– Sljedeća priča koja nam dolazi iz Srbije, najbolje će nam pokazati da u današnje vrijeme imamo tipove bolesti koje su jako opasne, a da nismo toga niti svjesni u trenutku kada se razbolimo. Naime, radi se o kroničnom umoru, kojeg ima sve veći procent osoba….
Trenutno je sindrom kroničnog umora sve češći, zbog čega mnogi pojedinci ne mogu ustati iz kreveta i značajno utječe na njihovu sposobnost obavljanja svakodnevnih zadataka. Ina Ignjatović iz Ćuprije kroz svoju petogodišnju borbu s kroničnim umorom, bolovima u mišićima, nelagodom u skučenim prostorima i trajnim nedostatkom energije otkriva koliko ovo stanje može biti pogubno. Kronični umor može uvelike utjecati na sposobnost pojedinca da normalno radi. Ignjatović je, kao i mnogi drugi, u različitim trenucima imao simptome koje ljudi obično osjećaju.
Ovi simptomi su uključivali: Tijekom duljeg razdoblja, pojedinci su iskusili stalne fluktuacije krvnog tlaka, održavane temperature oko 37,2 stupnja, česte infekcije, nelagodu u mišićima i zglobovima, nemilosrdni umor i prisutnost natečenih limfnih čvorova bez ikakvih prekida. glavobolje zujanje u ušima Tvrdi da je ova bolest definirana jednim simptomom, koji ima težinu 1,00. Ina je ispričala da joj je jednostavno presvlačenje djeteta i umor bilo dovoljno. Ako se odlučila istuširati, to je značilo da je nakon toga morala ravno u krevet kako bi se odmarala.
Postojao je veliki problem: pružatelji zdravstvenih usluga nisu bili voljni prepoznati istinitost njezinih okolnosti. Otvoreno govori o tome kako su njezine brige bile odbačene u stranu, a profesionalci ih označavaju kao ništa više od proizvoda njezine mašte ili nedostatka truda. Čak su je poduzeli i uputili psihijatru, što je samo dodatno umanjilo njezina iskustva. Ina Ignjatović, osnivačica Udruge kroničnih umornika, ispričala je svoje iskustvo osjećaja uhvaćenosti u beskrajni krug.
- Opisala je svoje posjete raznim liječnicima, koji bi je upućivali od jednog specijalista do drugog, svaki sumnjajući na temeljnu bolest, ali ne uspijevajući identificirati ništa konačno. Naposljetku bi je poslali kući s uvjeravanjem da ništa nije u redu i savjetovali joj da se jednostavno odmori. Tijekom rasprave Ina Ignjatović otkrila je kako se, iako su analize i parametri prihvatljivi, radi o kroničnim virusnim infekcijama te ima antitijela za gotovo deset različitih virusa. Nadalje, primijetila je da su razine IgG antitijela za šest od ovih virusa bile izrazito visoke. Ina Ignjatović je u intervjuu za televiziju “Prva” otkrila da su medicinski stručnjaci otkrili da je u ranim godinama imala višestruke infekcije.
Njihova je zabrinutost porasla kada su primijetili da su razine titra, za koje se očekivalo da će se s vremenom smanjivati, ostale povišene, što ukazuje na temeljni problem, iako nisu mogli točno odrediti konkretan uzrok. Iako se svim silama trudi ublažiti je, iscrpljenost koju proživljava ne jenjava. Uz prepričavanje svojih svakodnevnih iskustava, otkriva i kako se njezina okolina nosi s njezinim stanjem. Progonio me stalan umor, onaj koji traje unatoč potpunom noćnom odmoru. Čak se i kratka šetnja od 200 metara od moje kuće pretvorila u zastrašujući izazov. Gužva u poštanskim uredima postala mi je nepodnošljiva.
Obuzeo me neodoljiv osjećaj pospanosti, potpuno mi iscrpivši energiju. S malom djecom o kojoj je trebalo brinuti, poteškoće su se pojačale. Iako sam tražila liječničku pomoć, nije bilo odgovora, zbog čega su drugi vjerovali da sam dobrog zdravlja – istaknula je, naglasivši: Srećom, moja obitelj je ponudila suosjećanje i podršku, ali šira javnost nije mogla shvatiti moje okolnosti. Uobičajeno je doživjeti tjeskobu kada niste sigurni o izvoru svoje nevolje. Možete se pitati radi li se o psihičkom problemu, ali čak i nakon savjetovanja s psihijatrom ne mogu se točno odrediti nikakvi specifični problemi, ostavljajući moj osjećaj dobrobiti uporno izvan dosega.
Tvrdi da sindrom kroničnog umora uglavnom pogađa žene od 35 do 50 godina, a početak tog stanja povezuje s njezinim drugim porodom. Nakon pet godina Ignjatović je otkrila rješenje svog problema. Ovo rješenje došlo je kao prijedlog prijatelja koji je na televiziji gledao gostovanje dr. Branka Milovanovića, poznatog kardiologa i stručnjaka za kronični umor. Bez imalo oklijevanja, Ignjatović ga je kontaktirala i, na veliko olakšanje, konačno dobila odgovor. Ina kaže da joj je saznanje o njezinom stanju donijelo olakšanje i pojednostavilo njezine okolnosti. Međutim, složenost situacije pojačava nepostojanje lijeka za ovu bolest.
Ona primjećuje da samo ograničeni dio, u rasponu od pet do deset osoba, ima priliku pobijediti ovu bolest ako se identificira u ranoj fazi. Posebno ističe da je njena priča i vrlo nježna. Obeshrabrujuće je svjedočiti mladim pojedincima koji pokazuju teške simptome ove bolesti. Često su izolirani od društva i ograničeni na svoje krevete. Ova bolest ne samo da može dovesti do potpunog invaliditeta, već može biti i opasna po život zbog svoje veze s miokarditisom.
