Za Zdravka Čolića možemo reći da je jedan od najpoznatijih pjevača na našim prostorima. Ima dugogodišnju karijeru koja je i više nego uspješna. Također ima i kćerku koja se zove Una i na koju je jako ponosan.
Una, starija kći Zdravka Čolića, plijeni pažnju domaće javnosti svojim kontrastnim pristupom očevoj privatnoj naravi; dok on svoj osobni život skriva, ona otvoreno dijeli svoj život na platformama društvenih medija.
Identitet dečka Une Čolić donedavno je ostao nepoznat javnosti u njezinoj domovini. Pitanje je li uopće imala dečka i tko bi on mogao biti do sada je ostalo bez odgovora. No, Una je nedavno odlučila pobuditi znatiželju javnosti podijelivši fotografiju na Instagramu. Na fotografiji se vidi kako uživa u slikovitim krajolicima Italije. No, ono što je svima privuklo pažnju je Unino otkriće u opisu da u ovoj čarobnoj avanturi nije sama.
Dok se Čolina nasljednica suzdržala od eksplicitne potvrde ili demantiranja ovih nagađanja, njezine pratitelje budi znatiželja kako Čolina perspektiva gleda na svog potencijalnog zeta, pogotovo ako se upusti u romantično putovanje s emotivno uloženim partnerom.
BONUS TEKST
Rođen u Sarajevu 30. svibnja 1951. godine, svoje formativne godine proveo je na Grbavici. U djetinjstvu ga je više zanimao sport nego glazba. U početku se bavio vratarskom karijerom juniorskog pogona Železničara, no ubrzo je shvatio da mu atletika više leži. U konkurenciji je osvojio drugo mjesto, tijesno zaostavši za proslavljenim atletičarom Nenadom Stekićem. Iako nije postigao značajnije uspjehe u atletici, njegov izniman talent za recitiranje naveo ga je na sudjelovanje u školskim priredbama. Gluma mu je također bila strast, zbog čega je primljen u Pionirsko kazalište.
Tamo je sudjelovao u produkcijama poput “Dječaci iz Pavlove ulice” i “Kekec i Mojca”. Glazba mu je služila kao hobi jer je učio svirati gitaru i pohađao glazbenu školu. Zajedno sa svojim prijateljem Bracom Isovićem zabavljao je publiku u parku, zbog čega su u svom kvartu zaradili prozivku “Čolić i Isa sa Grbavice”.
U Crnoj Gori, u blizini Herceg Novog, u malom naselju Baošići, održao je inauguracijski pjevački nastup i dobio prvu plaću. To se dogodilo dok je bio u trećem razredu srednje škole.
Godine 1969. Čolić je debitirao kao član grupe Ambasadori, gdje je dvije i pol godine pokazivao svoj pjevački talent. Grupa je prvenstveno izvodila R&B glazbu, uključujući pjesme Jamesa Browna i benda “Chichago”. No, njihove redovne svirke bile su ograničene na ekskluzivne prostore poput Doma vojske i Doma milicije, gdje su osigurali otmjene dijelove za svoje nastupe. Godine 1971. Čolić se susreće s Kornelijom Kovačem, koja ga poziva u renomiranu Korni grupu.
- Pun nade i ambicije, Čolić se preselio u Beograd. Nažalost, njegov angažman u “Korna grupi” bio je kratkog vijeka, trajao je samo šest mjeseci prije nego što je na njegovo mjesto došao Zlatko Pejaković. Potišten, ali odlučan, Čolić se vratio u Sarajevo i krenuo u solo karijeru. 15. travnja 1972. krasio je pozornicu festivala Vaš šlager sezone u Sarajevu, izvodeći pjesmu Kemala Montena “Sinoć nisi bila tu”. Prvotno namijenjen Josipi Lisac, Čolić je uskočio kad je otkazala nastup. Njegova izvedba pjesme ne samo da mu je donijela treću nagradu, već je dobio i priznanje za njegovu iznimnu interpretaciju.
Pjesma je vrlo brzo postala nacionalna senzacija, učvrstivši svoje mjesto jedne od najomiljenijih Čolinih skladbi. Tada počinje Čolina službena solo karijera koja ju je izgurala u najistaknutiju pop zvijezdu naše nacije. Iste godine krasila je pozornice raznih festivala, uključujući Split gdje je izvela “Staru pjesmu”, Skoplje s iskrenom baladom “My Pain” i Prištinu. Ubrzo nakon festivalskih nastupa, Zdravko Čolić je krenuo na opsežnu turneju po bivšem SSSR-u uz Indexe, Biseru Veletanlić, Sabahudina Kurtu i Sabinu Varešanović.
