– Za danas jedna jako zanimljiva tema, a koja se može desiti baš svakome od nas. Govorimo o periodu od 40 dana, od kako neko premine, i kako se treba ponašati u takvim situacijama. Iz stručnog ugla govorimo o tome, šta se dešava sa ljudskom dušom 40 dana poslije same smrti.
Nakon smrti pojedinca, njegova duša kreće na putovanje, istražujući poznata i draga mjesta koja je posjećivala dok je bila živa. Prema crkvenim učenjima i dugogodišnjim običajima, lutajuća duša nikada nije lišena društva.
- Prema riječima protojereja-stavrofora profesora doktora Vladimira Stupara, tačan trenutak smrti određen je božanskim promislom, voljom i dopuštenjem Božjim. Čovjek je u tom razdoblju najspremniji za odlazak s ovoga svijeta. U rasponu od dva dana, pojedinac dobiva slobodu da ponovno posjeti sva mjesta i ljude koji su mu dragi tijekom života. Međutim, zbog nepostojanja fizičkog tijela, komunikacija s tim osobama je nemoguća, jer sama energija duše ne može uspostaviti kontakt. Ovo razumijevanje je u skladu s pravoslavnim vjerovanjem u vezi s putovanjem duše nakon smrti, osobito unutar početnog razdoblja od 40 dana.
Prema učenju svetog Makarija Aleksandrijskog, od presudne je važnosti posvetiti se molitvi treći dan nakon smrti. U trenutku počinka dolazi anđeo koji će voditi dušu i pružiti joj pomoć tijekom prijelaza iz fizičkog tijela. Ovaj anđeo je u pratnji individualnog anđela čuvara, a obojica ostaju uz novonastalu dušu dok se ona prilagođava svom novom postojanju. U tom stanju duša opaža beživotno, inertno tijelo, ali prepoznaje da bit osobe, njen jedinstveni i nezamjenjivi identitet, ostaje “živ” jer je ljudski duh vječan i ne može se uništiti.
Prema riječima protojereja-stavrofora profesora doktora Vladimira Stupara, kada čovjek premine, često su svjedoci njegovih bližnjih u suzama, ali i zdravstvenih radnika i osoblja ako su bili u bolničkim uslovima. Unutar prvih 48 sati, duša se oslobađa ograničenja fizičkog tijela, stječući mobilnost i sposobnost prijeći velike udaljenosti nevjerojatnim brzinama. Tu spoznaju iznio je dr. Stupar u razgovoru za TV Hram.
Nakon tri dana, duša kreće na putovanje prema nebu, obilazeći svoja nebeska carstva da bi konačno stigla do božanskog prijestolja Isusa Krista. To je 40. dan kada se određuje sudbina duše, hoće li boraviti u svjetlu ili tami do uskrsnuća ili Posljednjeg suda. Osim ovog duhovnog putovanja, protojerej stavrofor Stupar ističe još jednu pojavu poznatu kao klinička smrt, gdje se duša i tijelo privremeno razdvajaju prije ponovnog spajanja – jedno sasvim drugo iskustvo.
Tijekom početnog razdoblja od 40 dana odvija se niz događaja.
- Ljudi i duše različito percipiraju pojam vremena, pri čemu je potonje pod utjecajem obogaćivanja ili zanemarivanja njihovog duhovnog putovanja. Bilo da je duša prigrlila svete vrline i darove u odanosti Bogu ili zanemarila odnose s drugima i božanskim, to određuje duševnu percepciju vremena. Posvećenje duše kroz svete rituale i molitve rezultira bogatim i ispunjenim postojanjem, dok život lišen duhovnog rasta ostavlja dušu osiromašenom i pustom.
U rasponu od 40 dana duša ostaje u društvu dva nebeska bića – anđela čuvara koji nam je darovan prilikom krštenja i anđela kojeg je Bog poslao da otprati dušu. Nakon toga, duša kreće na putovanje, gledajući veličanstveni sjaj Kraljevstva Nebeskog i božanskog prijestolja, ili alternativno, usmjerava se prema područjima naseljenim dušama koje nisu uspjele ispuniti svoju svrhu prihvaćanja ljubavi i jedinstva s Bogom. Ovi pusti krajevi obavijeni su tamom, gdje vladaju muka i tjeskoba. Duša svjedoči o oba područja prije nego što stane u prisutnost Krista, koji određuje daljnje odredište duše.
Tijekom predavanja profesor Stupar zadubio se u temu carinika, nebeskih carinika zaduženih za ispitivanje duše. Opisivanje neopisivog stanja putovanja duše prema Božjem prijestolju pokazalo se izazovnim, s obzirom na ograničenja zemaljskog jezika. Nadalje, istaknuo je neumoljive đavolove napore da uhvati čovječanstvo u zamku, ističući milosrdnu Božju intervenciju, koji nas štiti od pogleda demona. Ova zlonamjerna bića toliko su ružna i zastrašujuća da sama njihova prisutnost potencijalno može izazvati smrtonosni strah.
Nebesko prebivalište i bit duše nastanjeni su zlonamjernim entitetima poznatim kao demoni. To uzrokuje ogromnu tjeskobu anđelima, dok se suočavaju s odbojnošću ovih demonskih bića. Kada naiđu na osobu koja je vodila život lišen vrlina, demoni upućuju poziv, objavljujući: “Ti pripadaš nama, pridruži se našim redovima.
- Tijekom ovog određenog vremenskog okvira, duša se podvrgava rigoroznom ispitivanju. Važnost ovog putovanja prema Božjoj božanskoj prisutnosti ne može se precijeniti. Ovi testovi i rituali, iako nisu fizičke prirode, služe kao podmukle prepreke koje duša mora savladati. U svojoj neusporedivoj čistoći, Djevica Marija preklinjala je svog sina da brzo preuzme njezinu dušu, štiteći je tako od zastrašujućih likova demona. Konačna svrha svih molitvi je osigurati da duša može nesmetano pristupiti Gospodinu, koji utjelovljuje ljubav, suosjećanje i poštenje.
Nezasitna želja demona je poslati što više pojedinaca u dubine pakla. Njihova je namjera da se Sotona suoči s Kristom tijekom posljednjeg suda sljedećom izjavom: “Ako možeš spasiti njih, spasi i nas.” Đavo, vođen svojim nepokolebljivim ponosom, traži spasenje ne mijenjajući svoju bit ili izražavajući grižnju savjesti. Demoni ne gaje nikakvu sklonost pokajanju, ali ipak žude za otkupljenjem bez podvrgavanja bilo kakvoj preobrazbi ili pokajanju.
Jednom kada duša svlada đavolsku napast, postaje naša, željno je iščekujemo. Duša, ispunjena ogromnim strahom, približava se Božjoj prisutnosti, gdje se konačno otkriva božanska pravda – Božja pravednost. Time se naglašava važnost vrednovanja prolaznih trenutaka zemaljskog postojanja i izbjegavanja osjećaja monotonije, jer ti trenuci služe kao priprema za skori susret s Bogom. Pokajanje ima veliku važnost, jer svojim djelovanjem na zemlji oblikujemo svoju sudbinu na nebesima. Nasuprot tome, protraćen život dovest će do duboke spoznaje njegove prave prirode iz druge perspektive.
Tijekom tog četrdesetog dana svaki čin dobrote i ljubavi, bez obzira koliko mali bio, bit će uzet u obzir. Upravo na današnji dan, na privremenom sudu prije uskrsnuća i konačnom posljednjem sudu, bit će određena naša sudbina – hoćemo li ući u Kraljevstvo Božje ili ćemo biti bačeni u tamu. Ovo je posljednji sud, kad će se ocjenjivati i živi i umrli. Stoga naši bližnji imaju moć uvelike utjecati na naš ishod tijekom ovih 40 dana svojim molitvama i djelima dobročinstva.
U skladu sa svojim božanskim planom, Gospodin posjeduje sposobnost vratiti određene duše koje nisu spremne suočiti se s osudom. Ovo je ilustrovao otac Pajsije prepričavajući priču jedne žene. Ispunjena sramom, počinila je grijeh, ali ga nije ispovjedila, vjerujući da će biti dovoljna samo molitva Majci Božjoj. Međutim, nakon tri dana, Gospodin ju je oživio, potaknuvši je da se odmah javi svećeniku. Izrazila je svoje znanje o svojoj skoroj smrti i želju da ispovjedi svoje grijehe. Ovim priznanjem njezini su prijestupi oprošteni i ona je u miru preminula. Kroz ovaj izvanredni dar Gospodin može vratiti život u tijelo kada nas smatra nespremnima za sud.
