Na stanici trudna žena sjedi na klupi dok čeka autobus. Prilazi joj muškarac i ležerno je pita: “U kojem si mjesecu?
“Molim te”, zatražila je, očito iznenađena.
“U kojem si mjesecu, ako smijem pitati?” ponovno je upitao dodavši: “Sigurno ste oduševljeni što očekujete dijete.
“Osmi”, odgovara ona, očiju punih suza.
“Kako divno, obitelj mora biti oduševljena”, primjećuje pokrivač.
“Ova mlada žena kaže: ‘Imam samo svog oca, a on nije dobro’.
U tom trenutku dolazi autobus, navodeći mladu ženu da ustane i uhvati rukom deku: „Idemo, tata, ovo je naš prijevoz.
Tek na kraju uznemirujućeg videa, stvorenog iz edukativnih i promidžbenih razloga na društvenim mrežama, shvatit ćete da prikazuje čovjeka s Alzheimerom i njegovu trudnu kćer koja ga čuva.
- Mjesec rujan posvećen je podizanju svijesti o Alzheimerovoj bolesti. Ova vrsta demencije je sporo razvijajuće, nemilosrdno stanje koje se u početku čini benignim, ali kada se uspostavi, duboko utječe na cijelu obitelj. U razgovoru za Dnevnik RTS-a Slavica Stuparušić, kći oboljele osobe, s Nadeždom Starić iz Srpskog udruženja za Alzheimerovu bolest razgovarala je o tome kako prepoznati rane simptome, načinima usporavanja progresije bolesti te vrstama pomoći i podrške. što bi koristilo i pacijentima i njihovim obiteljima.
Prema procjenama, otprilike svaki deseti pojedinac u svijetu boluje od neke vrste demencije, a samo u Srbiji oko 200.000 slučajeva. Slavica Stuparušić, gošća Dnevnika čija je majka bolovala od Alzheimerove bolesti, napominje da su se simptomi majčinog stanja očitovali puno ranije nego što je obitelj u početku prepoznala kao demenciju.
Početni znakovi nisu upućivali na demenciju.
U početku su bile vidljive promjene u ponašanju, praćene napetostima i tjeskobom, koje su liječnici uspjeli ublažiti anksioliticima. Nakon toga je počela gubiti stvari i kriviti članove obitelji za njihovu krađu. Takvo stanje potrajalo je gotovo dvije do tri godine, a kada je njezina agresija prema članovima obitelji postala nepodnošljiva, u konačnici se došlo do dijagnoze, koja je dovela do određivanja odgovarajuće terapije koja je u početku ublažila njezinu napetost, objašnjava Stuparušić.
Ipak, bilo je neophodno da netko bude prisutan uz majku 24 sata dnevno. Najveću odgovornost snosio je njezin otac, iako su ona i brat pridonijeli koliko su mogli. Bilo je slučajeva kada su morali tražiti pomoć policije jer bi majka mogla napustiti kuću i odlutati.
Načini podrške obiteljima oboljelima od Alzheimerove bolesti.
Nadežda Satarić iz Srpskog udruženja za Alzheimerovu bolest naglašava da se odavno zalaže za osnivanje dnevnog boravka za oboljele, jer je za te osobe ključno da budu u poznatom okruženju. To omogućuje članovima obitelji da obavljaju svoje svakodnevne obaveze, a istovremeno osigurava da su njihovi najmiliji u sigurnom okruženju koje pruža podršku.
- “Ključno je osigurati da njihov voljeni član obitelji ostane siguran, da ne odluta i ne napravi bilo kakvu štetu u domu, poput uključivanja štednjaka ili pećnice, što dovodi do požara ili poplave”, objašnjava Satarić.
Štoviše, ključno je razumijevanje terapije i djelovanja simptomatskih lijekova koji se primjenjuju. Za stimulaciju mozga neophodno je uključiti se u strukturirane aktivnosti koje su i fizičke i mentalne.
“Gost Dnevnika pojašnjava da druženje s istomišljenicima i bavljenje aktivnostima poput razgovora, pjevanja i crtanja pomaže umiriti ih, podići im samopouzdanje, očuvati njihove tjelesne sposobnosti i omogućiti im da se samostalno odijevaju za što je duže moguće, što rezultira vrlo povoljnim učincima.
Udruga je prije dvije godine uputila inicijativu gradu Beogradu, popraćenu peticijom sa šest tisuća potpisa za stvaranje dnevnog kluba za osobe s demencijom. Prema riječima Satarića, ovakvi klubovi su neophodni ne samo u Beogradu, već iu svim većim gradovima u Srbiji, jer trenutno gotovo 140.000 ljudi živi s demencijom, a ta je brojka u porastu zbog sve većeg broja osoba mlađih od 60 godina.
