Rješavanje bilo kakve otekline odmah nakon njene pojave ključno je za izbjegavanje pojave sekundarnog limfedema, stanja koje utječe na cirkulaciju limfe. Kod žena se često susreće oticanje nogu. Slično kao što voda čini 70 posto Zemljine površine, ona također čini 65 do 70 posto naših tijela. Prema drevnom filozofu Talesu, voda je temeljna za sva živa bića jer omogućuje interakciju stanica, proteina i niza drugih tvari.
Kako navodi prim. dr. Javorke Marković Delić, specijalistice dermatologije i angiologije, kao i predsjednice Udruženja za limfedeme Srbije, naša tijela su podvrgnuta fluktuacijama nivoa vode koje su paralelne s lunarnim ciklusom na Zemlji. Ovaj fenomen ilustrira svojstvenu oseku i strujanje tjelesnih tekućina. Problemi koji se tiču cirkulacije tekućine obuhvaćaju komplikacije s cirkulacijom krvi i limfe, pri čemu oticanje limfe i srodni poremećaji predstavljaju 10 posto svih bolesti cirkulacije.
- Limfedem se kategorizira u dvije vrste: primarni, koji se genetski nasljeđuje, i sekundarni, koji nastaje zbog oštećenja limfnih kanala uslijed tumora, ozljeda, infekcija, zračenja, kirurških zahvata ili bolesti koje utječu na srce, jetru ili bubrege. Naša sugovornica napominje da je celulitis jedna od komplikacija uz ovo stanje, ali može rezultirati i kroničnim oštećenjem kože, ranama, otežanim hodom, nastankom proširenih vena i lipedema, ali i subjektivnim doživljajima poput boli i osjeta od težine.
Limfedem predstavlja značajan zdravstveni problem žena, a često se razvija nakon operacija vezanih uz tumore dojke i ginekološke probleme, kao i nakon terapije zračenjem. Između 6 i 20 posto žena suočava se s limfedemom nakon operacije tumora, a taj je rizik povećan za one s poviješću oteklina. Ipak, poboljšanja u dijagnostičkim tehnikama i rano prepoznavanje ovog stanja, zajedno sa suvremenom kirurškom praksom, pomažu smanjiti ovaj postotak.
Limfedem ima potencijal uvelike utjecati na kvalitetu života žene, što rezultira povećanim rizikom od pretilosti, značajnih kirurških zahvata, infekcija, upala u limfnim žilama i čvorovima, kao i metaboličkih problema. Moja knjiga “Limfedem, moderna terapija” nudi dubinsko istraživanje ovih tema. Otok može nastati zbog niza ozljeda koje ne utječu samo na kosti i zglobove, već i na mišiće i tetive. Neke su ozljede sezonske, dok druge traju tijekom cijele godine, osobito one povezane s rekreacijskim sportom.
- Ova posttraumatska područja nazivamo hladnim otocima, a tretiraju se tehnikama hlađenja ledom, krioterapijom ili izborom gelova i krema, kao i oblozima s otopinama alkohola ili rivanola. Nadalje, liječenje može uključivati enzimske pripravke i analgetike. Infekcije i ubodi, kaže dr. Glišović, mogu rezultirati toplim otokom. Ističe i postojanje toplinskih otoka, koji se mogu razviti ne samo od infekcija, već i zbog ugriza insekata, uboda i opeklina.
Lokalna primjena otopina sličnih bornoj kiselini obično daje učinkovitiji odgovor na ovim otocima. Upalna stanja koja zahvaćaju meka tkiva, poput tenosinovitisa, tendovaginitisa i sinovitisa, mogu dovesti do oticanja, iako nisu povezana s mikrobnim čimbenicima. Temeljni tretmani za takva stanja uključuju hlađenje, podizanje i kompresiju, uz primjenu nesteroidnih protuupalnih lijekova koji imaju i analgetske i protuupalne učinke.
Često je zbog imobilizacije potrebno mirovanje zahvaćenog područja ili čak cijelog ekstremiteta. Od presudne je važnosti da se svaka oteklina odmah riješi kako bi se izbjeglo njeno napredovanje u sekundarni limfedem, stanje povezano s limfnom cirkulacijom. Kod prvih znakova otekline, liječnik preporučuje potražiti liječničku konzultaciju.
