Kad sam prvi put saznala da ću roditi kćer, dečko je rekao da se zove Elena i nikako drugačije. Nije mi se baš svidjelo ime pa sam ga pitala što mu je toliko važno.
Rekao je da se njegova tetka, koja je umrla kad je bio mali, tako zvala i da ju je jako volio. Na kraju sam ipak prihvatila da se naša kćerka tako zove, iako mi se i dalje činilo glupim. Prekjučer sam pospremajući sobu našla kutiju iza ormara. Kad nisam pala u nesvijest. Odmah sam znala da je to neka njegova kutija.
Bila su tu pisma, privjesci i fotografije mog dečka kada je imao 16-17 godina i ljubio djevojku.
Na poleđini svakog primjerka pisalo je “Elena, volim te najviše”, a na jednom od njih bilo je njezino prezime. Potražila sam je na Facebooku i našla njen profil. Udana je i ima sina, dječaka od 3-4 godine koji se zove moj dečko.
Bila sam šokirana. Navodno su se dogovorili da će djeci dati imena jedno za drugim. Jučer sam spakirala kofere i vratila se svojoj obitelji. “Još uvijek ne mogu vjerovati s kim sam bila šest godina.”
