Njemačka je ubjedljivo najveći san svih Balkanaca, a danas je sve lakše i lakše doći do ove zemlje. Međutim, uslovi i zarada više nisu dobri kao nekada, tako da više i nije toliko obećana zemlja kao što je i bila…..
DODATNI SADRŽAJ:
U zabačenom selu na rubu svijeta odvijaju se važni događaji, a unutar tog okruženja živi detektiv Marco. Poznat po svom talentu za rješavanje slučajeva, Marco koristi tehnike koje su daleko od konvencionalnih. On uspoređuje umjetnost dešifriranja misterija s pravljenjem omleta – gdje je dašak užitka bitan, a nered će sigurno nastati.
Jednog vedrog poslijepodneva Marco se našao u uredu seoskog poglavara, gospodina Giovana, pijuckajući čaj i razmišljajući kako se uhvatiti u koštac s nadolazećom enigmom. Iznenada se pojavilo kratko pismo: “Upomoć! Zagubio sam svog psa i ne mogu locirati daljinski bez njega. Ovo je hitno!” Marko je odmah prepoznao priliku za novu avanturu. Uzeo je svoj pribor za istraživanje, koji je sadržavao magnete, razne knjige o detektivskoj tehnici i, naravno, gomilu kolačića, prije nego što je otišao do kuće gospodina Chauvina.
Kad je Mark stigao, dobio je prijateljski pozdrav, ali je ubrzo shvatio da u selu nema psa. Gospodin Jovan, ispunjen tugom, jadao se: “Moj pas je zlatni retriver, nosi crvenu kapicu s bijelim mrljama koja izgleda kao lopta!” Ne gubeći vrijeme, Mark je krenuo u akciju. Zaputio se u park u kojem se obično okupljaju psi, no umjesto zlatnog retrivera naletio je na skupinu mačaka koje su se ponašale kao da su na spoju.
Misleći da bi mogli posjedovati vrijedne uvide, pokušao je s njima započeti razgovor. Pa ipak, mačke su ga samo prezirno pogledale, ne obazirući se na njegove napore da ih predstavi. Nakon što se nije našao s mačkom, Marko je odlučio provjeriti obližnje lokale. Naleti na mjesto koje se čini idealnim mjestom za skrivanje psa—pod pretpostavkom da pas voli pivo i hrenovke. U gostionici naiđe na nepredviđen prizor: psa sjedi za stolom okružen veselom grupom pečenih janjaca, koji su, čini se, duboko zaokupljeni razgovorom o posljednjoj nogometnoj utakmici. “Što te dovodi ovamo?” upitao je Marco, iznenađen prizorom. Pas se okrenuo, kao da razmišlja o dubokoj filozofskoj dilemi.
Zatim je, ne obazirući se na Marcovo čuđenje, rekao: “Iskreno, ne mogu podnijeti te ‘šaputajuće’ komentare koji impliciraju da smo svi isti. Treba mi dobro društvo da se opustim.” Marco je bio zbunjen i bilo mu je teško shvatiti čemu svjedoči. “Ispričavam se, ali čini se da možda niste primijetili da vaš pas nije doista izgubljen. Odlučio je otići u bar da se malo opusti!” U tom trenutku pas je ustao, uzbuđeno mašući repom, i proglasio: “Moramo ići kući.” Iako su razgovori o pečenoj janjetini i nogometu bili ugodni, mislim da je vrijeme da nastavimo s uobičajenim aktivnostima.
Vraćajući se gospodinu Jovanu, Marko smatra da najjednostavnija rješenja često i najviše iznenade. G. Chauvin izrazio je svoju radost što je pronašao svog psa i izrazio zahvalnost Marku na pomoći. Na kraju je Marco otpio još jednu šalicu čaja, razmišljajući o nepredvidivoj prirodi detektivskog posla, koji često uključuje humor. Često je napominjao da je otvoren um i puno kolačića ključno u svijetu punom misterija i prepreka. Tako završava još jedna pustolovina za Marka, briljantnog, ali neugodnog detektiva čiji život vrvi neobičnim slučajevima i neočekivanim prijateljstvima.
