Jovanka Broz je bila prva žena Jugoslavije, s obzirom da je bila udata za Josipa Broza tita. O njoj se mnogo pisalo a današnji članak je upravo njoj posvećen. Povjesničari ističu višestruki život Jovanke Broz, koja je bila prva dama Jugoslavije. Ne samo da je imala ogromnu moć, već je i pretrpjela razdoblje neimaštine, živeći bez identifikacije gotovo trideset godina. Izvanredno putovanje Jovanke Broz obuhvaćalo je uloge suvladarice, špijunke, ratnice i transformativne figure u oblikovanju povijesti.
- Posljednjih dana doživio sam ogromnu količinu pažnje i ljubavi od njega, Tita. Nemam nikakvih pritužbi na njegovo ponašanje prema meni za to vrijeme; bilo je doista iznimno. Bio je nevjerojatno pažljiv i imao je duboku naklonost prema meni. Njegova je pažljivost bila izvanredna. Na primjer, dao bi sve od sebe da mi donese stvari, poput kuhanja kave svako jutro. Ali to nije bio samo razgovor; zapravo ga je napravio i donio mi. Prije sam uživala u jutarnjem drijemanju, a on bi to činio za mene svaki dan. Budio bi se rano, čitao i pripremao mi espresso na aparatu za espresso. On je to radio dvadeset godina, samo za mene”, ispričala je Jovanka novinarki Miri Adanji Polak, koja je imala privilegiju ući u njezin dom tijekom dugotrajne izolacije.
Prema nekim pojedincima, Jovanka je pokazivala ponašanje nalik kraljici, ispoljavajući svoju dominaciju u raznim okolnostima, pokazujući strogo, izazovno i neljubazno držanje. Neki medicinski stručnjaci čak sugeriraju da je patila od kliničke paranoje.
Na temelju povjerljivog izvješća koje je izradila posebna komisija Saveza komunista Jugoslavije, u suradnji s tajnom policijom, postaje jasno da je Jovanka Broz štetno utjecala na većinu Titovih kolega, pa i na samog Tita, kako se navodi. u dokumentu s ograničenim pristupom.
Bilo je sumnji među bivšim državnim čelnicima da je gajila namjere orkestriranja državnog udara, dok su drugi išli toliko daleko da su je optuživali da pokazuje znakove mentalne nestabilnosti i paranoje. Posljednje tri godine Titova života živjeli su odvojeno, iako nisu bili zakonski razvedeni.
Ipak, ne može se poreći da je imala određeni stupanj utjecaja.
Tijekom svog svjedočenja izrazila je svoju namjeru da osnuje Pokret nesvrstanih, koji je služio kao snaga ravnoteže protiv blokovskog svijeta tijekom Hladnog rata.
Karanović ističe da je u sklopu svojih obaveza bila zadnja linija Titove obrane. Ova informacija proizlazi iz njezinog svjedočenja, koje je otkrilo da je ona imala dužnost zaštititi ga u slučaju da drugi to nisu mogli učiniti. Kako bi ispunila tu ulogu, uz svoje osobne stvari stalno je nosila vatreno oružje. Međutim, tijekom njezina boravka u Americi dogodio se incident u kojem je pištolj nenamjerno iskliznuo iz njezine torbice, što je privuklo pozornost pojedinaca iz administracije predsjednika Richarda Nixona.
Složenost Jovankine situacije dodatno je pogoršana nedostatkom formalnog obrazovanja. Iako je upisala studij svjetske književnosti, nije ga završila.
Pantelić ističe da joj je to konstantno služilo kao teret na plećima i donekle umanjivalo njen kredibilitet. Moguće je da je to razlog njezina nemilosrdnog odnosa prema osoblju, iako su je gosti jako cijenili.
Prema povjesničaru, protokol je uključivao aspekte i bizantskog carskog i britanskog kraljevskog protokola.
Iako sam svjestan da postoje brojni pojedinci koji su imali drugačiju percepciju o njoj i izrazili svoje pritužbe, mogu govoriti samo iz svojih osobnih susreta, pri čemu je dosljedno pokazivala ne samo uljudnost, već i naglašenu ljubaznost prema meni.
Ivan Ivanji, dugogodišnji prevodilac Tita i Jovanke, u članku za “Vreme” svjedoči da me je predstavio kao “pisca koji je pristao da nam pomogne”.
Vrijedno je istaknuti da je monografija Ivane Pantelić o Jovanki Broz ne samo prva, već i vrlo neuobičajena znanstvena publikacija posvećena njoj. Historiografija mu je posvetila ograničenu pozornost.
Prema riječima povjesničara, njezina je rekonstrukcija izazovan zadatak zbog njezine nedovoljne uključenosti javnosti i nedostatka zapisa, osobito iz 1970-ih, koji su u opasnosti od senzacionalizacije.
U okviru ovog segmenta autor se poziva na slovenskog povjesničara Jožu Pirjevca, koji u knjizi Tito i prijatelji Jovanku Broz naziva „jugoslavenskom Ksantipom.
Ksanthippe, supruga poznatog filozofa Sokrata, naširoko se smatra simboličnim prikazom svadljive i argumentirane ženske figure.
Godine 1975. Jovanka je uhićena, a zatim je iz Igala prevezena u Beograd. Po dolasku je formirana posebna političko-medicinska komisija koja je procijenila njezino psihičko stanje.
Nakon niza intenzivnih ispitivanja, utvrđeno je da Jovanka nije bila upletena ni u kakvu zavjeru; umjesto toga, zaključeno je da je jednostavno paranoična, što je dovelo do preporuke da Tito prekine njihovu vezu.
Umjesto da to učini, odlučio se, kaže Pirjevec, ponovno se s njom pomiriti te joj je čak dao priliku da se osveti svojim ‘neprijateljima’.
Suprotstavljanje joj se pokazalo nepremostivim zadatkom, što je rezultiralo brzim uklanjanjem svakoga tko joj se usudio izazvati. General Ivan Mišković, moćni vođa jugoslavenske tajne službe, pojavio se kao njezin glavni protivnik, što je na kraju dovelo do propasti njezine vojne profesije. No, važno je napomenuti da su joj se, osim Miškovića, protivili i brojni drugi.
U brojnim slučajevima Jovanka se pokazala nezaustavljivom, čak i protiv vlastitog muža. “Bijela knjiga”, poznata i kao “Ponašanje i djelovanje Jovanke Broz do 1974./do obrazovanja komisije SKJ”, sadrži mnoštvo zapanjujućih podataka koji učinkovito potkrepljuju ovu tvrdnju.
Za razliku od Jovanke, prema svjedočenju bivšeg saveznog ministra obrane Nikole Ljubičića, Josip Broz Tito nije imao status trostrukog narodnog heroja.
