– U nastavku našeg dananjega članka donosimo vam jedan jako korisnu temu, koja iako se desila nedavno, može se itekako iskoristiti i iz nje se ima naučiti štošta. Naime, govorimo o najneistraženijoj temi, a to je svakako šta se dešava poslije smrti?
Stevo Selak, višestruki pojedinac porijeklom iz Banja Luke, s ponosom se identificira kao politolog, pisac, kipar i samoprozvani motivacijski govornik. Zapanjujuće, on tvrdi da je iskusio fenomen smrti ne jednom, ne dvaput, nego nevjerojatno tri puta. Što je još značajnije, on tvrdi da se u svakoj prilici uspješno vratio u carstvo živih. Fokus naše rasprave nedvojbeno je na kliničkoj smrti, terminu koji se koristi u medicinskom polju da opiše privremeni prekid srčane aktivnosti, što je vizualno predstavljeno ravnom crtom na monitoru.
U ovom trenutku liječnička intervencija stupa u akciju i pokreće proces poznat kao reanimacija. Nebrojeni pojedinci diljem svijeta susreli su se s ovim nevjerojatnim fenomenom, a značajan broj njih potvrdio je izvanrednu prirodu svojih osobnih iskustava. U svojim brojnim ispovijestima dostupnim na YouTubeu i raznim internetskim platformama, Stevo otkriva da je prebolio dva tumora i sada tvrdi da više ne gaji nikakve strahove.
Njegove zadivljujuće riječi pobudile su zanimanje mnogih. U jednom razgovoru ispričao je događaj iz djetinjstva kada ga je sestra Milka okupala u ledenoj vodi tijekom zime kada je imao samo četiri godine. Prema njegovom iskazu, zbog ovog je incidenta pao u komu i prestao disati, zbog čega su ga liječnici proglasili preminulim. Ti su se događaji zbili tijekom njegovih ranih godina u Rijeci, u Hrvatskoj, njegovom rodnom mjestu. Stevo je tada s medijima u regiji podijelio nevjerojatnu priču o svom iskustvu. Ispričao je kako je bio u mrtvačnici, gdje su tekle pripreme za njegov ukop.
No, nakon 24 sata, čudesno se vratio u život, ostavivši zaprepaštene i liječnike i njegove roditelje. U manje od godinu dana ponovno se našao u teškoj situaciji. Prisjeća se kako je bio uronjen u zabrinjavajuću okolnost, što je rezultiralo opeklinama koje su prekrivale njegovo cijelo tijelo. Prisjeća se kako mu je otac Jovan otkrio da je na trenutak prestao disati i govoriti, ali nekim čudom uspjeli su ga spasiti. Kao malo dijete, tri godine kasnije, doživio je još jednu epizodu nesvjestice, izdržavši to više od 20 dana. Jedino sjećanje koje ostaje je trenutak buđenja.
Iskustvo je bilo apsolutno zadivljujuće. Kad sam se probudio, imao sam dojam da sam ušao u carstvo raja. Mnoštvo anđeoskih bića okružilo me, dok su brojne mlade žene okićene u bijelim haljinama krasile moju prisutnost. U ušima mi je odjeknula prodorna, neugodna zvonjava. Medicinski radnici su se malo nadali mom preživljavanju, sumnjajući da ću uopće doživjeti 12 godina. No, prkosio sam izgledima i ne samo preživio, već sam uspio upisati vojnu akademiju u Sarajevu. Sa 23 godine sam se susreo sa stanjem kliničke smrti. Odjednom mi je prestao dah i pao sam u duboku komu.
U tom sam stanju doživio potpunu odsutnost boli, a mislima su mi prolazile žive slike iz najranijih trenutaka života. Slika moje voljene supruge Goge, koju cijenim i s kojom dijelim radost odgajanja naša tri sina, zaustavila je brzi niz slika, ostavivši me izvan sebe od tuge. Unatoč tome što sam bio svjestan svog nedostatka daha i činjenice da sam “otišao”, neizmjerna tuga koju sam osjećao spriječila me da prihvatim svoj odlazak. Vjerujem da me je to žaljenje što sam ostavio moju dragu Gogu na kraju vratilo u život, prenosi Balkanspress.
Primijetio je intrigantnu činjenicu da je po povratku onima koji su doživjeli susrete nadomak smrti zabranjen fizički kontakt s drugima, primijetivši da iako može opaziti tijela i pojedince, oni izgledaju udaljeni i nejasni, kao da su zastrti izmaglicom. Nastavio je dijeliti anegdotu s kojom je bio upoznat, prepričavajući priču o liječnici koja je doživjela kliničku smrt i ispričala kako je svjedočila svom djetetu u zagrobnom životu, žudeći da ih zagrli, samo da bi je anđeoski lik savjetovao da takav zagrljaj nije bilo dopušteno, jer joj je suđeno da se vrati u carstvo živih.
Nakon svega toga, Stevo je u videu na YouTubeu podijelio kako je odustao od bogatstva, imetka i svog posla kojim više ne upravlja. Sada živi u skladu s učenjima Evanđelja i osjeća se ponukanim prenijeti poruku više sile ljudima ovdje na zemlji svojim riječima i razgovorima. Prema njegovim riječima, njegov najveći prijestup bio je prekid ženine trudnoće, što je rezultiralo rođenjem njihova tri sina. No, tu odluku obrazlaže obrazloženjem da su na to bili primorani zbog rata u BiH i teških okolnosti u kojima su se nalazili, jer su ionako bili u teškoj brizi za svoje prvorođenče. Nagađa da je njihovo najstarije dijete, koje bi danas imalo oko 27-28 godina, moglo biti djevojčica, ali tvrdi da ne može gajiti nikakvu grižnju savjesti zbog njihova izbora.
Supruga mi je iz Njemačke, a ja sam rođen u Hrvatskoj. No, oboje smo dobili srpsku putovnicu, iako sam joj morao detaljno objasniti tu odluku. Stevo je pojasnio da je svoje postupke motivirao željom za dobrobit budućih naraštaja, te je potom detaljno obrazložio svoju odluku. Srbi su se kroz povijest suočavali s brojnim sukobima s moćnim carstvima, ali su ipak uspjeli ustrajati. Izdržali su razdoblja gladi, bijede i sankcija, svladavajući sve prepreke koje su im se našle na putu.
Život ima način da se zaokruži, a ono što je Srbija doživjela mora se dogoditi iu zapadnom svijetu. Uvjeren sam da naš srpski narod posjeduje jedinstvene kvalitete, da je odabran i izuzetno prašta. Iako se identificira kao Srbin i pravoslavac, priznaje svoju privrženost uputama svećenika. No, po povratku s one strane, čvrsto vjeruje u postojanje reinkarnacije, unatoč tome što ona nije priznata u našim vjerskim uvjerenjima. Nakon tri slučaja kliničke smrti, Stevo je krenuo u potragu za osobama koje dijele njegova iskustva, naposljetku otkrivši da svi pričaju nevjerojatno slične priče. Prema Stevinom zapisu na Profi podcastu na YouTubeu, u zagrobnom životu čovjeku se mogu ispuniti sve želje.
U početku se nađete na prekrasnoj livadi, ali na kraju prijeđete na drugo mjesto. Stevo objašnjava da nakon smrti slijedi revizija života, a potom i prilika da svoje misli iznesete pred vijećem staraca. Nakon toga možete slobodno istraživati prekrasnu livadu ukupno 46 dana. Zanimljivo, Stevo je isprva vjerovao da je to samo 40 dana, ali je iz bratova iskustva naučio suprotno. Njegov brat, koji je tragično preminuo u ratu u BiH 31. srpnja 1994. godine, sahranjen je 2. kolovoza. Samo nekoliko dana kasnije Stevu je posjetio njegov brat, izrazivši mu nelagodu zbog prevelike tuge i plača.
Pozvao je Stevu da obavijesti njihove roditelje da prestanu plakati i da se pretvaraju da mu je dobro. No, uvjerio je Stevu da će ostati na livadi još 39 dana prije nego što krene dalje. Stevo se živo sjeća kako je vidio svog brata, potpuno budnog, usred bijela dana, baš kao sadašnji trenutak. Stevo samouvjereno tvrdi da je unatoč potencijalnoj skepsi osobno svjedočio svom narodu i čvrsto vjeruje u postojanje i Boga i neba, uvjeravajući druge da nema potrebe gajiti bilo kakav strah. Osim toga, dijeli da je razgovarao s brojnim pojedincima koji su doživjeli gubitak svoje male djece.
