– Za danas smo vam spremili dvije mini teme, a prva je i više nego osjetljiva. Naime, radi se o mješovitim brakovima koji su sve rijeđi na ovim prostorima. Mlađe generacije su pod uticajem svojih roditelja, koji su još uvijek ostale u 90 godinama kada je na ovim prostorima bio građanski rat….
Dinamika između snahe i svekrve uvijek je imala posebnu prirodu, ne samo u određenim regijama, već globalno. Riječ je o fenomenu gdje te dvije osobe jednostavno ne dijele skladnu vezu. Nadalje, dotaknimo se ukratko teme međuvjerskih brakova koji, iako na početku privlačni, ipak nose određene nedostatke. Uplitanje roditelja jednog od supružnika neizbježno će poremetiti bračnu zajednicu, a trajno će pitanje vjerske pripadnosti i dalje postojati.
Uz sve veću međupovezanost svijeta i sve manji značaj granica, sve je zastupljenije da pojedinci različitog etničkog podrijetla sklapaju brakove. Unatoč tome, još uvijek postoje starije generacije kojima je teško prihvatiti ovu promjenjivu stvarnost. Nedavno je jedna žena odlučila iskoristiti društvene medije kao platformu za izražavanje svojih osobnih susreta i emocija u vezi s ovim problemom. Temeljni uzrok njezine nevolje može se pripisati zajednici njezina sina sa ženom koja prakticira islamsku vjeru, braku koji ona smatra krajnje nepoželjnim.
Njezina potpuna izjava glasi kako slijedi: “Jedini nasljednik naše obitelji odlučio se oženiti osobom koja slijedi drugačiju vjersku doktrinu. Točnije, ta se osoba identificira kao musliman, a početni učinak ovog otkrića bio je doista zapanjujući. Iako smo napravili određeni napredak pomirujući se s ovom istinom, moram priznati da se moja apatija prema ovoj okolnosti nije popravila; ako išta, svaki dan koji prolazi samo pojačava moju unutarnju bitku. Prošlo je otprilike mjesec dana kada sam obaviješten o divnoj vijesti da je moja šogorica trudna. Ime koje su odabrali za našeg budućeg unuka potpuno me iznenadilo, ostavilo me u stanju čuđenja i nevjerice. Muhammad… shvatiti ovu činjenicu pokazalo se prilično izazovnim, jer će ovo obilježiti dolazak mog prvog unuka.
U rasponu od pet dana bio sam obuzet neodoljivim valom emocija. Konačno, jučer sam smogao hrabrosti i upustio se u razgovor sa svojim sinom, iznijevši mu svoje bojazni u vezi s odabranim imenom. Bio sam čvrsto uvjeren da nije prikladno da dijete nosi takvo ime. Nažalost, moj je sin reagirao obrambeno, bacajući sumnju na moje psihičko zdravlje i zanemarujući značaj odabranog imena. Predložio mi je da svoju pažnju preusmjerim na klanjanje molitve za dobrobit i dobro zdravlje njegovog sina. Ispunjena tjeskobom, žena je otvoreno izrazila svoju tjeskobu i zbunjenost prijetećim ultimatumom koji je dobila.
Dotični ju je upozorio da će, ako otkrije istinu njegovoj supruzi, prekinuti sve veze s njom. Emocionalni danak koji je izazvala ova nevolja je nemjerljiv, ostavljajući je da razmišlja o tome što je učinila da opravda takvo loše postupanje. Unatoč njezinoj početnoj želji da prigrli ulogu bake, jetkost susreta natjerala ju je da se predomisli. U svojoj nevolji čak razmišlja ne bi li bilo bolje da se potpuno odrekne mogućnosti da postane baka, iako moli višu silu za odrješenje od takvih misli.
Dodatne novosti:
U selu Kosmovac, smještenom ispod visokog Trema, najvišeg vrha Suve planine, prije šest godina vjenčali su se Albanka Anila Cakoni i jedan Srbin.
Tijekom godina selo je doživjelo pad broja stanovnika jer su mlađe generacije odlazile u Niš, Belu Palanku, Beograd, Pirot, Crvenu Reku i druga mjesta u potrazi za poslom i svjetlijom budućnošću. Dakle, u selu su ostali samo stariji stanovnici. Kosmovac, u kojem je nekoć nakon završetka Drugog svjetskog rata živjelo više od 400 stanovnika, danas živi samo 40 osoba. Tijekom nekoliko desetljeća brojni su mještani odlučili napustiti to područje. No tom trendu prkosili su Anila Cakoni (48) i njezin sin Klaus koji su se prije šest godina odlučili preseliti iz Albanije na Kosmovac.
U selo Kosmovac Anila i njena supruga Senta Stefanović unijele su milan zvuk dječjeg smijeha, ističući se kao jedina obitelj s djetetom ne samo u svom selu, već iu okolnim krajevima Toponice i Miljkovca. Anila, bivša stanovnica Tirane i vješta krojačica s vlastitim butikom, priznaje da se prije toga nikada nije susrela sa seoskim životom. Preko zajedničkog poznanstva, u želji da osnuje stabilan dom i osnuje obitelj, Senta se susreo s Anilom. Nakon susreta u Tirani, donijeli su zajedničku odluku da se presele u Kosmovac, gdje su ih tamošnja zajednica dočekala raširenih ruku, iskazavši izuzetnu ljubaznost. Iako Anila u početku nije znala srpski jezik, postupno je tečno govorila zahvaljujući talijanskom.
Anila je otkrila da se gledanje talijanskih serija sa srpskim titlovima pokazalo kao učinkovit način učenja. Anilu trenutno pomaže njihov sin Klaus, koji je trenutno u trećem razredu, jer je postao vješt u srpskom jeziku. Anila je u razgovoru za Niške vesti otkrila da je njeno dijete, dok je krenulo u prvu godinu škole, kratko išla na nastavu i od učiteljice dobila upute o srpskom jeziku. Time je stekla vještinu pisanja ćirilicom, iako joj čitanje još uvijek predstavlja poteškoće. Anila je izrazila svoju zahvalnost za mir Kosmovca za razliku od užurbanog grada.
- Istaknula je prirodne ljepote i netaknuti zrak koji prožima ovo područje. Anila je također istaknula zadovoljstvo uživanja u domaćoj, organskoj kuhinji bez ikakvih štetnih kemikalija. Spomenula je Klausa, kojemu je veliko zadovoljstvo uroniti u prirodu i udisati svjež zrak tijekom dana. Klaus je razvio duboku ljubav prema svom psu i konju, čak je otišao toliko daleko da je potonjeg naučio jahati. Anila je primijetila da se selo često suočava s priljevom djece koja prate svoje roditelje prilikom posjeta njihovim domovima i imanjima, pružajući Klausu dovoljno prilika da se s njima druži i igra. Prema Stefanovićevim riječima, Klaus je trenutno jedino dijete koje živi u selu koje je nekada imalo 100 učenika.
U prošlosti su ti učenici stjecali obrazovanje u selu do četvrtog razreda, nakon čega su nastavili školovanje od četvrtog do osmog razreda u Crvenoj Reci. Naime, škola je imala čak i vlastitu blagovaonicu. Svaka obitelj u blizini imala je obilje stoke, a staje su bile pune do posljednjeg mjesta. Posebno su bile zastupljene ovce i krave, jer se ovo područje Suve planine pokazalo kao vrlo pogodno za stočarstvo. Područje Kosmovca s ponosom ima impresivan broj od 60 izvora koji ostaju otporni na sušu, osiguravajući dovoljno vode za ljude i stoku.
Stefanović navodi da među Kosmovcem i raznim seoskim zajednicama u Srbiji vlada mišljenje da provedba poljoprivrednih mirovina od strane države ne bi bila utjeha da je to učinjeno na vrijeme dok su ta sela još bila naseljena. Strah od starenja bez ikakve financijske sigurnosti tjerao je pojedince da migriraju u urbane regije, gdje su osigurali posao u tvornicama, izgradili domove i zasnovali obitelji. Posljedično, mlađa generacija se navikla na urbani život, zbog čega im je teško razmišljati o povratku svojim ruralnim podrijetlima.
On tvrdi da su brojni stanovnici Kosmova, uključujući i njega, odlučili da zadrže vlasništvo nad svojim imanjima u selu iako žive u Crvenoj Reci ili Beloj Palanci. Često dolaze na Suvu planinu kako bi obradili svoje njive i stoku. Dodatno, elaborira sve veću privlačnost Kosmovca planinarima i ljubiteljima prirode, što dovodi do porasta izgradnje kuća za odmor. Kao rezultat toga, raste potražnja pojedinaca koji žele uživati u netaknutom sjaju ovog područja.
