Da je sve moguće da se desi,. u to smo se do sada mogli uvjeriti jako puno puta. Naime, danas ćemo da govorimo o situacijama u kojima se dešavalo da neko preživi, nakon nemoguće akcije i dešavanja, te bi svi to poistovjećivali sa čudom, kada bi vidjeli da je ta osoba preživjela…..
Godine 1981. Vladimir Savitsky i Larisa Savitsky, mladi par u 20-ima, vratili su se s medenog mjeseca puni snova i nade za budućnost. Njihov brak predstavlja početak zajedničkog puta, obasjanog srećom i ljubavlju. Dana 24. kolovoza ukrcali su se na let 811 s ciljem dolaska u zračnu luku Komsomolsk-on-Amur, ne sluteći da će im to putovanje zauvijek promijeniti živote. Tijekom leta dogodila se strašna i neočekivana nesreća. Zrakoplov u kojem su putovali sudario se s brzim vojnim zrakoplovom TU-16.
Tragični sudar odnio je živote većine putnika, uključujući i Vladimira. U trenutku udara Larissa se suočila sa zastrašujućom stvarnošću – krila i krov aviona su iznenada otkinuti, avion je počeo padati, a zrak je bio ispunjen vriskom putnika. Larissa je pogledala svog muža i odmah shvatila da je otišao. U tom šokantnom trenutku, dok su ostaci aviona padali s neba, Larissa je osjećala da je njezina smrt neizbježna. Međutim, prisjetila se scene pada aviona u filmu, uhvatila se za sjedalo i pala s visine.
Ta pomisao ju je potaknula da učini isto – čvrsto se uhvatila za sjedalo i pripremila se za put kroz gustu sibirsku šumu ispod. Larissa je provela osam minuta u slobodnom padu, što se činilo kao vječnost. Svaka sekunda bila je ispunjena strahom i mogućnošću neizbježne smrti. Međutim, sudbina je imala druge planove. Neposredno prije udara, letjelica je pala u gustu šumu, što je ublažilo pad. Taj trenutak je bio poput čuda. Larissa je izgubila svijest, a kada se probudila, prvo što je ugledala bio je beživotni lik svog voljenog supruga Vladimira nekoliko metara dalje.
Slika supruga, nepomičnog i mrtvog, urezala joj se u dušu kao tragični posljednji zbogom. Sama, psihički slomljena i prepuštena na milost i nemilost prirodi, Larissa je dva dana lutala sibirskim šumama tražeći pomoć. Svaki korak je borba protiv iscrpljenosti i očaja. Treći dan susrela je ribara koji ju je spasio, prekratio joj muke i odveo je na sigurno. Bila je jedna od rijetkih preživjelih u ovoj stravičnoj nesreći. Kasnije je otkrila da joj je obitelj pripremila grob, pretpostavivši da je mrtva jer je objavljen popis svih putnika na letu. Sovjetske novine nisu spominjale katastrofu, a vlasti su odmah poduzele korake da zataškaju cijeli incident.
Sovjetska tajna policija nije dopustila obiteljima žrtava da govore o nesreći, a Larissu su pomno pratili kada je stigla u bolnicu. Rodbini i prijateljima nije dopušteno da je posjećuju, a majci je zabranjeno govoriti o tragediji. Tek mnogo godina kasnije, početkom 2000-ih, svi detalji ove stravične tragedije izašli su na vidjelo. Larisa je doživjela nezamislivu traumu, ali će njezin život uvijek biti obilježen gubitkom supruga i teškom borbom sa strašnim sjećanjem na nesreću. Njezina hrabrost i nevjerojatna snaga čine je simbolom preživljavanja, ali i podsjetnikom na ljudsku krhkost i nepredvidivost života.
bonus tekst
Jeste li znali da su pčele jedini kukci na svijetu koji proizvode hranu za ljudsku prehranu? Med, ovaj dragocjeni prirodni zaslađivač, ne samo da je izvrsnog okusa, već ima i iznimno dugu povijest upotrebe. Ljudi koriste med od prije više od 8000 godina, o čemu svjedoče crteži pronađeni u špiljama u Španjolskoj koji prikazuju prizore skupljanja meda.
Osim što je bogat hranjivim tvarima, med ima i brojna ljekovita svojstva. Koristi se kao prirodni lijek za ublažavanje kašlja, ubrzava zacjeljivanje rana i poboljšava probavu. Ono što je također zanimljivo je da se med nikada ne kvari. Arheolozi su u staroegipatskim grobnicama otkrili savršeno očuvane posude s medom koje su još uvijek jestive i nakon više od 3000 godina!
Pčele su također fascinantne zbog svoje organizacije i društvenog sustava. U košnici postoji stroga hijerarhija – radilice, trutovi i matica – a svaka pčela ima svoju ulogu. Pčele radilice su odgovorne za skupljanje peluda, proizvodnju meda i brigu o mladim pčelama, dok je jedini zadatak pčelinje matice razmnožavanje. Da bi proizvele staklenku meda, pčele moraju posjetiti otprilike 2 milijuna cvjetova i preletjeti otprilike 80.000 kilometara, što je jednako obilasku Zemlje dva puta! Ovi vrijedni mali radnici pravi su čuvari prirodnih bogatstava.
