Muž me ostavio kad sam se najmanje nadala. Uzeo je svu ušteđevinu, uključujući i posljednje obiteljske dinare, i otišao s ljubavnicom. Živjela sam u našem unajmljenom stanu sa šestomjesečnom bebom.
Nakon što je moja svekrva saznala, odmah se pojavila na vratima. Mislio sam da će to biti lekcija, sprdnja, sprdnja, ali ona je jednostavno rekla:
“Spakiraj svoje stvari, povedi djecu i pođi sa mnom.”
Pokušao sam reći ne, bila je to stvarno neugodna situacija. Moja svekrva i ja nismo imali nikakav odnos otkad smo se upoznali. Nismo se zbližile, od nje nikad nisam čuo ni jednu dobru riječ o meni, a iskreno, ona od mene ništa.
Međutim, na moje iznenađenje, kada sam shvatio u kakvoj sam situaciji, samo je moja svekrva ostala uz mene da mi pruži ruku pomoći.
Čak mi je i vlastita majka rekla da tamo nema mjesta za mene i moju djecu jer je tamo već živjela moja sestra s djecom koja se razvela prije godinu dana.
Hajde, nismo mi stranci”, neprijateljski mi je odbrusila i uzela bebu iz mojih ruku.
“Hajde, ljepotice. Mama ima posla i mora te čuvati. Hoćeš li živjeti s bakom?”, rekla je svekrva mojoj kćeri. “Naravno da hoćeš, baba će ti pričati priče i plesti kosu…”
Čuo sam i vidio i nisam mogao vjerovati. Spakirao sam svoje stvari i otišao s njom. Još više me iznenadilo to što je moja svekrva mojoj kćeri i meni dala najveću sobu u svom stanu, a ona se preselila u malu sobu. Vidjevši da sam opet u šoku, namignula mi je i rekla:
“Pa što misliš? Hoću li ja tebe staviti u taj mali auto? Što će mi više mjesta? Trebaš i tebi i bebi”, rekla je dok nas je puštala da jedemo.
“Ti dojiš. Spremila sam ti povrće na pari i bareno meso. Mislim, ako hoćeš, napraviću ti nešto drugo, ali ovo su u moje vrijeme jele dojilje. Ti odluči sama”, rekla mi je svekrva.
Naravno da sam pojela to što je spremila. Ponudila sam se da ja raščistim sto, i kad sam odnijela višak hrane i frižider, videla sam da je pun dječje hrane, svežeg voža i povrća za kašice koje je moja ćerka uskoro trebalo da počne da jede.
Iz dana u dan odlično smo se slagale i u ovu ženu sam počela da gledam kao svoju majku. Htela sam nekad i tako da je nazovem, ali mi nešto nije dalo. Ipak, jednom mi se riječ otela sama od sebe.
Šetale smo s mojom ćerkom i nalejtele na moju prijateljicu.
“Ovo je moja mama”, predstavila sam svekrvu drugarici. I tada sam na njenom hladnom, malo ukočenom licu vidjela jedan sasvim novi osmijeh koji se oteo na trenutak.
Postale smo toliko bliske da smo pričale o svemu, a ja sam se navikla da i u njenom hladnom izrazu lica pročitam ono što se dešava unutra. Volim svoju svekrvu, to je moja druga mama.
