Patriša Pearson, novinarka i spisateljica knjige “Otvaranje vrata raja: Istraživanje priča o životu, smrti i onome što slijedi”, dijeli svoja otkrića o temi “prelaska na drugu stranu. Sve počinje 72 sata prije smrti. Nakon što je u razmaku od samo 9 tjedana izgubila sestru i oca, Patriša se posvetila istraživanju koncepta onoga što se događa nakon smrti. Kako navodi “Sensa”, razgovarao sam s brojnim pojedincima povezanima s njegom terminalno bolesnih pacijenata, uključujući one koji su imali jedinstvene susrete s umirućima, pa čak i one koji su doživjeli kliničku smrt i vratili se.
Prepoznala je da su pojedinci svjesni kada se približi posljednji trenutak. Tijekom 72 sata prije smrti, počinju koristiti metafore kako bi razgovarali o svom putovanju. Jezik može varirati; jedni traže svoje cipele, drugi traže avionske karte, dok neki izražavaju želju da “idu kući”, iako su već kod kuće. Dok se moja sestra bližila kraju života zbog raka dojke, ponavljala je: “Ne znam kako da odustanem”, a spomenula je i neke “nesretne stjuardese”. Medicinska sestra Maggie Callanan, koja je radila u Centru za palijativnu skrb u Virginiji, prisjeća se dirljivog pitanja pacijenta s rakom gušterače:
“Zna li moja žena sve o putovnici i kartama?” Dodatno, uvela je pojam “svijest o neizbježnoj smrti”, o čemu govori u svojoj knjizi “Konačni darovi: Razumijevanje posebne svijesti i potrebe umirućih i komunikacija s njima”. Prema Patrišinim riječima, Callanan se brinuo za stotine pacijenata u njihovim posljednjim trenucima i vjeruje da vizije koje su doživjeli tijekom svojih putovanja nisu jednostavno slučajne. Pojedinci često govore da su vidjeli svoje preminule rođake neposredno prije smrti. Pojedinci koji se približavaju smrti često doživljavaju “ukazanja”, koja oni dobrog zdravlja često pripisuju snažnim lijekovima protiv bolova koje ti pacijenti uzimaju. Ali je li ova pretpostavka točna?
Značajna međunarodna studija koju su vodili psiholozi dr. Karlis Osis i dr. Erlendur Haraldson sa Sveučilišta na Islandu otkrila je da većina pacijenata koji ostaju svjesni otprilike sat vremena prije smrti prijavljuje da su vidjeli preminule voljene osobe, bez obzira na to jesu li primali takve lijekove. . Ovo istraživanje je obuhvatilo sudionike iz različitih kultura, uključujući SAD i Indiju. Pearson otkriva da je tijekom razgovora s 84-godišnjom pacijenticom Audrey Scott, koja je bila pri kraju života zbog raka, spomenula da joj dolazi njezin usvojeni sin Frankie, koji je preminuo nekoliko godina ranije. Opisala je kako bi mirno sjedio u naslonjaču pokraj nje kad god bi je posjetio.
Postoje slučajevi u kojima se pojedinci susreću s obitelji i prijateljima za koje nisu znali da su preminuli. Jedan od najranijih dobro dokumentiranih izvještaja o predsmrtnim vizijama uključuje ženu u dublinskoj bolnici koja je umirala tijekom poroda. Obavijestila je svog opstetričara da može vidjeti svog pokojnog oca kako stoji ispred nje. Nakon toga izrazila je zbunjenost kada je spomenula “Vida je s njim”. Vida, njezina sestra, umrla je samo tri tjedna ranije, no vijest o sestrinoj smrti bila je skrivena od žene koja je umirala. Bijelo svjetlo ne mora predstavljati samo sliku; također može utjeloviti duboko iskustvo ljubavi.
U suvremenom društvu pojam “bijelo svjetlo” evoluirao je u pomalo klišej. Ipak, mnogi ljudi ovaj fenomen povezuju s osjećajima mudrosti ili ljubavi. Pojedinci koji su doživjeli iskustva bliska smrti, poput srčanog udara, često govore da su se osjećali “gotovo preplavljeni” dubokom emocionalnom snagom te svjetlosti. Dr. Ivona Kejson, koja je preživjela zrakoplovnu nesreću, svoj susret s tim svjetlom opisuje kao utjelovljenje bezuvjetne ljubavi majke prema djetetu.
“Iskusio sam osjećaj sigurnosti sličan onome kada novorođenče počiva na majčinu ramenu”, primijetio je dr. Cason. „Bilo je kao da sam godinama lutao, samo da bih konačno otkrio put kući. Bio sam prilično iznenađen kada sam saznao da brojne studije pokazuju da je gotovo polovica sudionika izjavila da su osjetili prisutnost svojih voljenih, bilo u trenutku smrti ili nedugo nakon toga. Ovo iskustvo dogodilo se iu mojoj obitelji. “Otac je bio potpuno zdrav kada je jedne noći 2008. neočekivano preminuo. Moja sestra Katarina, koja je bila preko 150 kilometara udaljena u svojoj spavaćoj sobi, odjednom je osjetila prisutnost i nježne ruke na svojoj glavi.
To joj je iskustvo donijelo neobičan osjećaj radosti i zadovoljstva, toliko duboko da je cijeli događaj podijelila sa sinom prije nego što smo uopće saznali za očevu smrt“, prepričava Patriša. Dr. Michael Barbat, liječnik bolnice “Saint Joseph” u Auburnu u Australiji, u svojoj studiji zaključuje da je samo 5 posto tih iskustava vizualno. Većina uključuje duboki osjećaj prisutnosti – ne prolaznu sjenu, već živa i opipljiva prisutnost koja tjera pojedince da hitno telefoniraju, promijene smjer tijekom vožnje ili iznenada zaplaču. Ovaj se fenomen može dogoditi u trenutku smrti voljene osobe, kao i tjednima ili čak godinama kasnije. Na primjer, psihologinja dr. Joan Borisenko ispričala je vlastito iskustvo tijekom smrti svoje majke.
Majka joj je umrla u 81. godini u medicinskom centru Beth Israel u Bostonu. Joan je primijetila da su i ona i njezin sin promatrali blistavu svjetlost koja je ispunjavala sobu, te su svjedočili spektralnom uzdizanju njezine majke iz njezina tijela. Strah od smrti temeljni je aspekt ljudske prirode, zbog čega su rasprave i promatranja oko njega prilično izazovni. Ipak, smrtnici bi mogli biti ti koji posjeduju dublje razumijevanje smrti od nas, potencijalno nam pružajući utjehu, kad bismo samo mogli doista slušati njihove poruke. Važno je napomenuti da svatko prolazi kroz slično iskustvo, osjećajući intenzivne emocije i osjećajući prisutnost onih koji više nisu s nama.
Da li vjerujete da postoji život poslije smrti? Jako veliki procenat osoba vjeruje da nakon same smrti sve se nastavlja, dok imamo i onih koji vjeruju da je samo crno sve, i da se sve jednostavno završava…
