– U nastavku našeg današnjega članka donosimo vam jednu jako misterioznu priču, a koja je povezana sa prošlosti. Naime, Josip Broz Tito je bio poznat po tome, da je u svoje vrijeme imao jako puno neprijatelja. Samim time, morao je da bude i više nego zaštićen…
Vila “Javor”, danas ruševina koja stoji na nogama, nekada je služila kao ulaz u tajni podzemni objekat G-1 “Crna Rijeka” u blizini Han Pijeska. Nakon razlaza sa Staljinom, Tito je osnovao podzemni grad, koji je kasnije postao sinonim za Ratka Mladića, koji je na ovom mjestu proveo značajan dio rata, jer se u njemu nalazio glavni stožer Vojske Republike Srpske. Podzemno vojno sklonište, zvanično nazvano “Veliki džep”, činile su tri zgrade u blizini Han Pijeska. Izgrađen kao odgovor na Rezoluciju Informbiroa iz 1948., dizajniran je kao atomsko sklonište za zapovjedno mjesto u slučaju trećeg svjetskog rata. Naravno, javnost nije znala za njegovo postojanje.
No, nepogrešivo je bio vidljiv jedinstven stil života nametnut u Han Pijesku. “Moj djed je pričao da su nekada oko Han Pijeska u Vlasenici bile rampe prema Sokocu… Kasnije, kada su rampe skinute, moralo se prijaviti ko, kada i zbog čega dolazi”, priča. Milan Jovanović, domaći planinar. Han Pijesak, nekada minijaturni prikaz Jugoslavije, ima četverokatnice poznate lokalno kao soliteri, izvorno izgrađene za oficire JNA. Vojna prisutnost bila je očita u cijelom području, uključujući i prostrano “Vojno planinsko imanje”, koje je nadziralo šume i upravljalo farmom. I danas je ovo malo i kompaktno mjesto, smješteno uz cestu koja povezuje Vlasenicu sa Sarajevom, u vrijeme svog procvata imalo sadržaje poput robne kuće, kuglane i kina.
Drvene ploče koje označavaju šumu vode nas prema vojnom objektu Crna Rijeka. Prelazimo brda i krećemo se zemljanim cestama kroz šumu, gdje krave pasu uz staze. Ovdje počinje nadstrešnica. „Naši vodiči su objasnili da se ovdje volovi mogu odmoriti dok drvosječe imaju posla izvlačeći trupce iz šume. Prema Milanu, kako gazimo dzombe, Crna Rijeka je trebala poslužiti kao primarno uporište JNA u slučaju trećeg svjetskog rata, s obzirom na središnji položaj Bosne unutar zemlje. U scenariju povlačenja sa svih strana, rezerva bi bila prema Bosni.
Vjeruje se da su za njegovu izgradnju zaslužni zarobljenici i pojedini petokolonaši, uključujući i zarobljene četnike. Postoje tvrdnje da su ti radnici likvidirani nakon izvršenja zadatka, ali to ostaje neprovjereno. Straža bi na najmanji zvuk otvorila vatru, a sve razmjere tih događaja saznali smo tek kada je počeo rat i kada je tamo uspostavljena Vojska Republike Srpske. Saznao je i priču o čovjeku koji je za vrijeme rata iznenada prepoznao da je već bio na ovom mjestu. Milan je, priča, više od šezdeset godina služio vojsku u Srbiji, gdje su ih jedne večeri ukrcali na kamione i vozili sedam dana na nepoznato mjesto na stražu. Tek devedesetih saznao je da je bio stacioniran u Han Pijesku, nakon što je volontirao u “Crnoj Rijeci”.
Sjeća se da mu je jedne večeri rečeno: “Uđi. U neposrednoj blizini objekta “Crna Rijeka” nalazi se lovačka kuća, a odmah uz nju je i hranilište za medvjede s obiljem netaknutog kukuruza. Ljubomir navodi: „Čeka začudo postoji od osamdesetih, a medvjeda nema za hranu jer šuma obiluje sočnim voćem. Ne mogu se pronaći drugi znakovi stanovnika ili naselja. Putujemo do kilometar udaljene G-2. Ispred nas je traktor natovaren drvima, a iza njega keruša u trku. Mi smo u pripravnosti, tražimo odgovarajuću prazninu koju ćemo proći. Relja Delipara kaže da vozi za prijatelja koji ima šumu, koja se koristi za kotlovnicu.
Objašnjava da su zime na ovim prostorima oštre i dugotrajne, a na Han Pijesku se preselio nakon što je nakon Daytona napustio svoj dom u blizini Sarajeva. – Sad deset, Oštenila! Stigla je prije tri godine, a jedne zime ostavio sam je daleko od kuće po povratku. Traktorist se smijulji, primjećujući da Žućko postoji i duže. Nastavljamo dalje, čak pola kilometra pješice prolazimo kroz šumu. Drveće nosi znakove koji označavaju da je prolaz zabranjen zbog opasnosti od mina. Blatna staza pokazuje tragove divljih svinja i krava, ali ljudi i dalje hodaju ovom stazom. Zanimljivo, ostaju neozlijeđeni. Ovdje stojimo, na ulazu u brdo, koje je otvoreno i obraslo mahovinom. Ispred se nalazi okno obraslo gustom vegetacijom.
“Tu su objesili tenkove i ukazali na njihovu lokaciju”, primijetio je Ljubomir Kosović, lovac. Stari gromobran ležao je odbačen u uskom tunelu, zajedno sa svim ostalim, u skloništu koje je bilo potpuno napušteno. „Ovo je bilo komunikacijsko čvorište s 400-500 metara hodnika i četiri okomita izlaza“, objašnjava Cviko dok se uspinjem istrošenim željeznim stepenicama prema jedini izlaz. Navodi da su Todorović i još nekoliko obitelji uklonjeni s ove lokacije. – Preko noći su deložirani, a nije bilo dopušteno nikakvo ispitivanje situacije. Erodirano tlo je rašireno na takav način da skriva sve dokaze aktivnosti. Dok nije pala država i dok se nije rasformirala Vojska RS, niko nije bio svjestan te realnosti.
Nakon toga se pretvorio u neuređen prostor u koji su se najprije upali pljačkaši koji su uklonili sve instalacije i kablove, navodi. Jednog proljeća, po dolasku, suočio se s prizorom užasa: – Pentagrami, svijeće razbacane po podu i razni predmeti koji su krasili zidove naveli su me da prijavim policiji zbog sumnje da se održavaju sotonistički rituali. Međutim, nakon povratka nekoliko mjeseci kasnije, otkrio sam da se lokacija zapravo koristi za snimanje filma. Svijeće u loncu strše iznad raspršene noći, a slika prenosi sve…
