“Bolji život” je serija koja se počela prikazivati tik pred samog građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji. Ona je u najboljem mogućem svjetlu prikazala kakvo je stanje bilo tada, i svakako sve ono što nas očekuje u narednim godinama. Svetlana Bojković je igrala glavnu ulogu u toj seriji, koja će joj ostati i najbolja u cijeloj njenoj karijeri.
Nakon smrti prvog supruga 1993. godine, Cece Bojković ušla je u vezu s Mucijem, drugim supružnikom, koja je trajala do njegove smrti 2004. godine. Nakon toga, 2011. godine, sklopila je treći brak s diplomatom Slavkom Kruljevićem.
Rođena 1947. u Zemunu, Svetlana Ceca Bojković djetinjstvo je provela na Vračaru. Njezin otac Cvetko radio je kao časnik i geodet u Vojnogeografskom institutu u Beogradu, dok se majka Vera posvetila domaćici. Cvetko Bojković je porijeklom iz Kumanova, dok je Vera rođena u Knjaževcu.
- Nakon što je završio studij na Kraljevskoj vojnoj akademiji, Cvetko se preselio u Beograd nakon što su mu se putevi ukrstili s Verom. Tijekom intervjua otvoreno je priznala strogu prirodu svojih roditelja, koji su je davali prioritet jer je bila sastavni dio njihove obiteljske jedinice. Kućanstvo je bilo uređeno utvrđenim rasporedom za obroke, odmor i akademske aktivnosti. Osvrćući se na svoju prošlost, Svetlana je kasnije otkrila da je njena težnja da postane glumica proizašla iz želje da se oslobodi krutosti i egzaktnosti koja je prožimala njihov dom.
Od malih nogu razvila je strast prema sviranju klavira, što ju je navelo da uz redovno osnovno obrazovanje upiše i glazbenu školu. Nastavljajući svoj akademski put, pohađala je 4. beogradsku gimnaziju, gdje je prirodoslovno-matematički smjer, a ujedno je pohađala i srednju glazbenu školu. Osvrćući se na svoju prošlost, spomenula je svoju prirodno aktivnu prirodu. Odlična u obje obrazovne ustanove, prepoznata je kao jedna od prvih dobitnica prestižne Vukove nagrade.
Od malih nogu u njoj je gorjela strast za glumom. Sve je počelo redovitim posjetima Marionetskog kazališta, nakon čega su uslijedile očaravajuće predstave u “Kazalištu Boško Buha”. Kako je odrastala, njezini su se interesi proširili na emisije koje su očarale odrasle. Tijekom osnovnoškolskih i srednjoškolskih godina uronila je u svijet drame, postavši aktivnom članicom raznih dramskih sekcija. Čak i tijekom svog srednjoškolskog obrazovanja, posvetila se usavršavanju svojih vještina, pripremivši izvanredan recital koji je pokazao njezin talent i omogućio svojoj školi da se natječe s drugima u Beogradu.
Sa 16 godina započela je svoj glumački put u Amaterskom kazalištu “Dadov”. Po završetku studija odlučila je da polaže prijemni ispit za Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu. Ovaj izbor ostavio je njezine roditelje u stanju očaja jer su njezina akademska postignuća bila tolika da se mogla upisati u bilo koju drugu ustanovu bez potrebe za prijemnim ispitom.
Uoči ispita, glumicu je usmjeravao i podržavao njezin tadašnji dečko Miloš Žutić. Tijekom tog specifičnog razdoblja odvijala se glumčeva početna duboka romantična priča.
Uspješno upisavši Akademiju kod profesora Predraga Bajčetića, već na drugoj godini fakulteta brzo je izborila svoju prvu kazališnu ulogu. Njihovi su se putevi isprepleli tijekom njezine borbe za upis na akademiju, dok joj je on izdašno pomagao u pripremama za ispite. Njihova je veza brzo procvjetala, što ih je dovelo do razmjene zavjeta tri godine nakon toga.
- U toj konkretnoj putanji, činilo se da mi se sve odvija ubrzanim tempom. Samo dvije godine nakon upisa na Akademiju dobio sam izvanrednu priliku da postanem stalni član ansambla cijenjenog Jugoslavenskog dramskog pozorišta, i to još kao student, zahvaljujući odluci Bojana Stupice! Godina 1968. donijela je vrtlog od sedam premijera u kojima sam imala privilegiju nastupiti, a povrh toga i osmu premijeru osobnijeg karaktera: moju udaju za talentiranog glumca Miloša Žutića. Nakon toga sam 1970. godine uspješno završila studij i, začudo, krajem 1972. godine s radošću dočekala dolazak svoje kćeri Katarine, od milja zvane Kaja – kako se rado prisjećala glumica.
Tijekom svoje objave, podijelila je da je naišla na poteškoće sa začećem i nošenjem trudnoće.
– Želja da postanem majka bila je duboko ukorijenjena u meni, no na putu do roditeljstva nailazila sam na brojne prepreke. Stoga sam, kad sam otkrila da sam trudna, svim srcem to prigrlila kao božanski blagoslov. Ogromna radost koja me obuzela tijekom ove trudnoće omogućila je samo optimističnim mislima da ispune moj um, pretvarajući čin rađanja u transcendentno iskustvo. Jer nema tog zemaljskog osjećaja koji se može mjeriti s dubokim trenutkom kada sam prvi put čula milozvučni plač moje voljene Kaje… – izjavila je.
Na trećoj godini studija stupila je u brak sa svojim prvim suprugom Milošem.
Sa dvadeset i jednom godinom ušla sam u brak sa osam godina starijim Milošem. Naša nezrelost dovela je do pogoršanja naše bračne veze, ali naša ljudska veza ostala je netaknuta. Ta trajna ljudska veza trajala je do kraja njegova života 1993., kada je imao pedeset četiri godine, unatoč tome što smo oboje sklopili nove brakove. Ja sam se udala za reditelja Ljubomira Mucija Draškića, a Miloš se oženio glumicom Ognjankom Ognjanović, s kojom je dobio sina Đorđa. Unatoč tim novim vezama, Miloš i ja ostali smo jako bliski. Nažalost, Miloš je podlegao teškoj bolesti.
Od svoje osamnaeste godine do svoje trideset pete bila sam u vezi s Milošem, a to je razdoblje uvelike oblikovalo ono što sam danas. Naravno, kao i svaki par, imali smo dosta trivijalnih svađa. Možda nisam u potpunosti iskusila život žene jer mi je on bio prvi ozbiljan dečko. Možda da sam bio stariji i zreliji, ne bih odlučio raskinuti naš brak. No stvari su se jednostavno tako odvijale, objasnila je Svetlana.
Ceca se u razgovoru osvrnula i na svoju zajednicu s Mucijem.
- Tijekom 1980-ih postojalo je razdoblje preklapanja mojih brakova. S Mucijem sam ušla u vezu prije finaliziranja razvoda od Miloša. Snaga Mucijeve i moje ljubavi nadmašila je sva zakonska ograničenja, a službeno smo se vjenčali tek 1990. Ova odluka je donesena jer je Muci, kao i ja, okončao svoj prethodni brak na sličan način na koji sam ja okončala svoj, objasnila je .
U kasnim 1990-ima počeo ga je obuzimati osjećaj malodušnosti koji je doveo do stanja rezignacije prema samom životu. Prije toga, uvijek se opirao ideji da traži liječničku pomoć. Nakon bombaškog incidenta, suputnici su ga otpratili u bolnicu “Sveti Sava”, gdje su mu liječnici utvrdili problem s krvnim žilama. Tragično, preminuo je 2004. od srčanog udara kada je imao šezdeset sedam godina.
Tema razgovora bila je poznata glumica Svetlana Bojković i njezina kćerka, talentirana glumica Katarina Kaja Žutić. Tijekom razgovora Svetlana je iskreno ispričala izazove s kojima se suočavala u potrazi za majčinstvom.
Gloriji je Kaja priopćila da je ogromnu podršku dobila ne samo od svog supruga, već i od Glorijinog supruga. Prevladavanje njihovih poteškoća donijelo joj je veliku radost. Kaja je priznala da ima mnogo pojedinaca koji nemaju djecu, a još uvijek vode ispunjen život. Dok je imati unuke koji će nastaviti obiteljsko nasljeđe ugodna mogućnost, Katarina i njezina životna priča služe kao izvanredna nagrada za Gloriju. Osvrćući se na njezino zemaljsko postojanje, ono obuhvaća sve što je željela i postigla.
