– Priča o ovom gospodinu iz Srbije, bila je viralna prije par mjeseci, kada su svi mediji pričali i pisali o njemu. Naime, vjerujemo da znate da je nudio svoje imanje na čuvanje, a osoba koja bi pristala na to, bila bi i više nego ispoštovana….
Tražio je obitelj s djecom kako bi sačuvao djedovu ostavštinu, no par, s mužem Crnogorcem, a ženom iz Srbije, nije ga poštovao. Vidite, da mi je itko ponudio ono što im ja predstavljam kada sam prije 37 godina putovao u Ameriku, nikad ne bih kročio u tu zemlju. Početkom travnja regiju je obišla vijest o Vesku Šutoviću, uspješnom biznismenu iz Crne Gore koji živi i posluje u Sjedinjenim Američkim Državama.
Vesko je nakon toga uputio ljubaznu ponudu; želio je jednoj zaslužnoj obitelji omogućiti korištenje njegovog prostranog imanja u selu koje je udaljeno sedam kilometara od srca Bijelog Polja. Vrijednim pojedincima željnim rada bio je spreman ponuditi kuću, štale i dodatna sredstva, uz plaću od 700 eura uz obećanje da će otkupljivati njihove proizvode. Nakon objave vijesti telefoni su zvonili bez prestanka. Naposljetku, Vesko je otkrio obitelj koja je voljna brinuti se za imanje i pobrinuti se da ga ne zaraste u korov.
Vesko, vlasnik brojnih uspješnih tvrtki u Sjedinjenim Državama, podijelio je svoju želju da na imanju živi marljiva obitelj koja poštuje zakone i ima djecu. Vrijedna nekretnina u sklopu ostavštine Veskova djeda. Dakle, ostavština nije zanemarena… Njegov prijedlog proizašao je iz želje da se osigura zbrinjavanje djedove ostavštine, da se obitelji osigura četverosobna kuća opremljena svime što je potrebno za život i rad na zemlji. Mondo je razgovarao s Veskom Šutovićem, uspješnim poduzetnikom koji već 37 godina živi u New Yorku i vodi uspješnu tvrtku koja zapošljava preko 100 ljudi. Kako je naveo, ovo nije bila prva prilika da je dao takvu ponudu.
- Prethodno je zatražio poštenu obitelj da se brine o njegovom djedu na četiri odvojena stupnja, dajući nekoliko plaća unaprijed zajedno s potpuno opremljenom nekretninom, kompletnom sa svom neophodnom opremom za poljodjelstvo i uzgoj stoke. Ne samo da je opremio zemlju poljoprivrednom opremom, već je kupio i stoku kako bi pomogao obitelji da započne svoj pothvat. Posljednji put kad je dao takvu ponudu, izjavio je sugovornik, imao je solidno obrazloženje. Nakon što je objavljeno u travnju, bračni par s troje djece – muž je iz Crne Gore, a žena iz Srbije – nije ispoštovao dogovor nakon useljenja u nekretninu.
Osigurao sve: kuću, centralno grijanje, plaću za sedam mjeseci, stoku, koze i dva vozila… Vesko im je osigurao kuću koja je bila namještena i opremljena centralnim grijanjem, kupio krave i koze, predujmio sedam plaća, čak i dva automobila, iako to nije bilo u dogovoru. Nažalost, umjesto ostvarenja plodne suradnje, uslijedilo je razočaranje. Vesko za MONDO kaže: Kasno su se budili, što je neizvodljivo na selu, pogotovo kada se bavite poljoprivredom i imate posla. Prekretnica se dogodila kada je otkrio da je jedna krava uginula od gladi zbog nedovoljne brige.
Suočen s ovom surovom stvarnošću, Vesko je morao napraviti težak izbor – raskinuo je svaku suradnju s njima. “Kreirao sam proračune i možete zaraditi 2.000 eura od jedne krave, potencijalno zarađujući između 50.000 i 60.000 eura godišnje. To je prihod koji bi mogli ostvariti, ali ljudi su postali samozadovoljni; vrlo malo njih sada je spremno raditi, a rijetko tko poštuje dogovore”, rekao je. “Vidite, da mi je netko prezentirao što sam za njih postao prije 37 godina dok sam išao u Ameriku, sumnjam da bih ikada tamo stigao. Šteta od 2000 ili 2500 eura me se ne tiče, moje suosjećanje leži s kravom.
- Razmislite o tome — krava je izgubila život zbog nemara, a to je jednostavno nedopustivo”, podijelio je s nama vrsni biznismen. Naposljetku je otkrio da su mu se planovi promijenili te da sada na imanju gradi pozamašnu građevinu koja će se pretvoriti u hotel. Vesko se odlučio protiv prodaje svoje baštine, već je umjesto toga odlučio iskoristiti turistički potencijal imovine, osiguravajući da njegova ostavština u Crnoj Gori ostane živa, a ne napuštena ili preplavljena korovom.
