeni policajac, njemu i bratu usadio je ljubav prema rock and rollu. S vremenom je Zdravko pronašao svoj poziv pop pjevača. Čolić se prisjetio njihove vesele obitelji, unatoč financijskim stegama života od jednog primanja koje je osiguravao očev državni službenik.
Božićno slavlje u njihovom domaćinstvu nije bilo raskošno kao danas, ali su s nestrpljenjem iščekivali dolazak mljekara iz susjednog sela, gdje se slavio blagdan uz tradicionalne običaje. Ovaj mljekar bi im donosio mlijeko i divne božićne darove, ispunjavajući njihova srca srećom. Koliko se ja sjećam, okupljali smo se kod bake i djeda u Trebinju prije polaska u školu. U to vrijeme dobivali smo darove od rodbine, prijatelja i susjeda. Bilo je to doba koje je karakterizirala izrazita atmosfera bezbrižnosti, koja je poticala veći osjećaj otvorenosti među ljudima. Neobavezno bi pozvali jedno drugo na kavu ili ručak, dijelili životni prostor i zajedno proživljavali radosti i tuge.
Nažalost, ova se dinamika u današnje vrijeme promijenila. U našim najznačajnijim vezama, bilo u prijateljskim, ljubavnim vezama ili unutar naših obitelji, Čoline pjesme smo prigrlile kao temu vodilju. On predstavlja utjelovljenje svega što je čestito i vrijedno divljenja. Nijedan drugi umjetnik nije dočarao ljepotu majčine ljubavi tako rječito kao on. Po dolasku u Beograd iz Sarajeva, Kornelije Kovač s nestrpljenjem ga je iščekivao. Diljem svijeta, entuzijasti glazbenih kolekcija sudjelovali su u žestokim raspravama o superiornosti Beatlesa ili Rolling Stonesa.
U međuvremenu, u Jugoslaviji su u središtu pozornosti bili Index, Ju grupa i Korni grupa. Spletom događaja, Zdravko Čolić preuzeo je ulogu glavnog vokala grupe Korna, zamijenivši Dadu Topića. Zajedno su surađivali na singlu pod nazivom “Kukavica”, koji je jedina Čolićeva snimka s bendom. Choli je odigrao značajnu ulogu u hvatanju suštine vremena od Jugoslavije do danas, ističući i ono što je vrijeme donijelo i ono što je odnijelo. Tijekom svog inauguracijskog posjeta Brionima uoči Nove godine zatekao sam se u uniformi prisjećajući se Titovih riječi. Zdravko Čolić se živo sjeća trenutka kada je Tito rekao: “Dragi moj Zdravko, tebi je lako.
Dok tvoji drugovi ispunjavaju svoje dužnosti, ti damama pjevaš serenade. Rođenje najutjecajnije pop zvijezde u regiji dogodilo se u doba Jugoslavije. Ulazak u randevu s Titom U drugoj polovici 1970-ih, Sarajlija je doživio niz trijumfa. Postigao je uspjehe na Eurosongu, Opatijskom festivalu, krenuo na vrlo zapaženu turneju “Putujući potres”, a posebno je dobio poziv da nastupi pred Titom. Tada je bio i mlad i poznat, a do danas je ostao naša najistaknutija zvijezda. Čola je ljubazno pristao mene, starog prijatelja, prepustiti prisjećanju onih dana kada je krasio pozornicu prije Broza. Imao sam privilegiju četiri puta nastupiti pred Titom.
Prvi put u Bugojnu, BiH, gdje je Radio-televizija Sarajevo bila zadužena za organizaciju programa. Naš nastup se održao oko 13:00 sati, neposredno prije ručka, nakon uzbudljive lovačke ekspedicije. Postava je uključivala renomirane umjetnike poput Kemala Montena, folklorne pjevače i talentirani orkestar. Imala sam čast otpjevati “Ljubav je samo riječ” besprijekorno odjevena. Iako Tito možda nije bio upoznat s mojim pjesmama i repertoarom, Jovanka se nagnula i šapnula, nesumnjivo rekavši:
“Evo, to je nova pjevačica.” Bila sam ispunjena uzbuđenjem. Bilo je doista izvanredno iskustvo vidjeti cijenjenog maršala izbliza i osobno. Imao sam priliku nastupiti na jednom značajnom događaju tijekom lova u Karađorđevu, a čini se da je svaki izvođač u bivšoj Jugoslaviji imao svoj trenutak uhvaćen na televiziji, jer su svi bili dio opsežnog programa koji je trajao od podneva do kasnih sati. noć.
Prisutni su bili uvaženi političari i veleposlanici, a među njima i Džemal Bijedić, koji je djelovao dobro raspoložen dok je držao čašu vina. Za vrijeme boravka u Valjevu vojnu dužnost izvršio sam kao pješak i prošao obuku za minobacača. S ponosom sam obukao uniformu koju smo od milja zvali “solunarna”. Moja istinska težnja bila je služiti kao vojnik, a ne bavljenje pjevačkom karijerom. Sredinom studenog neočekivano sam se našao u prilici nastupiti na dočeku Nove godine na Brionima.
Ovaj je poziv sa sobom nosio mnoštvo implikacija: dolazak zime, mogućnost vojnih dužnosti, iscrpljujuće vježbe u blatnim i snježnim uvjetima. Pa ipak, usred svega toga, dobio sam poziv da pjevam drugog Tita na Brionima! Bio je to trenutak čistog zaprepaštenja. Prije toga sam već snimio kultnu pjesmu “Druže Tito, mi ti se kunemo”. Pjesma mi je postala svojevrsna himna dok sam bio vojnik i trudio sam se pjevati je na svakom događaju.
- Čak se pojavio i na Brozovoj rođendanskoj proslavi. Zanimljivo, upravo sam tu pjesmu imao priliku izvesti na Festivalu revolucionarne pjesme u Zagrebu 1977. godine na poziv Đele Jusića. Skladba za koju je zaslužan Đorđe Novković na tekst Mire Alečković ostavila je upečatljiv dojam na mene i jasno se sjećam festivala koji se održavao u cijenjenoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Što se mene tiče, bila je to posljednja novogodišnja proslava na kojoj je Tito bio dobrog zdravlja. Kad je sat otkucao ponoć, on je prišao da čestita, a mi smo počeli pjevati “Druže Tito, mi ti se kunemo”.
Vidjela sam da traži izvor pjesme, a tek u trećem stihu oči su nam se konačno spojile. Primijetio sam da je to duboko utjecalo na njega, jer je to snažna himna s prekrasnim tekstom… entuzijazam je bio opipljiv. U prisustvu Lokica, koje su nosile svoje prepoznatljive suknje, prišao mi je. Pozdravila sam ga poljupcem, a dok me je gledao u oči, izrazio je želju da bude na mom mjestu, rekavši: “Dobro je za tebe, dobro je za tebe.” Kao odgovor, prihvatio sam njegov osjećaj, oslovivši ga s druže predsjedniče i potvrdivši:
“Doista, dobro je. U to vrijeme bila je pjevačica Sandra Kulijer iz Banjaluke koja je bila dosta aktivna. Imala je izdašnu količinu ruža na usnama, a kada je Titu ubacila poljubac, ostao je trag ruža na njegovom obrazu. Bez oklijevanja je zgrabila rupčić i nježno ga obrisala, što je izazvalo smijeh Tita. Tada je primijetio: “Navikao sam, baš sam navikao…” Nedugo nakon toga imao sam privilegiju stajati pred Titom u svojoj uniformi. Kao vrhovnom zapovjedniku bila mi je to neizmjerna čast jer sam među rijetkima odabranima koji su pjevali Titu dok su bili vojnici. Zdravko je desetljećima služio kao izvor inspiracije tisućama, a sportaši su mu bili glavni idoli tijekom mladosti.
“Nogometaši, posebno Aca Ferhatović, bili su naš izvor divljenja. Imao sam i poveznicu s američkom scenom. Ujutro sam išao u školu, a popodne u kino i uživao u filmovima Elvisa Presleya. .. Na sve tri projekcije, počevši od 16, 18 i 20 sati, naučio bih napamet sve pjesme koje sam tada izvodio pred svojim vršnjacima također jako cijenjen; bio je sastavni dio naših života.” – Zdravko Čolić, kako piše u dnevnom listu ‘Akter’ od 22.7.2012. Zdravko Čolić, proslavljeni vokal, uporno se drži reputacije najzanosnijeg šarmera u našoj javnosti.
Žene iz svih krajeva regije bile su očarane njegovom privlačnošću, no samo je usamljena osoba uspjela osvojiti njegovu naklonost. I dok se on trudi svoj privatni život zadržati privatnom, supruga Aleksandra ga je blagoslovila s dvije kćeri, Unom i Larom, koje su, unatoč njegovom trudu, pridobile značajnu pozornost na društvenim mrežama. Iz predratnog jugoslavenskog doba ostala je poznata anegdota o neentuzijazmu Dinove majke kada su Goran Bregović i Zdravko Čolić posjetili njihov dom na Bajram. Dino Merlin razmišlja o određenom sjećanju koje ima sentimentalnu vrijednost, iako mu u početku nije bilo značajno. U tom se sjećanju prisjeća perspektive svoje majke i njezinih nastojanja da ispuni uloge i oca i majke njemu i njegovoj sestri.
Namjeravala ih je voditi prema sigurnoj i časnoj budućnosti, budući da su umjetnici često doživljavani kao nesigurni i prolazni. Kao i svaki roditelj, željela je stabilnost i uspjeh za svoju djecu. Dino je ponosno predstavio svoju majku gostima koji su se okupili za Bajram, a njen odgovor bio je kratak, ali upečatljiv: „Šejtani (đavoli), kao i ti.
